Dešavanja na planu opšte (ne)sigurnosti na području Tuzlanskog kantona odavno su prestala biti puka slika povećanja broja najtežih krivičnih djela, jer situacija je postala horor film. Jezive scene sa ekrana su prešle u našu stvarnost. Postali smo pravi Tamni vilajet.
Umjesto da živimo osjećaj lične sigurnosti (jer plaćamo iz budžeta policiju i pravosuđe), mi iščekujemo – ne hoće li, nego kada će se i nama samima desiti da neko zapuca na nas. Da nam neko zaprijeti nasiljem i ostvari svoju prijetnju, a da policija ne vrši adekvatno svoju ustavnu i zakonsku obavezu da zaštiti naše živote. Umjesto u korist žrtve, policija kao da je plaćena da radi u korist nasilja i kriminala.
Umjesto da se osjećamo sigurni kad pozovemo policiju da nas zaštiti, mi se sada pitamo – hoće li nas „prodati“ našem ubici.
U svjetlu zadnjih dešavanja oko trostrukog ubistvu u Gradačcu, kao da smo zaboravili onaj pokušaj ubistva u Lukavcu, kada je maloljetnik pucao na svog školskog nastavnika.
Ni tada a ni danas, niko ne spominje jednu ekstremno bitnu stvar: prije nego je izvršio svoju namjeru, maloljetnik u Lukavcu je prvo javno zaprijetio šta namjerava učiniti, pokazujući pri tome javno da je naoružan i da ima čime ostvariti svoju prijetnju.
Šta je radila policija?
Umjesto da odmah nakon što im je prijavljen slučaj, odu na adresu prijavljenog i izvrše pretres (oduzimanje oružja), policija je učinila – ništa! Nedugo nakon prijetnje, maloljetnik je i istu i ostvario a da ga niko u tome nije spriječio. Ne samo da ga je mogao spriječiti, nego je bio dužan po zakonu.
Sljedeća drama nakon toga, trostruko ubistvo u Gradačcu. Opet su prvo bile prijetnje (i to od osobe poznate policiji kao kriminalno aktivno lice), i opet policija nije išla vršiti pretres na adresu, iako je policija znala da joj je prijavljena osoba sklona konfliktu i izvršenju teških krivičnih djela. Na sve to, policiji je trebalo 21 minuta da pređe tri kilometra i možda spasi žrtvu.
VEZANI TEKST:
U oba navedena slučaja, nesumnjivo je prije svega zakazala policija. Međutim, sve i da je policija radila svoj posao kako treba, korupcija je očito žestoko kontaminirala i pravosuđe, jer svi živimo tu realnost gdje policija više puta uhapsi ali sud oslobodi.
Tako smo i dospjeli da živimo u društvu gdje je normalno da je na slobodi počinitelj više krivičnih djela, umjesto da je u zatvoru. Postalo nam je normalno da viđamo kako se bez skrivanja, pred našim očima druže policijsko rukovodstvo i kriminalno aktivna lica, tužioci i optuženi iz istog predmeta… Sjede na očigled cijele javnosti i „ćaskaju“. O čemu li.
A niko ne traži ostavke!?
Umjesto da najave temeljitu istragu o korupciji u vlastitim redovima, zloupotrebi službenog položaja i nesavjesnog rada u službi, policija i Sud se međusobno dopisuju preko medija. Da cirkus bude veći, sudija krivično prijavljuje policiju nakon što je otkriveno da radi copy-paste presude, umjesto da prijavi po saznanju o počinjenju krivičnog djela, tj. još onda kad je saznala da je policija javnosti navodno „podmetnula“ neispravno sudsko rješenje.
Na sve navedeno, gledamo neke kao proteste građana koji traže izmjene zakona, oštrije kazne za nešto čemu su dali ime femicid. A niko ne traži ostavke!? Niko ne traži ostavke ministara pravosuđa i MUP-a TK, jer su prvi u liniji odgovornosti.
Ministar MUP-a je morao podnijeti ostavku onog momenta kada se otkrilo da je maloljetnik iz Lukavca, prije svog krvavog pohoda, pokazao da je naoružan – a policija sve do momenta izvršenja krivičnog djela nije oduzela oružje kojim je djelo kasnije i počinjeno.
Takođe, onog momenta kada se otkrilo (dokazima potvrdilo onošto je odavno javna tajna) da se policijsko rukovodstvo druži sa kriminalnim miljeom (i to očito ne od juče) ministar MUP-a je morao podnijeti ostavku. Dobre veze policije sa kriminalnim miljeom očito su isporučile Nizamu njenom ubici.
Šefovi PU Lukavac i PU Gradačac su takođe morali do sad podnijeti ostavke, ili biti suspendovani zbog svih naprijed navedenih razloga (a ne samo da se završi na smjeni neke policajke koja je ašikovala sa ubicom. Gdje je istraga protiv policijskih funkcionera?).
VSTV je takođe moralo do sada reagovati na okolnosti da se otkrilo šta se sve dešava u pravosuđu TK, i narediti da istragu provodi neko drugo tužilaštvo a ne ono koje je u centru skandala.
Ministar pravosuđa se takođe ponaša kao da se sve desilo u Panami a ne unutar njegovog resora, umjesto da i on podnese ostavku.
U čemu je naš problem!?
Kada ćemo shvatiti da nije problem u uvođenju većih kazni, nego u neprovođenju zakona. Zakoni BiH su skoro identični onima u Njemačkoj ili bilo kojoj drugoj modernoj zemlji.
Ali, naš problem je što policija, tužilaštvo i sud ne provode ni postojeće zakone (a kamoli da im uvodimo nove), što ministri i šefovi umjesto ostavki nude press konferencije.
Naš problem je što smo politički i na još mnogo načina nepismeni, pa ne znamo tražiti odgovornost onih koji svoj legitimitet (odnosno nerad) pravdaju time da smo ih mi birali.
Naš problem je što se niko ne buni zbog korupcije u policiji, pravosuđu, politici… Sve je kao normalno, dok neko ne pogine, i opet – nema protesta na kojima bi se tražile ostavke odgovornih.
Mi znamo da nam je loše, ali nismo baš sigurni i – zašto.
AUTOR: Građanin Šejn
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!