Rekonstrukcija iranskih sigurnosnih snaga otkriva raskol koji datira još od sporazuma o prekidu vatre

Iranski vrhovni vođa Mojtaba Khamenei zamijenio je Mohammada Baqera Zolqarda na mjestu svog predstavnika u Vrhovnom vijeću nacionalne sigurnosti (SNSC), imenovavši veterana Mohsena Rezaeija novim sekretarom.

Taj potez uslijedio je nakon višednevnih nagađanja u iranskim medijima o Zolqadrovoj sudbini, s glasinama koje su sugerirale da je podnio ostavku samo da bi je predsjednik Masud Pezeshkian, koji je na papiru lider SNSC-a, odbio.

Predsjednik formalno predsjedava SNSC-om, ali u praksi sekretar ima veći operativni uticaj, oblikujući postupke vijeća više od samog predsjednika. Uprkos tome, nijedan od njih nema zadnju riječ jer svaka odluka SNSC-a postaje obavezujuća tek nakon što je vrhovni vođa potpiše.

U svojoj posljednjoj izjavi kao iranski šef sigurnosti, Zolqadr je 9. avgusta uputio oštre zahtjeve Sjedinjenim Državama da ponovno otvore Hormuški moreuz, uključujući zahtjeve da se Iranu više nikada ne prijeti, da se Teheranu “potpuno nadoknadi” šteta nanesena tokom rata i da se “bezuslovno” odmrzne iranska imovina.

Imenovanje Rezaeija, veterana zapovjednika Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC), potaknulo je pitanja o smjeru u kojem Iran ide.

Ali izvan strukture moći, ostaje još jedno pitanje: Koliko će društvo koje se godinama ruga njegovim obećanjima, predviđanjima i hvalisanju ozbiljno shvatiti Rezaeija u ulozi šefa najvažnije sigurnosne institucije u zemlji?

Put ka položaju moći

Rezaei je zapovjednik koji čuva neke od najstrože čuvanih tajni iransko-iračkog rata 1980-ih i godina osnivanja IRGC-a, a jednako dugo je omiljena meta iranske političke satire. Sada, sa 71 godinom, vratio se u centar donošenja sigurnosnih odluka Islamske Republike.

Rezaei je 1997. zamijenio uniformu za politiku i četiri puta se kandidirao za predsjednika, odustajući prije izbora 2005., a zatim izgubivši 2009., 2013. i 2021., nikada ne osvojivši više od oko 3,9 miliona glasova.

Te su ga kampanje preoblikovale u potencijalnog ekonomistu. Njegovo najsmjelije obećanje: učiniti rial najjačom valutom u regiji nakon dolara i eura. Ali rečenica koju ljudi zapravo pamte ne odnosi se na ekonomiju, već na preplitanje rata i novca.

Godine 2015. rekao je da bi, ako Sjedinjene Države ikada napadnu, Iran uzeo najmanje hiljadu Amerikanaca za taoce samo u prvoj sedmci i mogao bi prikupiti nekoliko milijardi dolara po osobi za njihovo oslobađanje, “a to bi riješilo i naše ekonomske probleme”. Ideja da bi se Iran mogao izvući iz ekonomske krize uzimanjem američkih ratnih zarobljenika postala je godinama glavna fraza.

Do jula 2026. ton se pooštrio. Rezaei je proglasio eru “rata i pregovora istovremeno” završenom, ako Washington nastavi s napadima, rekao je, Iran će prijeći na “potpunu ofanzivu i uništenje”.

Također je postao neslužbeni prevodilac Hamneijevih zagonetnijih primjedbi. Nakon što je novi vrhovni vođa rekao da se “u načelu” ne slaže sa smjerom koji je SNSC zauzeo u vezi s Islamabadskim memorandumom o razumijevanju, Rezaei je uskočio kako bi objasnio: “Kada Vođa kaže da je u načelu imao drugačije mišljenje, to znači da je put koji je imao na umu bio bolji od onog koji je vijeće zapravo zauzelo.”

Pogled iz Teherana

Reakcije na reorganizaciju vlade odvijale su se po poznatim linijama, pri čemu je svaki tabor potez čitao kroz svoju prizmu.

Nour News, koji je blizak ubijenom bivšem sekretaru SNSC-a Aliju Shamkhaniju, uokvirio je imenovanje u institucionalne, a ne frakcijske okvire, tvrdeći da njegov značaj ne leži u osoblju, već u mandatu.

Prava priča, tvrdi se, nije kraj mandata jednog sekretara i početak drugog, već proširuje li se uloga sekretara na osmišljavanje i koordinaciju šireg strateškog smjera zemlje.

Ako se s njim pravilno postupi, sugerira Nour News, ovaj potez mogao bi označiti početak pomaka prema “integraciji nacionalnih kapaciteta” i udaljavanju od iranskih političkih binarnosti, formulacija dovoljno nejasna da se čita kao pokušaj preoblikovanja frakcijske rekonstrukcije u rutinsku reformu upravljanja.

Konzervativni komentator Ali Qolhaki ponudio je oštriju verziju, nazvavši to najbržom promjenom sekretara u povijesti SNSC-a. Prati pritisak za smjenu Zolqadra više od mjesec dana unatrag, povezujući njegov vrhunac s napadima na brodove koji su prolazili Hormuškim moreuzom tokom pogrebne povorke bivšeg vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija, te aludira na neodređene probleme s učinkom Zolqadra.

Qolhaki je također predvidio skora daljnja vojna imenovanja, koja je opisao kao nadopunu Rezaeijevoj novoj ulozi.

Tvrdokorni medij Raja News otišao je još dalje, predstavljajući rekonstrukciju kao opravdanje.

Tvrdio je da se Zolqadrov nagli odlazak iz predstavništva vrhovnog vođe u vijeću ne može procijeniti odvojeno od procesa prekida vatre, pregovora i konačne ratifikacije Memoranduma o razumijevanju iz Islamabada. Medij je insistirao da taj potez nudi daljnju potvrdu da novi vrhovni vođa zapravo nije sudjelovao u potpisivanju memoranduma.

S obzirom na to da je Zolqadra zamijenio Rezaei, medij je tvrdio da se može jasno reći da su tvrdnje pregovaračkog tima o potpunoj koordinaciji s vodstvom bile “lažne”. Drugim riječima: tvrdolinijaši tumače promjenu osoblja kao dokaz da je Hamnei bio marginaliziran toekom diplomatskog procesa i kao opravdanje svojih prethodnih prigovora na njega.

Ali, reformistički politički analitičar Ahmad Zeidabadi zauzeo je znatno oprezniji stav, odbijajući da ponudi jasno tumačenje.

Napisao je da je, s obzirom na dosadašnje rezultate i Zolqadra i Rezaeija i njihove nedavne javne izjave, razumijevanje poteza izvana u iranskoj “zamršenoj, zbunjujućoj mreži odnosa moći”, ako ne i nemoguće, “zaista vrlo teško”, što je oštar način signaliziranja da vanjski promatrači, a možda i sami Iranci, jednostavno nemaju uvid u ono što je zapravo dovelo do odluke.

Izvor: Radio Slobodna Evropa