PAVLE MIJOVIĆ: Povratak doktorice Izetbegović

Kada je Senat Univerziteta u Sarajevu prije nešto više od tri godine donio (6. 3. 2023) odluku kojom je naložio rektoru da poništi rješenje o upisu prof. dr. Sebije Izetbegović u Matičnu knjigu magistranata Medicinskog fakulteta u Sarajevu, tadašnji rektor prof. dr. Rifat Škrijelj donio je traženo rješenje (9. 3. 2023) te se činilo da je akademska karijera Profesorice – kako ju se često oslovljavalo u javnom diskursu – nepovratno završena, a svako njezino buduće javno djelovanje posve kompromitirano. Dio javnosti, akademske, političke i šire, likovao je tada smatrajući da se radi o pravednom ishodu jedne dugotrajne sage – o akademskoj karijeri i gradusima dr. Izetbegović pričalo se i javno i kuloarski godinama, te su se, ovisno o trenutku, u javnost vraćale reciklirane navedene skepse – dok je drugi dio javnosti smatrao da se radi o perfidnoj igri usmjerenoj isključivo ad hominem, prema njoj, a kasnije i SDA, s kojom je obiteljski i profesionalno neodvojivo povezana.

Kontekstualno, radilo se o vremenu u kojemu je Stranka demokratske akcije, nakon izbornog poraza 2022. godine, završila u opoziciji, no, jednu tako bazično jako stranku, kakve su, uostalom, i sve s nacionalnim predznakom, trebalo je dodatno uzdrmati. Doktorica Izetbegović, izrazito eksponirana – u tom trenutku uz profesuru obnašala je i funkciju generalne direktorice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu – u dijelu javnosti predstavljala je stari politički režim ili pak svu negativnost višegodišnjeg SDA upravljanja javnim resursima, te su javni napadi kojima je izložena bili naglašeno personalizirani. No, istini za volju, svaka javna ličnost koja obnaša visoke funkcije mora biti spremna na personalne i često predimenzionirane udarce, to je naprosto u opisu njihovog javnog posla. Nakon što su Senat, to najviše akademsko tijelo, koje funkcionira na kolegijalnom principu, i rektor Škrijelj, koji predstavlja individualni princip odlučivanja, oduzeli akademski gradus magisterija, činilo se da je profesorica Izetbegović definitivno otpisana iz akademskog svijeta, a da će joj navedena kompromitiranost limitirati svaki budući javni i politički angažman.

Kolo od sreće, da parafraziramo Gundulića, recentno se okrenulo u nekom drugom smjeru – jedni će reći zbog predizbornog vremena koje utječe i na pravnu klimu i odluke, drugi će pak smatrati da je pobijedila pravno-proceduralna argumentacija – te je Općinski sud u Sarajevu poništio navedene odluke Senata i tadašnjeg rektora, te se dogodio svojevrsni povratak otpisane: doktorica Izetbegović ponovo je doktorica, a navedena rehabilitacija ide na više sudske instance koji će donijeti definitivnu presudu i okončanje višegodišnje sage. Jedni će ovu prvostupanjsku presudu interpretirati kao pokazatelj da su djelovanje i odluke tadašnjeg Senata i rektora Škrijelja posve kompromitirane, dok će drugi ukazati na to kako je ova, a generalno i sve sudske odluke, posve ovisna o političkom kontekstu i oportunizmu.

Izetbegović sporni magisterij upisuje u vihoru rata, 1993, a svega desetak godina prije, 1983, Znanstveno-nastavno vijeće Medicinskog fakulteta donosi odluku o ustanovljenju postdiplomskog studija “Ultrazvuk u kliničkoj medicini”, kojega je vodio prof. Asim Kurjak. Od 1985. godine održava se i međunarodni studij na engleskom jeziku “Ultra sound in Clinical Medicine”, s istim voditeljem, prof. Kurjakom, a upravo je njega, u vihoru rata, upisala doktorica Izetbegović. Radilo se o studiju koji je bio pionirski – ultrazvuk je, naime, posve revolucionirao medicinu, a izvedba nastave kombinirala je teorijsku i praktičnu nastavu sa znanstvenim aspektom. Monografija Medicinskog fakulteta u Zagrebu podsjeća kako je “gradivo većine kolegija bilo koncentrirano u prvoj godini studija”, zbog radnih obveza studenata, a “formalna je nastava na drugoj godini studija (III. i IV. semestar) bila reducirana” s “težištem na izradi magistarskog rada, na kojemu je kandidat mogao raditi na svome radnome mjestu, konzultirajući se s odabranim mentorom”. Konteksta radi, u navedenom periodu Republika Hrvatska se nalazi u ratu, što predstavlja oblik vanrednog stanja, u kojemu se u mnogim aspektima ne ispunjavaju pravne norme u potpunosti. Pomislimo li na privatno vlasništvo, ad hoc ratne zakone, ljudska prava, privatizaciju u kontekstu rata, nije se teško pitati zašto bi drugačije bilo u akademskoj sferi? Kada bismo napravili formalni skrutinij svih akademskih titula stečenih u vrijeme rata i podvrgli ih ispitivanju, velika je mogućnost da bi dijelu kandidata koji su stekli akademske stupnjeve u ratnim okolnostima falilo ponešto od formalnih uvjeta.

No, u slučaju Izetbegović, Medicinski fakultet u Zagrebu potvrdio je da je bila upisana, ali da nije moguće utvrditi vjerodostojnost ocjena u indeksu, budući da ne postoji “dokumentacija o polaganju ispita”. Da li je dokumentacija nestala ili pak intencionalno izuzeta iz njenog dosjea ili stvarno nije bilo polaganja ispita, nije nam poznato, no zagrebačko iskustvo magisterija bit će kasnije prepoznato kao validno, te će Sebija Izetbegović uspješno obraniti magisterij u Sarajevu, a to će joj omogućiti daljnji akademski i karijerni uspjeh. Nakon, nogometnim rječnikom, prvog poluvremena, u kojem joj je magisterij oduzet, u nastavku utakmice Općinski sud je anulirao presudu i vratio stvari na početak, ne ulazeći u sam meritum stvari. No, vrijeme ipak nije moguće vratiti. Doktorica Izetbegović je ušla u 67. godinu, a navedeno je i zakonski limit za izvođenje nastave na prvom ciklusu studija. Dakle, po trenutnoj presudi, u iščekivanju konačne, doktorici Izetbegović je nanesena nepovratna šteta, a Univerzitet u Sarajevu je doživio potencijalnu štetu vjerodostojnosti ili reputacijski rizik uslijed negativne javne percepcije.

Izvor: Oslobođenje