Da li su Srbi u RS za dinastiju Dodik, a Bošnjaci u Federaciji protiv dinastije Izetbegović?

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome li su nedavni izbori pokazali da Bosna i Hercegovina ne može da se izvuče iz zagrljaja nacionalnih stranaka. Sagovornici su bili Enver Kazaz, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Srđan Puhalo, socijalni psiholog iz Banjaluke.

Bilo je riječi o tome zašto su tako ubjedljivo pobijedile nacionalne stranke, zašto Bakir Izetbegović, i pored velike pobjede njegove stranke, nije izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, da li će Dodikov sin Igor, koji je dobio najviše glasova na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske, biti premijer tog entiteta i da li će Dragan Čović, i pored toga što je članica HDZ-a izabrana u državno predsjedništvo i dalje insistirati na promjeni izbornog zakona.

Razgovaralo se i o tome da li će na državnom nivou odlučujući riječ imati Dodik i Čović s obzirom da će imati kontrolni paket u Domu naroda, da li će Izetbegović morati da im pravi ustupke, kao i o tome da li se Bosna i Hercegovina polako pretvara u gerijatrijski centar s obzirom da mladi sve više odlaze jer ne vide budućnost u svojoj zemlji.

Omer Karabeg: Zašto su na nedavnim izborima tako ubjedljivo pobijedile nacionalne stranke?

Enver Kazaz: Odgovor ima tri aspekta. Nije riječ o nacionalnim, nego o nacionalističkim strankama. Takva je njihova narativna i ideološka struktura. Nacionalizam počiva na širenju straha od drugog, a Bosna i Hercegovina je zemlja nezavršenog rata jer je rat s vojnog prebačen u političko polje, pa se drugi promatra kao svepovijesni neprijatelj.

Drugi aspekt je klijentelistički. Od 820 hiljada i nešto zaposlenih 40 posto su službenici u državnoj službi i javnim preduzećima. Kada saberete njihovu ukupnu cifru plus porodice dobijete broj koji je približan broju glasača nacionalističkih partija.

I treći aspekt je religijski. Religija je ovdje u službi nacionalističkih partija tako da one imaju medijsku, religijsku, ideološku i egzistencijalnu kontrolu glasačkog tijela. Mislim da je nacionalizam stalna odrednica bosanskohercegovačkog podjeljenog društva.

Srđan Puhalo: Bosna i Hercegovina je tako konstituisana da oni koji su u nacionalnom smislu najekstremniji dobijaju najviše glasova. Mi smo podijeljeni, svako glasa za svoje i to nije ništa novo. Novo je da je došlo do prekombinacije među Bošnjacima dok se kod Srba i Hrvata ništa nije promijenilo.

Naime, građanska, liberalna ljevica, koja je bila na vlasti u Federaciji i na nivou BiH zajedno sa SNSD-om i HDZ-om, razočarala je dobar dio svojih glasača, pa su joj se oni osvetili. Tako da se brod, koji se zove Bosna i Hercegovina, sada nagnuo na desnu stranu, ali to se među Bošnjacima periodično dešava. Nekad prevagne, građanska, lijeva opcija, a nekada desna.

Mislim da je građanska opcija ovog puta izdala samu sebe, da je previše kalkulisala s nacionalnim i nije imala hrabrosti ili nije ni mogla da uđe u važne i velike reforme jer onaj ko je u koaliciji sa HDZ-om i SNSD-om uvijek je gubitnik.

Izetbegovići

Omer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da Bakir Izetbegović nije izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine iako je njegova stanka osvojila daleko najviše glasova u Federaciji Bosne i Hercegovine?

Enver Kazaz: Vrlo jednostavno. Izetbegović je veoma nesposoban političar koji nezasluženo posjeduje simbolički kapital svoga oca koji je također kao političar bio prava nepogoda za Bosnu i Hercegovinu u njenim najtežim trenucima.

I gospodin Bakir Izetbegović i njegova supruga, gospođa Sebija Izetbegović, važe za omražene osobe u bošnjačkom dijelu Federacije tako da je mene začudilo da je gospodin Izetbegović dobio oko 190.000 glasova, ali je zato gospođa Izetbegović, koja je 2022. izborima za Skupštinu Kantona Sarajevao osvojila 14.700 glasova, sada na izborima za parlament Federacije dobila svega 5.800 glasova.

Taj pad porodice Izetbegović, ili dinastije kako je zovu u medijima, vrlo je važan za Bosnu i Hercegovinu u cjelini zato što je Izetbegović, kao neka vrsta radikalnog političara, u suradnji s Islamskom zajednicom na najgori mogući način mijenjao bošnjački kulturni i nacionalni identitet.

Ali današnji najpopularniji političar SDA gospodin Haris Zahiragić, koji je osvojio 39.000 glasova za državni parlament, daleko najviše pojedinačnih glasova od svih političara za bilo koji parlament, još je radikalniji. Biračko tijelo SDA se radikaliziralo zato što Bakir Izetbegović nije bio uspješan političar. I još jedna važna stvar. Izetbegović je za sebe vezao prevelik broj tajkuna. Za njega se posredno ili neposredno vežu brojne afere i onda je nepovjerenje prema njemu sasvim logično.

Tatina preporuka

Omer Karabeg: Kad govorimo o dinastijama, izgleda da su građani Republike Srpske prihvatili da njima vlada dinastija Dodik. Na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske Dodikov sin Igor dobio je najviše glasova, čak više i od Draška Stanivukovića. Dodik je ovih dana izjavio da ne bi imao ništa protiv da njegov sin bude premijer. Mislite li da će tako i biti?

Srđan Puhalo: Ne znam jer glasovi za Igora Dodika su u stvari glasovi za Milorada Dodika kao što je uspjeh SNSD-a na ovim izborima u stvari uspjeh Milorada Dodika. On je dominirao u predizbornoj kampanji, svi ostali su statirali. Milorad Dodik je u stvari najjača i najslabija karika SNSD-a jer onoga trenutka kad njega ne bude vidjećete šta će biti sa SNSD-om. Igor Dodik je osvojio najviše glasova, ali je pitanje da li on ima sposobnosti i stručnosti koje ga preporučuju za premijera.

Omer Karabeg: Ali tata ga je preporučio.

Srđan Puhalo: Mislim da je to greška jer Igor Dodik nije kopija Milorada Dodika i u veoma lošoj ekonomskoj situaciji, u kojoj se danas nalazi Republika Srpska, može da donese samo razočarenje glasačima SNSD-a. Nisam siguran da on ima kapacitet da se nosi sa svim izazovima pred kojima se nalazi Republika Srpska. Moguće je da Igor Dodik bude premijer, ali, ponavljam, to bila velika greška SNSD-a.

Omer Karabeg: Može li se reći da su Srbi u Republici Srpskoj glasali za dinastiju Dodik?

Srđan Puhalo: Nisu oni glasali za dinastiju Dodik. Oni su glasali za Milorada Dodika. A da li će se to pretvoriti u dinastiju zavisti od Milorada Dodika, odnosno od toga koga je on spreman da postavi na mjesto premijera. Ali bilo ko da dođe na čelo vlade, zna se koje je glavni baja – to je Milorad Dodik, njegova se pita i njegova je zadnja.

Dva pola nacionalizma

Omer Karabeg: Gospodine Kazaz, mislite li da su ovi izbori pokazali da je Srbima u Republici Srpskoj prihvatljiva vladavina dinastije, a da su Bošnjaci u Federaciji protiv toga?

Enver Kazaz: Veoma teško pitanje. Srbi u Republici Srpskoj teško žive, čak puno gore, nego Bošnjaci u Federaciji tako da je glasanje za Milorada Dodika zapravo glasanje klijenata koji ovise od njegove autoritarne svemoći u Republici Srpskoj. Ali ne bih tako lako poredio gospodina Dodika i gospodina Izetbegovića.

Izetbegović je potpuno nesposoban političar dok je Dodik veoma vješt manipulator, proračunat političar i neko ko stalno pomjera granice svoje nacionalističke ideologije. Izetbegović je uplašen, nesposoban da definira svoje nacionalne ciljeve i vidim da mu to sad rade mlađi kadrovi koji se zalažu za proporcionalnu zastupljenost u institucijama sistema na državnoj razini što bi značilo apsolutnu dominaciju Bošnjaka i pretvaranje države u neku vrstu bošnjačke institucionalne organizacije.

Dodik i Izetbegović su dva pola nacionalizma. Jedan je uspješan, autoritaran, održava se na vlasti i istodobno ekonomski, demografski i kulturolški uništava Republiku Srpsku, dok je drugi nesposoban i održava se zahvaljujući simboličkom nasljeđu svoga oca i Islamskoj zajednici koja stoji iza njega.

Omer Karabeg: Da li će Dodik, Čović i Izetbegović brzo se dogovoriti o formiranju vlasti na nivou Bosne i Hercegovine?

Srđan Puhalo: Mislim da hoće. Nemaju nikakvu ozbiljnu prepreku s tim što mislim da su u prednosti Dodik i Čović jer oni sada traže “dobre” Bošnjake sa kojima će sarađivati. Milorad Dodik je ovih dana na konferenciji za štampu to vrlo jasno rekao spominjući centralnu banku, vojsku i administraciju.

Ali koja god od bošnjačkih partija tokom naredne četiri godine bude s njima na vlasti na nivou Bosne i Hercegovine ne gine joj da će nakon toga izgubiti izbore jer će je SNSD i HDZ tako provaljati kroz blato i da će je ogaditi bošnjačkom glasačkom tijelu kao što su ogadili i Trojku s kojim su do sada bili na vlasti. Pitanje je samo koja će bošnjačka partija biti spremna da na to pristane zarad četiri godine vlasti.

Kontrolni paket

Omer Karabeg: Da li će savez Dodik i Čović praktično vladati Bosnom i Hercegovinom? Oni su već najavili da se nijedna odluka neće moći donijeti bez njihove saglasnosti.

Enver Kazaz: Taj savez postoji zbog veoma loše politike Stranke demokratske akcije i lažne građanske politike gospodina Željka Komšića koji je i u retorici i u ideologiji prihvatio narativ bošnjačkog nacionalizma i probošnjački simbolički kapital i time ubio ideju građanske države.

On joj je zabio nož u leđa. Njegova lažna priča o odnosu dva prema jedan u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine – lažna zbog toga što Predsjedništvo ima minimalne ustavne ovlasti – u praksi se savezom Dodika i Čovića pretvorila u dva prema jedan protiv Bosne i Hercegovine. Taj savez je ne samo ojačao lične odnose između te dvojice vlastodržaca, nego je pokazao važnost Doma naroda na državnoj razini.

Kada upozorite političke oligarhe u Federaciji Bosne i Hercegovine da su se gospodin Alija Izetbegović i njegov tim diletantski ponašali u daytonskim pregovorima i kažete im da su pristali na najrigidniju konsocijaciju, onda vas oni, kao mene, proglase četnikom, ustašom, ne znam već čime. A prethodne četiri godine pokazale su snagu Domova naroda i konsocionalnog ustava.

Zato će Čović i Dodik imati kontrolni paket na državnoj razini. I ja mislim da će se vlast na državnoj razini brzo formirati, ali prvi Čovićev zahtjev će biti promjena izbornog zakona. Napominjem da je Izetbegović potpisao sa Čovićem sporazum o legitimnom predstavljanju i onda je lagao da nije, ali sad ga taj sporazum čeka na državnoj razini pri čemu će Čović imati nedvosmislenu podršku Milorada Dodika kome je cilj što više razgraditi Bosnu i Hercegovinu.

Omer Karabeg: Očekujete li veću krizu kada bude vladao trio Dodik, Čović i Izetbegović?

Srđan Puhalo: To zavisi od HDZ-a. Oni govore da im je prioritet evropski put, ali se bojim da je to samo jedna fina priča. Mislim da će HDZ, da bi ostvario svoje ciljeve, nastojati da što je moguće više kapitalizuje koaliciju sa SNSD-om. A onda se postavlja pitanje kako će na to reagovati bošnjačke partije koje su pred izbore obećavale da će sačuvati i odbraniti Bosnu i Hercegovinu.

Volio bi da vidim kako će to da urade i da li ćemo opet doći u pat poziciju u kojoj se sada nalazimo. S druge strane, ne bih otpisivao Dodikovu i Čovićevu želju za novcem jer u Bosni i Hercegovini nema para, pa bi se moglo očekivati da će oni folirati da im je stalo do Evropske unije ne bi li dobili neki novac. Možda će ih nedostatak novca natjerati da budu konstruktivniji, nego što su bili do sada.

Zarobljena država

Omer Karabeg: Da li bi Dodik zbog para, koje bi eventualno mogle da stignu iz Evropske unije, mogao odustati od svoje antievropske retorike? Jer je on već rekao da je evropski put antisrpski put i da on ne želi evropske reforme, odnosno hoće da se dogovara sa Briselom o tome koje će reforme prihvatiti, a koje neće.

Enver Kazaz: Ne vjerujem da će Dodik tako lako žrtvovati svoju politiku za evropski novac zato što on uzima veoma skupe kredite. Njega ne zanima stepen zaduženosti Republike Srpske, niti kako žive njeni stanovnici. Pogledajte, koliko je samo opustošena istočna Bosna i Hercegovina, a nema nikakve promjene. Zašto? Zato što je veliki broj socijalno najaktivnijih ljudi otišao iz Bosne i Hercegovine.

Ovo je podijeljeno, propalo društvo bez dovoljne socijalne energije za bilo kakvu pobunu. To je veoma depresivno i beznadno društvo sa birokratski zarobljenom državom. Moja predviđanja su vrlo pesimistična. Ja mislim da će se sistem urušiti sam od sebe onog trenutka kad građani budu morali plaćati vrlo skupi američki plin iz Južne interkonekcije i kad se suočimo sa strahovitom energetskom krizom i krizom hrane. Tako da je moguće da ovo bude zemlja koja će samu sebe pojesti iznutra.

Gerijatriski centar i jalovište

Omer Karabeg: Vjerujete li da je nakon ovih izbora definitivno izgubljena nada u promjene, pa će uslijediti novi talas odlazaka?

Srđan Puhalo: Nisam siguran jer to više ne zavisi od nas. To zavisi od Evropske unije. Njemačka je, recimo, prepolovila broj viza za radnike sa Balkanu, a ni Evropska unija nije više tako dobra udavača. Uostalom, već je otišlo ono što je htjelo da ode. Ostali su đuturumi i patriote koji po svaku cijenu žele da ovdje žive.

Nisam, dakle, siguran da će se ubrzati odlazak ljudi, ali se plašim da će se ubrzati dolazak prljavih tehnologija u Bosnu i Hercegovinu. Imamo najavu nekih bušenja na Ozrenu, ne znamo šta nam donosi Južna interkonekcija. Ne znamo šta je sve obećano Amerikancima u Republici Srpskoj kao što ne znamo ni šta im je obećano u Federaciji. Bojim se da Bosna i Hercegovina sve više postaje gerijatrijski centar i veliko jalovište i da je to naša budućnost.

Enver Kazaz: Gerijatrija i jalovište, o kojima govori kolega Puhalo, su slike Bosne i Hercegovine i danas i u budućnosti. Kao čovjek koji zbog zdravstvenih problema vrlo često posjećuje ljekare svakodnevno vidim sve veći broj starih, bolesnih ljudi koji nemaju novca za terapiju. Evo vam jedan podatak, nekad se na odsjek fakulteta na kojem radim upisivalo 60 studenata. Ove godine je upisano svega dvoje.

Stanovništvo Bosne i Hercegovine naglo stari. Mi u Bosni i Hercegovini zapravo živimo od novca koji dijaspora šalje svojoj rodbini. To je jedini spas za ovo stanovništvo. Ali sa krizom, koja zahvata svijet, tog novca će biti sve manje i pitanje je kako će Bosna i Hercegovina preživjeti. Bojim se da će za desetak godina sistem biti neodrživ jer kako će se puniti penzioni fondovi ako je već danas odnos zaposlenih i penzionera 1:1. O tome u Bosni i Hercegovini niko ne govori. Ti problemi nisu u prvom planu. U prvom planu je goli, primitivni nacionalizam, a ne život ljudi.

Izvor: Radio Slobodna Evropa