Ako je suditi po muku i tišini i izostanku reakcija iz SDA, kako funkcionera, tako i stranačkih medija, pa čak i botova, Mehmedovićeva obznana kandidature nikog nije iznenadila. Šta bi to moglo značiti?
Bivši novinar i diplomata Hajrudin Somun u svojoj kolumni sublimirao je raspoloženje Turaka nakon provg kruga izbora rečenicom: „Kakav je da je,neka Erdogana“. On smatra da je Erdogan napravio ovakavu Tursku i da bi bilo vrlo neizvjesno kuda bi stvari mogle ići poslije njega i da je to preovladvajuće mišljenje naroda.
AUTOKRATSKI STATUT
Nešto slično imamo i sa raspoloženjem Bošnjaka koji još uvijek u većini glasaju za SDA koju vodi Bakir Ieztbegović. Iako je ispala iz vlasti zahvaljujući raznim kombinatorikama, SDA je ipak bila pobjednik prošlih izbora. Pošto ide kongres stranke normalno je da predsjednik obnovi svoj mandat kroz stranačke izbore. Na prošlom kongresu Izetbegović nije imao protivkandidata, dok je na pretpošlom njegov kandidat bio Šemsudin Mehmedović.
Kako sada stvari stoje Mehmedović se odlučio ponovo kandidiarti. Pitanje je imali ikakve šanse ako smo konstatirali da je raspoloženje takvo da stvari ostanu kakve jesu, jer svaka bi promjena vodila ka neizvjesnosti.
Za sada Mehmedović ima samo jednu referencu koja ga preporučuje kao kanidata, a to je njegov izborni rezultat gdje je kao treći na listi za državni parlament osvojio najviše glasova. Tako da Mehmedović kao stoji na samom vrhu top liste po broju osvojenih glasova uopće na prošlim izborima.
Ali ovo nisu građanski, već stranački izbori i oni su potpuno razlikuju. Da bi bio kandidat mora proći proceduru kandidiranja od stranačke baze kao predlagača do podrške jedne trećine članova Glavnog odbora stranke i stranačke komisije koja ocjenjuje regularnost procedure kandidiranja.
Statut SDA je potpuno autokratski tako da je vrlo teško smjeniti predsjednika bez općeg raspoloženja većine stranačkih funkcionera. To raspoloženje sada je sigurno na Izetbegovićevoj strani. Stoga bi Mhemedović mogao proći kao Izetbegović kad se prvi put drznuo kandidirati protiv Sulejmana Tihića. Tada mu je Salko Selman, kao stranački šef Kantonalnog odbora, rekao da ga ne želi više vidjeti u Travniku jer će svi njegovi delegati glasati za Tihića.
Ako je suditi po muku i tišini i izostanku reakcija iz SDA, kako funkcionera, tako i stranačkih medija, pa čak i botova, Mehmedovićeva obznana kandidature nikog nije iznenadila. Mnogo više se prašine diglo nakon ostavke Alme Čolo, nego nakon Mehmedovićeve kandidature. Šta bi to moglo značiti? Da je Mehmedović bezopasan, pa ga ne treba napadati, ili postoji neki dogovor sa Izetbegovićem o simulaciji rivalstva? Dugo je Mehmedović kontrirao i oponirao Izetbegoviću, ali mu nikad nije ozbiljnije zaprijetio „izlaskom na crtu“. Ovaj put je to učinio sa dobro tempiranim vremenom najave održavanja kongresa stranke.
Postojale su špekulacije u političkim kuloarima da je tešanjska frakcija u SDA namjeravala zazati vanrednu konvenciju za „spašavanje SDA“ u Tešnju. Domaćin tog skupa je trebao bit Mehmedović. Zagovornik te ideje bio je Osman Brka, koji je bio lokalni funkcioner SDA u vrijeme velikog raskola i razlaza Alije Izetbegovića i Adila Zulfikarpašića. Tada je održana vanredna konvencija SDA na kojoj je većina dala podršku Izetbegoviću. Iz ovoga bi se dalo zaključiti da je Mehmedovićev motiv kandidature spašavanje stranke, prije svega iz ruku „bračnog para“ Izetbegovića. To i jeste „Ahilova peta“ Izetbegovića koji neće da se odrekne supruge kao partijske družice. A pošto je baš ona sada u nemilosti, pa čak i u nevolji, distanciranje od nje ne bi bilo nimalo džentlmenski od njega. Čak bi mu bio časniji izlaz, što mu Mehmedović i sugerira, da se povuče.
SLIJEDI ĆEPIRANJE „LUBENICE“
Ruku na srce, Mehmedović se ideološki ne razlikuje bitno od Izetbegovića. Tek njegova kritika antizapadnog narativa od strane SDA, za nijasnu zvuči manje nacionalistički od Izetbegovića.
Pa ipak Mehmedović bi donio prije svega kadrovske promjene. Sigurno bi se SDA oslobodila stranačkih „metuzalema“ poput Šefika Džaferovića i HalidaGenjca. Stoga će baš ovaj tandem učiniti sve da proceduralnim smicalicama i spletkama onemoguće Mehmedovića da uopće dođe u poziciju da za njega glasaju delegati na kongresu. Tim prije što između Mehmedovića i Džaferovića već godinama tinja sukob.
Tu su još notorni Izetbegovićevi pripuzi poput Mirsada Zaimovića, Safeta Softića, ili Edina Ramića, koji će učiniti sve na terenu da Mehmedović uopće ne dođe u poziciju da bude biran na samom kongresu.
Ostaje pitanje kakav će stav zauzeti Islamska zajednica. Sam reis Husein Kavazović je Mehmedovićev dužnik jer on dobio direktive preko Hasana Čengića da na terenu obradi imame da glasaju za njega.
Poštoje došlo do smjene na čelu Sabora IZ-e za očekivatije da će Edhem Bičakčić, kao predsjednik, sugerirati imamima da se ne uključuju u stranačke izbore.
Kako god se bude razvijala situacija, sama činjenica da je Mehmedović jedini visoki funkcioner SDA koji se usudio oponirati neprikosnovenom vođi zaslužuje respekt. Kakav god rezultat bio jedno je sigurno – sa njegovom kandidaturom „lubenica“ će se konačno ćepirati!
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!
