Bivši inspektor objašnjava šta će se dogoditi ako Dankino tijelo nikada ne pronađu

Čak i najprekaljeniji veterani iz policije, koji su prošli nebrojeno uviđaja i radili istragu najbrutalnijih zločina, nisu ostali ravnodušni nad slučajem nestanka i ubistva Danke Ilić, djevojčice koja bi u maju napunila dvije godine, da nije ubijena 26. marta.

Takav je i Dragiša Remović, bivši inspektor Odeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije koji je u razgovoru za portal Nova.rs objasnio do kada će trajati potraga za tijelom male Danke.

Osumnjičeni za ubistvo Danke Ilić iz Banjskog polja kraj Bora nalaze se u pritvoru, ali policajci, vatrogasci-spasioci, pripadnici Gorske službe spasavanja nastavljaju pretragu terena u potrazi za Dankinim tijelom. Pregledana je deponija na kojoj je, kako je jedan od osumnjičenih priznao, bačeno tijelo nesretne djevojčice pošto su je S. J. i D. D, oba stara 50 godina, udarili kolima u Banjskom polju, a potom kako je ministar Gašić rekao, dijete bez svijesti bacili na deponiju.

Nakon dva dana, kako su najviši policijski zvaničnici objasnili, osumnjičeni su djevojčicino tijelo premjestili sa deponije na drugu lokaciju. Otac i brat jednog od osumnjičenih u subotu su privedeni zbog sumnje da su im u tome pomogli. Međutim, brat je preminuo u policiji, a informacija o tome gdje je djevojčicino tijelo, do danas je ostala nepoznata.

„Vrlo mi je teško da čitam vijesti o tom slučaju, steže mi se srce, imam knedlu u grlu“, kaže bivši inspektor Remović za portal Nova.rs, a u pitanju je čovjek koji je u karijeri vidio i doživio stvari koje obični ljudi vide samo u filmovima.

Kako je dobro upoznat sa policijskim procedurama, objasnio je u razgovoru za portal Nova.rs šta će se dogoditi ukoliko se tijelo ne pronađe, odnosno da li će potraga biti obustavljena.

„Potraga za Dankinim tijelom, zapravo, nikada neće prestati. Ne postoji neki rok u kome se potraga obustavlja. Osobe, žive ili mrtve, zauvijek ostaju na listi nestalih i za njima će policija nastaviti da traga. Jedino što će se vjerovatno dogoditi da će potraga biti nastavljena smanjenim intenzitetom, ali sigurno neće prestati“, objašnjava Remović.

Po njegovim riječima, za istragu, a potom i sudski postupak, tijelo nije ni potrebno, naravno, ukoliko ima drugih materijalnih dokaza koje tužilaštvo može da izvede.

„To da ‘nema tijela – nema djela’, više ne važi, ta vremena su prošla. Evo, konkretno, u slučaju suđenja grupi Veljka Belivuka nemate tijela, ali imate druge dokaze, imate svjedoke saradnike, pronađeni su DNK tragovi žrtava. U ovom slučaju ne postoji nikakav ‘insajder’ – svjedok saradnik, a svako ko je potencijalni svjedok, da je vidio tijelo djevojčice, postao je saučesnik jer to nije prijavio policiji. Ipak, čak i bez tijela oni mogu biti osuđeni, ukoliko postoje drugi materijalni dokazi. Važno je da ih istraga ‘veže’ za mjesto i za žrtvu. Ukoliko na kolima ili u kolima bude pronađeni tragovi njene DNK, to može biti ključni dokaz za istragu, jer nema drugog racionalnog objašnjenja za biološke tragove malene u vozilu“, objašnjava bivši inspektor PU Beograd.

Ukoliko u kolima nije pronađen DNK, to mijenja situaciju, jer, uprkos priznanju u policiji, osumnjičeni uvijek mogu da promijene svoj iskaz, bilo kada u toku postupka.

„To se može očekivati i to se često dešava. Upravo zato su važni i ti drugi materijalni dokazi, jer ne može sve da se zasniva samo na priznanju svjedoka. Jedna stvar mi nije jasna, kada su već priznali da su ubili djevojčicu i ako su je bacili na deponiju, kako nisu pronađeni nikakvi tragovi. Jedino da su je uvili u nešto, neku kesu, jer bi ostali biološki tragovi, vlakna, vlasi kose, dijelovi njene odjeće, neki materijalni trag. Problem mogu biti životinje koje su možda oštetile tijelo, ali bi neki trag morao da ostane“, objašnjava ovaj iskusni policajac.

Koliko je moderna tehnologija važna, govori i slučaj na kojem je Remović radio, a u pitanju je ubistvo u Beogradu, kada je tijelo žrtve pronađeno spaljeno u jednom kontejneru.

„Slučaj je od početka bio težak, jer je tijelo žrtve bilo skoro uništeno. U pitanju je bio muškarac koji je ubijen hicem iz pištolja, a njegovo tijelo je pronađeno spaljeno u kontejneru u mestu Livadice kod Boleča. Potraga je dugo trajala, ali nismo odustajali, a onda smo u gepeku kola koje su vozili izvršioci pronađen trag krvi i DNK se poklopio. Tako je taj slučaj riješen poslije nekoliko godina“, objašanjava bivši inspektor Dragiša Remović.

Podsjetimo, Danka Ilić je ubijena 26. marta, kada je neopaženo izašla iz dvorišta imanja u Banjskom polju, na kom je bila sa majkom i bratom. Potraga za njenim tijelom do sada je izvršena na imanju osumnjičenih, u selu Zlot u kom je D.D. nastanjen, lokalnom Novom groblju, deponiji na Starobanjskom putu i okolini. Do sada, makar prema zvaničnim informacijama, nijedan trag nije pronađen.