BRKANJE POSLJEDICE S UZROCIMA: Umjesto vrijeđanja vlastitih birača zbog skretanja udesno, europski političari bi morali analizirati vlastite propuste  

Svojevremeno je Hermann Hesse, dobar poznavalac istočnjačke kulture i filozofije, upozorio kako je nužno poraditi na sporazumijevanju između Istoka i Zapada, i to ne samo na ekonomskom i političkom nego i na duhovnom području.

PIŠE: Dr. fra Luka Marković

Nažalost, zapadna civilizacija opsjednuta profitom, liberalnom ideologijom i potrebom za radnom snagom, zanemarila je treću misao velikog njemačkog književnika o važnosti susreta s onim duhovnim i tradicionalnim.

Naime, čovjek nije samo stvorenje tjelesnih potreba, nego i onih duhovnih i tradicionalnih. Potiskujući vlastitu duhovnu tradiciju, proglašavajući je često retrogradnom, susreće se Zapad a Istokom, pogotovo s Bliskim Istokom, koji ne odustaje od svojih duhovnih vrijednosti, pa čak niti tada kad su potrebne pročišćavanja.

Neznanje zapadnih političara

To se ponajbolje može uočiti u susretu s nositeljima afričkog i azijskog islama, o kojem prosječan zapadni političar ne zna gotovo ništa. Upravo je to nepoznavanje dovelo do uvjerenja kako će se muslimani iz tog svijeta vrlo brzo sekularizirati i prihvatiti zapadne liberalne vrijednosti.

Upozorenja poznavalaca toga svijeta, posebno onih koji su zbog  svojih naprednih pogleda na život pobjegli iz njega, nisu uzimana ozbiljno. Ekonomija je mnoge zapadne političare učinila slijepim, onemogućila im da se okrenu i shvate da useljenici i migranti imaju i svoju kulturu, svoj pogled na život.

Većina zapadnih političara je bila uvjerenja kako će se azijski i afrički muslimani vrlo brzo prilagoditi zapadnim stremljenjima i prihvatiti sekularno društvo u kojem religije uživaju slobodu, ali ne i veliki politički utjecaj. Danas, kad je stanje u društvu postalo vrlo eksplozivno, s obzirom na ekstremno ponašanje određenih islamskih krugova i rastućih ekstremnih lijevih i desnih stranaka, politika se ne snalazi.

Iritiranje birača

Mnogi su njemački političari očajni zbog sve većeg broja birača desničarskoga AFD-A i ljevičarskog BSW-A, uvjereni su kako se simpatije birača za desničarske stranke može zaustaviti još oštrijom kritikom tih stranaka i vrijeđanjem njihovih birača.

Poneki od analitičara eksplozivnog društvenog stanja idu tako daleko da tvrde kako su birači tih stranka nacisti. Takva razmišljanja su ne samo površna, nego i nekorektna. Pri tome se zaboravlja da dobar dio ljudi ne bira AFD iz uvjerenja nego zbog straha od sve jačeg utjecaja radikalnog islama koji unosi nesigurnost u društvo.

Umjesto da se etablirane stranke okrenu ozbiljnoj analizi vlastitih propusta, svojim paušalnim izjavama iritiraju birače i tjeraju ih u krilo radikala. Većina političara nema predodžbe o stanju u društvu, o onome što se svakodnevno događa, o strahu kojim je izložen običan građanin.

Brkanje posljedice s uzrocima

Kad se dogodi teror od strane islamističkih fanatika, krivce se traži samo u desničarima, te se na taj način brka posljedice s uzrocima. Umjesto da se shvati da se birači odlučuju za desničare zbog islamskog terorizma i bahatih zahtjeva pojedinih muslimanskih krugova, politika ide i dalje uhodanim površnim stazama.

Začuđujuće je to da u gotovo svim zapadnim zemljama jačaju desne, pa i one radikalne stranke, a da nitko ne želi na ozbiljan i stručan način potražiti prave uzroke tih previranja u društvu. Kako se moglo dogoditi da mnoge vrlo liberalne zemlje u Europi, sklone multikulturi i multireligioznosti, postaju preko noći uporišta desnih stranaka? Problemi su puno dublji, nego to etablirana politika želi shvatiti. Problemi će se još više produbljivati  ukoliko se ne poradi na njihovom rješavanju.

Zbunjenost europskog čovjeka

Nažalost, onaj tko živi u oblacima, ne može shvatiti običnog građanina koji živi na zemlji. Europski čovjek je zbunjen zbog nesigurnosti na ulici, zbog svakodnevnih nasilničkih ponašanja islamista i sve jačeg utjecaja islama na društveni život.

Preveliko popuštanje pred pridošlim azijskim i afričkim muslimanima, i to ne samo prema onim sklonim nasilju, nego i prema onima koji žive u uvjerenju kako zapadnu civilizaciju treba islamizirati i promijeniti, dovelo je do određenih promjena u društvu, koje se ne odnose samo na nesigurnost nego i način života, počevši od vrtića, škola pa do državnih institucija.

Radikalizirani islam

Umjesto onoga miroljubivog islama u Njemačkoj prije četrdesetak godina, na sceni je onaj koji se bori za što je moguće veći utjecaj na oblikovanje društvenog ponašanja. Prvi muslimanski doseljenici u Njemačkoj, koji su dolazili uglavnom iz Turske, BiH i Kosova, ponašali su se kao i drugi strani radnici. Živjeli su dosta skromno, sretni da mogu živjeti u miru i prakticirati vlastitu vjeru.

Zadnjih dvadesetak godina, s porastom broja muslimanskih pridošlica, sve su učestaliji zahtjevi za promjenama u školama i vrtićima, pa i državnim ustanovama, gdje se često zahtjeva skidanje križeva i prilagođavanje muslimanskoj ishrani.

Umjesto da se te ljude mijenja i upozorava na potrebu prihvaćanja onoga što je nužno u prosvjećenom društvu, prelazilo se prešutno preko svega, pa i onih zahtjeva koji su iritirali domicilno stanovništvo.

Nisu birači, barem ne svi koji biraju desne rigidne stranke, rasisti i nacisti, nego mnogi političari nisu nedorasli svojem zadatku. Umjesto da se na vrijeme proglasi nepoželjnim uvezene radikalne imame,  zagovornike onih stvari koje odudaraju od prosvjećenog i miroljubivog društva, politika je šutjela.

Šutnja europskih intelektualaca

Jedini koji su reagirali, bili su intelektualci iz islamskog svijeta, bjegunci od radikalnog islama. Europski intelektualci su uglavnom šutjeli ili se zauzimali za multikulturalno i multireligijsko društvo, ne shvaćajući da će se mnogo toga promijeniti u onom trenutku kad islam postane dominantniji.

S dolaskom sve većeg broja migranata, dolazi do jačih zahtjeva za potpunom promjenom društva. Paralelni život koji se odvijao u getima velikih gradova i zlostavljanje mladih muslimanki u diskotekama zbog njihovoga stila života od strane takozvane šerijatske policije, izgledali su na početku mnogim građanima smiješnim. Tek s terorističkim nedjelima i stvaranjem nesigurnosti u javnom životu, počinje se i običan građanin osjećati i pogođenim.

Budući da aktualna politika nije adekvatno reagirala na sve učestalije ispade islamista, ali i na uvezene radikalne imame, počeli su se građani okretati desnim strankama, pa i onim radikalnim, koje su obećavale izlaz iz krize.

Primjer Nizozemske

Najbolji primjer za to je Nizozemska u kojoj je pobijedila stranka Geerta Wildersa, obećavajući brzo, čak i ekstremno, rješavanje problema. Sličan proces se odvija u Francuskoj i nekim drugim zapadnim zemljama u Europi. U Njemačkoj su mnogi političari ostali zbunjeni velikom podrškom birača AFD-U  u istočnim regijama. Nažalost, taj proces okretanja birača desnim strankama primjetan je u čitavoj državi.

Vrijeme je za ozbiljan razgovor o tome kakav islam može podnijeti europsko društvo. Zasigurno ne onaj radikalni koji tjera birače u krilo radikalnih stranaka, nego prosvjećeni, koji se mora suočiti, kao što je to već učinilo kršćanstvo u odnosu na Bibliju, s činjenicom da je Kuran knjiga koju se mora suvremeno tumačiti, u duhu povijesno kritičke metode istraživanja.

Važno je da islamska teologija, o tome ovisi mnogo toga, pojasni običnom  muslimanskom puku da u Kuranu nije svaka riječ od Boga, nego da u njemu ima puno ljudskih elemenata, kao što ih ima i u Bibliji. Uostalom, Kuran je dobri dijelom kopija onoga o čemu govori Biblija. Mnoge poznate osobe iz Biblije zauzimaju i u Kuranu vrlo važna mjesta.

Kuran se ne može doslovno shvaćati

Muhamed je kao trgovački putnik upoznao kršćanstvo i zahvaljujući njemu okrenuo se monoteizmu. Zbog toga je bio i protjeran iz Meke. Uostalom, za vrijeme vladavine kalife Abu Bakra, Muhamedovog nasljednika, prihvaćena je sadašnja verzija Kurana.

Vrlo je važno da se običnim vjernicima pojasni da se Kuran ne može doslovno shvaćati. Nužno je na prosvjetiteljski način, uvažavajući povijesno kritičku metodu istraživanja, pojasniti mjesta u Kuranu u kojima se govori o nasilju, i to zbog toga kako ih radikalni imami i nepismeni fanatici ne bi zloupotrebljavali.

Ne dođe li do toga, naći će se Europa u velikim problemima.

O tome bi trebali razmisliti odgovorni u društvu. Svako daljnje površno analiziranje problema može zakomplicirati sanje još više, pa čak dovesti u budućnosti i do ozbiljnijih uličnih nereda kakve imamo u mnogim islamskim zemljama. Ekstremisti na jednoj i drugoj strani priželjkuju tako nešto.

Fenix-magazin/SIM/DR. fra Luka Marković