Vrhovni sud je zaključio da je kazna dugotrajnog zatvora od 40 godina opravdana i srazmjerna težini izvršenih krivičnih djela.
Vrhovni sud Crne Gore odbio je kao neosnovane žalbe Alije Balijagića i njegovog branioca i potvrdio presudu Apelacionog suda Crne Gore, kojom je Balijagić osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina zbog teškog ubistva Jovana i Milenke Madžgalj u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Odluku je donijelo vijeće Vrhovnog suda odlučujući o žalbama izjavljenim protiv presude Apelacionog suda Crne Gore iz maja ove godine, kojom je potvrđena presuda Višeg suda u Bijelom Polju iz decembra 2025. godine.
Balijagić je oglašen krivim jer je 25. oktobra 2024. godine, u večernjim časovima, u mjestu Sokolac, opština Bijelo Polje, na podmukao način lišio života Jovana i Milenku Madžgalj, koristeći lovačku pušku koju je neovlašteno držao i nosio.
Kako je utvrđeno tokom postupka, Balijagić je tog dana došao do kuće oštećenih, lažno se predstavljajući kao lovac. Nakon što je bio ugošćen, napustio je njihovu kuću, da bi se nekoliko sati kasnije ponovo vratio. Koristeći betonski blok kako bi se podigao do visine prozora pucao je u Jovana Madžgalja, pa još dva puta u Milenku Madžgalj, koja je pokušala da pozove policiju.
Vrhovni sud je prihvatio zaključak nižestepenih sudova da je ubistvo izvršeno na podmukao način, jer je okrivljeni svjesno stvorio i iskoristio okolnosti u kojima oštećeni nijesu očekivali napad niti su bili u mogućnosti da se od njega zaštite. Sud je ocijenio da cjelokupno ponašanje Balijagića, uključujući njegov prethodni dolazak i kasniji povratak u noćnim časovima, ukazuje na planirano i prevarno postupanje, a ne na ubistvo na mah, kako je tvrdila odbrana.
Razmatrajući žalbene navode kojima je osporavana uračunljivost okrivljenog, Vrhovni sud je ocijenio da su nižestepeni sudovi pravilno prihvatili nalaze psihijatrijskog i psihološkog vještačenja. Vještaci su kod Balijagića utvrdili antisocijalni poremećaj ličnosti, ali ne i postojanje duševne bolesti ili zaostalog duševnog razvoja. Prema njihovom zaključku, utvrđeni poremećaj ličnosti nije uticao na sposobnost okrivljenog da shvati značaj svog djela i da upravlja svojim postupcima, zbog čega je sud ocijenio da je u vrijeme izvršenja krivičnih djela bio uračunljiv.
Vrhovni sud je odbio i žalbene navode kojima je osporavana pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, uključujući primjedbe odbrane na rezultate DNK vještačenja, ocjenjujući da su nižestepeni sudovi pravilno i potpuno utvrdili sve činjenice od značaja za donošenje odluke.
Prilikom odlučivanja o kazni, Vrhovni sud je ocijenio da su pravilno vrednovane sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.
Vrhovni sud je zaključio da je kazna dugotrajnog zatvora od 40 godina opravdana i srazmjerna težini izvršenih krivičnih djela i stepenu krivice okrivljenog, te da je neophodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!
