Edhem Bičakčić za Oslobođenje: BiH treba gasne ili nuklearne elektrane

BiH je od izvoznika postala uvoznik električne energije. Gotovo da ne prođe sedmica a da rudari nekog od rudnika iz sastava Koncerna Elektroprivrede BiH ne najavljuju proteste ili štrajkove. Od iduće godine Evropa počinje naplatu taksi za emisije ugljendioksida pri proizvodnji energije, ali i za ostale robe u čijoj proizvodnji dolazi do emisije takozvanih stakleničkih plinova. Prelazak na zelenu energiju više ne spada u domen mode, već postaje nasušna potreba. Upravo o tome za naš list govori Edhem Bičakčić.

Ozbiljan kapacitet

S obzirom na to da je ujedno i predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, kao i predsjednik Izborne komisije za izbor reisu-l-uleme IZ-a u BiH, dotakli smo se i ove teme, kao i predstojećih općih izbora u našoj zemlji.

Rudnici realno propadaju. S druge strane, imamo obaveze prema Evropskoj uniji, da smanjujemo količinu struje proizvedene iz uglja. Šta nam je alternativa?

– Što se tiče alternative za ovu godinu i za ovaj kratki period do 2030. godine, to su obnovljivi izvori energije. Do sada su izgrađena postrojenja za dobijanje električne energije iz obnovljivih izvora snage 200 megavata. Osim dvije vjetroelektrane, jedna u Elektroprivredi Mostar i jedna u Elektroprivredi Sarajevo, sve ostale su u privatnom vlasništvu, odnosno izgradili su ih nezavisni proizvođači električne energije. I to je ono pozitivno što se desilo. Do konca ove godine, prema NOS-ovim podacima, ući će u pogon još 400 megavata iz obnovljivih izvora, a do 2030. godine još narednih 600, tako da je to sad jedan ozbiljan kapacitet.

Od početka naredne godine počinje naplata CBAM takse. Kakve posljedice to donosi?

– Što se tiče naših obaveza o smanjenju emisije CO2 iz termoelektrana, mi smo preuzeli obavezu da ćemo to anulirati do 2050. godine. Do tada je dug period, a mi se još moramo oslanjati na tu proizvodnju i to nije sporno. Međutim, proizvodnja uglja opada. Prije četiri godine je bila šest miliona tona, sad je spala ispod tri miliona tona i to je razlog zašto je BiH postala uvoznik električne energije.

Oslanjanje na uvoz u periodima niskih cijena na berzi može biti razumljivo. Međutim, berza je unazad 2-3 mjeseca, a takve su projekcije i do konca godine, imala vrlo visoke cijene, tako da energija koja bi se uvozila sada, za 200 eura po megavatu, proizvela bi ovdje drastične skokove struje, što potrošači ne bi mogli podnijeti. Dakle, mi još moramo računati na proizvodnju iz termoelektrana, uz uvažavanje preporuka Evropske unije, a ona je pokazala razumijevanje i smanjit će nam tu evropsku taksu – CBAM.

Što se tiče ispunjavanja obaveza prema EU, u vezi sa uvođenjem zelene energije, koji su prvi koraci koje bi BiH trebala poduzeti?

– Ono što BiH mora uraditi je da formira berzu, kao i agenciju za certificiranje, da se zna koja je zelena energija, da se oslobodimo CBAM-a i da onda uvedemo ETS (sistem trgovanja emisijama stakleničkih plinova, op. a.), tako da to kažnjavanje ide u budžet BiH, a ne u evropski budžet.

Po Vašim procjenama, koliko bismo morali izgraditi elektrana iz obnovljivih izvora da bismo mogli u potpunosti zamijeniti kapacitete termoelektrana koje imamo u BiH?

– Hvala Bogu pa mi imamo neiskorištenih potencijala i vjetra, i vode, i sunca. Imamo mogućnost izgraditi još hiljade megavata novih kapaciteta. Međutim, da bi sistem bio stabilan, mora se uraditi nešto dodatno za njegovu sigurnost, a to je da napravimo ove tri velike gasne elektrane u sklopu projekta Južne interkonekcije, da priđemo planiranju i izgradnji modularnih nuklearnih kapaciteta ili da se opredijelimo za proizvodnju vodika i hidrogena za potrebe ovog sistema. On djelomično zamjenjuje i prirodni plin, a može uvijek biti izvor za električnu energiju. Ili da izgradimo neku značajniju pumpnu akumulaciju ili veći broj baterija. Nama, zapravo, fali energetska strategija do 2050. godine o tome šta ćemo uraditi da sistem funkcioniše stabilno i u slučaju klimatskih promjena koje nas ne mimoilaze.

Zašto nam fali ta strategija? Ko je kriv za to?

– To bi trebala dva entitetska ministarstva, da je usaglase i donesu kao strategiju BiH. Jednostavno, ljudi ne rade. Malo se ovdje ko bavi energetikom. Slična je situacija u oba entiteta. To je neprepoznata šansa za BiH i to je naša velika šteta.

Kad god se pokuša izgraditi neko energetsko postrojenje, javljaju se udruge za zaštitu okoliša. Kako pomiriti to dvoje, zaštitu okoline i izgradnju novih postrojenja za proizvodnju električne energije koja su nam potrebna?

– Svi objekti koji se grade treba da obezbijede okolinsku dozvolu i da se na zakonit način grade. Nije to nemoguć posao. Može se to uraditi. Treba strpljenja, i razgovora i uvažavanja onih realnih primjedbi. Što god gradite, to utiče na okoliš, ali ne možemo stajati, mi moramo ići naprijed.

U toku je proces izbora reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH. Kada možemo očekivati izbor novog reisa?

– Sada je u toku predstavljanje programa kandidata. Oni to rade samostalno, po muftijstvima, u sedam muftijstava u BiH, tri mešihata – Ljubljana, Zagreb i Novi Pazar, te sedam okruga u svijetu – Australija, Amerika i pet u Evropi: Skandinavija, Austrija-Njemačka, Francuska-Švicarska, Beneluks i Britanija-Irska. Izborno tijelo, koje broji 398 članova, sastaće se u Sarajevu 10. oktobra i tajnim glasanjem izabrati novog reisu-l-ulemu. Pobjednik je onaj ko obezbijedi 200 glasova, znači 50 posto plus 1 od ukupnog broja članova izbornog tijela.

Prema Vašem mišljenju, koji su najveći izazovi sa kojima će se morati suočiti novi reis?

– U sva tri programa jasno su naznačeni pravci razvoja, kako to kandidati vide. Treba napraviti komparativnu analizu ovih programa. Svi imaju poneku, da kažem, iskričavu i vedru notu.

Neriješena pitanja

Nastavit će se kontinuitet jačanja Islamske zajednice. Svakako, novoizabrani reisu-l-ulema unijet će i neku svoju personalnu komponentu u sve to. Ostaju i ona neriješena pitanja: ugovori sa državom, restitucija, zaštita vakufske imovine i dalje jačanje institucija Islamske zajednice u socijalnom i u vjerskom segmentu, te obrazovanje.

Pitanje koje je u ovom mjesecu nemoguće izbjeći su predstojeći opći izbori. Kada bismo mogli dobiti novu vlast? Da li ćemo opet morati čekati godinu ili više da bi se formirali izvršni organi vlasti i šta mislite o novim tehnologijama koje se uvode u izborni proces?

– Vrlo je važno da su konačno primijenjene ove nove tehnologije, da će to biti biometrijska kontrola glasača, da ćemo konačno imati uređene biračke spiskove, da ne mogu glasati mrtvi i odsutni. To bi trebalo da povuče i bolji odziv birača na birališta. Pratim ove kampanje stranaka, one su brutalne i takve su kakve jesu. Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati.

Izvor: Oslobođenje