PAVLE MIJOVIĆ: Demontaža Trumpovog naslijeđa

Američka Republikanska stranka pretrpjela je težak poraz na međuizborima održanim 3. i 4. studenoga 2026. godine, izgubivši većinu u oba doma Kongresa. Demokrati su prema sadašnjim podacima koji još nisu definitivni – čeka se verifikacija i potvrđivanje izbornih rezultata – ostvarili 54 mjesta u Senatu i 252 mjesta u Predstavničkom domu, nasuprot 44 i 161, koliko su ih osvojili republikanci. Iako je biračko tijelo pobjedničkih demokrata mobilizirano rastom troškova života i energenata, ratom u Iranu, te društvenom srdžbom protiv aktualnog predsjednika Trumpa, koji u određenoj mjeri i simbolizira sve aktualne američke nedaće, fascinantna je dalekovidnost američkih Očeva osnivača koji su ustavom iz davne 1787. i uveli jedan takav mehanizam koji građanima omogućava da svake dvije godine, taman na pola svakog predsjedničkog mandata, glasanjem promijene generalni politički ambijent.

Amerikanci su se oduvijek – navedeno će kasnije zabilježiti i Alexis de Tocqueville u svom djelu “Demokracija u Americi” – plašili tiranije i despotizma osoba koje su na vlasti, pa su Očevi osnivači u američki ustav ubacili mehanizme provjera i ravnoteža (checks and balances) ili ustavni sustav uzajamne kontrole i ravnoteže vlasti. Politički gledano, glavni razlog bio je strah od prevelike koncentracije moći i tiranije, a iz antropološke perspektive važan je bio stanoviti stupanj pesimizma u ljudsku prirodu kao takvu, koja je, dali su naslutiti, često sve samo a ne racionalna, moralna, odgovorna i spremna za razvoj javnog dobra. Kada je već realnost takva, onda su i međuizbori jedini mogući antidot takvom ponašanju: građani će, naime, svake dvije godine moći ocjenjivati rad predsjedničke administracije i po potrebi mijenjati odnose snaga. Demokrati su pobjedom na međuizborima potvrdili upravo to, te su ekspresno najavili promjenu dijela politike Donalda Trumpa, ali i pojačanu kontrolu i istrage rada Trumpove administracije.

Iako ga sada jedan dio javnosti etiketira ne baš laskavom titulom šepavog patka (lame-duck), sintagmom nastaloj u 19. stoljeća u kontekstu Londonske burze koja je označavala bankrotiranog ili propalog investitora, pa je kasnije transponirana u politički žargon, te se odnosi na svakog političara oslabljene moći, koji doslovno šepa za ostatkom jata, iskustvo nas uči da se s Trumpom ništa ne podrazumijeva, pa ni mirna tranzicija vlasti. Kada je 2020. godine izgubio predsjedničke izbore od već i tad vremešnog Joea Bidena, potaknuo je, anglofili bi rekli incentivirao, ili makar ohrabrio atak njegovih pristaša na Capitol Hill, simbol američkog zakonodavnog sustava i predstavničke demokracije. U Završnom izvješću na obimnih 814 stranica zabilježena je čitava saga o tom događaju. Iako se radi o formalnom dokumentu, Izvješće se čita ne toliko kao neki poznati krimić koliko kao gotovo anatomsko seciranje Trumpovog političkog uma i njegovog velikog talenta za mobiliziranje masa i instrumentalizaciju istih za svoje ciljeve. Donald će ipak, vrijeme će pokazati, iz navedenog izaći posve neokrznut, a možda čak i osnažene pozicije. U presudi Trump protiv Sjedinjenih Američkih Država Vrhovni sud SAD-a presudio je s glasovima 6-3 da bivši predsjednici imaju apsolutni kazneni imunitet za službene postupke koji spadaju pod njihove temeljne ustavne ovlasti, a kasnije će biti izabran i na drugi predsjednički mandat. Sada, nakon dvije godine na čelu SAD-a, Trumpova čaša je možda ipak napola prazna. Referirajući se na činjenicu da su svi američki predsjednici u povijesti branili uredan prijenos vlasti, osim Trumpa, Joe Biden, u svojim memoarima “Obećaj mi, Ameriko”, koji bi ubrzo trebali doći na police, smatra da će Donalda navedeni izbori pratiti do groba. U odlomcima knjige koji su već sad dostupni javnosti Biden se ponajviše referirao na podrivanje institucija i raspirivanje mržnje, koji su u Trumpovoj političkoj retorici i praksi postali nezaobilazni element, a kao takvi i inspirator čitave plejade svjetskih političara. Američki Kongres u novom će sazivu, planiranom za 3. siječnja 2027, imati priliku ponuditi drugačiju političku agendu, protutežu Trumpovoj.

Pojačana kontrola i istrage rada Trumpove administracije glavna su preokupacije novog saziva američkog Kongresa, a budući da politika većinom i funkcionira na demontaži prethodnog političkog naslijeđa, čini se da će srž aktivnosti biti upravo tu. Neki politolozi smatraju da nakon jedne posve čudne Trumpove ere dolazi vrijeme pripreme za eru nakon Trumpa. Početna točka toga bi bila definiranje i razvoj politika koji direktno utječu na živote milijuna Amerikanaca poput snižavanje troškova života, proširenog pristupa zdravstvenoj zaštiti, reguliranje umjetne inteligencije i pripadajućih podatkovnih centara te tehno-oligarha. Demontaža Trumpovog naslijeđa koja bi trebala započeti s prvim danima nove godine vezana je također za razvoj nove društvene klime i depolarizacije same američke politike te za jačanje institucija i Vrhovnog suda. Kada su vanjski poslovi u pitanju, rat u Iranu bi se trebao okončati, a očekuje se smanjivanje vojne i druge pomoći Izraelu, dok bi Ukrajina trebala dobiti novi val američke pomoći. Nejasna je sudbina Venezuele i pritvorenog Madura, ali se očekuje manje prijeteći stav prema državama Južne Amerike. Demokrati planiraju povratak i rehabilitaciju američkih razvojnih agencija te humaniji odnos prema migracijama.

Čini se da je najpozitivnija tekovina američke demokracije prosta činjenica da su izbori relativno česti, a ta pravilna periodičnost omogućuje ljudima da demontiraju politički sustav koji im ne odgovara. A nama, s ove strane Atlantika, preostaje da američku politiku promatramo sa strane, svjesni da o njezinim smjerovima ne odlučujemo, ali da njezine posljedice itekako osjećamo.

Izvor: Oslobođenje