Istraživanje Reutersovog instituta otvara pitanje mnogo veće od opstanka portala: kako ćemo saznati šta se dešava iza zatvorenih vrata ako oslabe redakcije koje ih uporno pokušavaju otvoriti?
Zamislite da pitate vještačku inteligenciju ko je dobio posao izgradnje puta u vašem gradu. Odgovor stiže za nekoliko sekundi: naziv firme, vrijednost ugovora, rok završetka. Sve djeluje jednostavno. Ali neko je prethodno morao pronaći ugovor, provjeriti vlasništvo firme i otkriti da je cijena neobično visoka.
Ko će to raditi ako se više isplati prepričavati tuđe otkriće nego finansirati njegovo nastajanje?
Izvještaj Reutersovog instituta pri Univerzitetu u Oksfordu, „Journalism, Media, and Technology Trends and Predictions 2026“, autora Nika Njumana, objavljen je 12. januara. Obuhvata anketu 280 medijskih rukovodilaca iz 51 zemlje i teritorije. Uzorak je namjenski, a ne reprezentativan za sve medije.
Anketirani očekuju da će posjete iz pretraživača u naredne tri godine pasti za više od 40 odsto. To je procjena, ne već izmjeren rezultat. Odvojeni podaci Chartbeata, navedeni u izvještaju, pokazuju pad dolazaka iz Googleove organske pretrage za 33 odsto između novembra 2024. i novembra 2025, na više od 2.500 praćenih sajtova. Nije utvrđeno koliki dio tog pada uzrokuju AI sažeci.
Suština problema je lako razumljiva: korisnik može dobiti odgovor u pretraživaču ili četbotu bez otvaranja medija iz kojeg informacija potiče.
Za čitaoca je to ušteda vremena. Za redakciju koja zavisi od posjeta može biti gubitak prihoda. A za društvo se otvara mnogo neugodnije pitanje: može li takav sistem dugoročno plaćati proizvodnju informacija koje troši?
Zamislimo lokalnu redakciju koja mjesecima istražuje trošenje javnog novca. Plaća novinara, putovanja, provjeru dokumentacije, možda i advokata. Kada objavi nalaze, neko ih sažme u nekoliko rečenica. Publika dobije suštinu, ali ne mora ni saznati ko je obavio posao. Ako takav odnos postane pravilo, najveći trošak ostaje onome bez koga priče uopšte ne bi bilo.
Odbrana novinarstva zato ne može stati u molbu čitaocima da kliknu na još jedan link. Potrebno je objasniti šta se tim klikom, pretplatom ili podrškom zapravo omogućava. Novinar koji se vraća na teren. Još jedan zahtjev za dokumentaciju. Još jedno pitanje koje bi nadležni najradije preskočili.
Ni redakcije nemaju pravo da svaku svoju slabost pripišu tehnologiji. Čitalac kojem naslov obeća otkriće, a tekst ponudi tri prepakovane rečenice, ima dobar razlog da sljedeći put potraži kraći put. Ne možemo tražiti povjerenje za javni posao, a istovremeno rasipati tuđe vrijeme.
Anketirani rukovodioci najavljuju veći naglasak na originalnom izvještavanju, istraživanjima i objašnjenjima. Njih 76 odsto planira podsticati novinare da se više ponašaju poput kreatora sadržaja.
To za redakciju ne bi smjelo značiti obavezu da svaki novinar postane zabavljač. Može značiti nešto korisnije: da pokaže kako je došao do informacije, šta je provjerio, kome je postavio pitanje i gdje još nema odgovor. Autor pred kamerom vrijedi onoliko koliko je pouzdan njegov rad iza kamere.
Isto važi za odnos prema vještačkoj inteligenciji. Nema smisla braniti sporo obavljanje posla samo zato što smo ga tako oduvijek obavljali. Ali urednička odluka da se nešto objavi mora imati odgovornu osobu. Ako je nekome nanesena šteta netačnom viješću, odgovor „tako je napisao program“ ne može biti završetak razgovora.
Za Bosnu i Hercegovinu ovaj izvještaj treba čitati kroz sasvim konkretna pitanja. Ko će provjeriti tender u maloj opštini? Ko će pratiti obećanje dato porodici koja traži pravdu? Ko će se vratiti priči o zagađenoj rijeci kada prestane biti popularna na mrežama?
Vrijednost tog rada ne može se procjenjivati samo brojem pregleda. Ponekad je najvažniji tekst upravo onaj koji želi pročitati malo ljudi, a za koji bi nekoliko veoma moćnih ljudi najradije da nikada nije napisan.
Ovo istraživanje zato treba shvatiti kao povod da govorimo o tome kakvo ćemo novinarstvo moći da finansiramo. Čitaocima je potrebna informacija kojoj mogu vjerovati. Mediji moraju pokazati zašto zaslužuju to povjerenje i ponuditi razumljiv način da se njihov rad podrži.
AI može prepričati objavljenu aferu. Ali prvo neko mora otkriti ono što su drugi željeli da ostane tajna.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!