
Zanimljivo je posljednjih sedmica, nakon izbora u Srbiji i pobjede Studentske liste, posmatrati kako se kreiraju narativi o ovom događaju u okvirima postjugoslovenskog prostora, s posebnim fokusom na Bosnu i Hercegovinu. Nakon prvotnog oduševljenja izbornim rezultatima u susjedstvu počelo je već propitivanje na koji način će se nova vlast odnositi prema otvorenim pitanjima s državama u okruženju, a zbog specifičnosti odnosa s BiH jedno od glavnih težišta usmjereno je na pitanje koliko će ova promjena imati uticaja na događanja u našoj zemlji. Pogledamo li činjenicu da su Dodikove snage za tili čas okrenule ćurak i pružile obje ruke ka onima koje su do juče pljuvale i optuživale za rušenje svesrpskog jedinstva, te šta se u studentskom programu navodi kao usmjerenje kada je u pitanju odnos s entitetom, moglo bi se reći da se neće promijeniti ništa značajno. I na to su već sada reagovali mnogi, prokazujući Studentsku listu kao onu koja nastavlja kontinuitet ranije vlasti, te su u tom smislu upućene i kritike koje problematiziraju ovaj odnos.
Međutim, naivno bi bilo očekivati da se u prvim danima po preuzimanju vlasti dogodi nešto epohalno. Imajući na umu dubinu unutrašnje podjele u Srbiji i potrebu da se iz temelja rekonstruišu društveni odnosi nakon gotovo deceniju i po Vučićeve satrapije, najtačnije je mišljenje da BiH trenutno nije na prioritetnoj listi fokusa izbornih pobjednika. Stoga, insistirati u ovom trenutku da se nova vlast u Srbiji promptno odredi spram svih pitanja koja su u regionalnom smislu škakljiva djeluje pogrešno i naivno. Naravno, mi s ove strane Drine jesmo uvijek nestrpljivi u pogledu toga šta će se dogoditi u Beogradu, jer okolnosti su u prošlosti bile takve da je od toga ovisilo mnogo šta što se ticalo Bosne i Hercegovine, te je određivalo cijeli niz uzročno-posljedičnih veza. Ali treba u tom pogledu biti strpljiv i dobro pratiti situaciju. Jer olako odbacivanje fakta da se promjena ipak desila, ni u kom smislu ne ide u prilog projiciranoj budućnosti dobrosusjedskih odnosa.
Drugim riječima, reagovati na nož na sve što nam se trenutno ne dopada niti je taktično niti ostavlja prostora da se u skorijem vremenu počne ozbiljnije razgovarati o onome što su sporne tačke između ove dvije države. Već sadašnje poruke koje su poslate od predstavnika Studentske liste nedvojbeno svjedoče o promjeni tona. Bez obzira na ono programski proklamirano što nam se nije dopalo, doima se da postoji mogućnost da se drugačije odnosimo jedni prema drugima. Svi slojevi sukoba koji su stvoreni u posljednjih trideset godina, sa svim saznanjima o ratu i zločinima, ali i poslijeratnim podmetanjima noge normalnom razvoju BiH kao države, ostavili su duboke ožiljke i traže ozbiljno vrijeme u kojem bismo se konačno morali pogledati oči u oči. Naravno, to tako zvuči idealno u praksi, ali želim vjerovati, bar na osnovu do sada viđenog, bez bilo kakve idealizacije, da je moguće uspostaviti praksu međusobnog poštovanja.
Dakako, događat će se još mnoge stvari koje će biti sporne, ali u aktuelnom trenutku doima se da postoji mogućnost da se na relaciji Beograd – Sarajevo konačno uspostavi kakav-takav protok normalnosti, onaj koji neće sporiti sve različitosti, ali će pronalaziti minimum prostora za susretanje i obostrano uvažavanje. Druga je stvar naše preveliko očekivanje od drugih, odnosno naše želje da se neki duh iz mašine spusti u BiH i jednim potezom riješi sve naše višegodišnje probleme. Sasvim je logično očekivati da će promjene u Srbiji, ako budu na pravi način vođene i ako se ova zemlja konačno okrene od svojih velikosrpskih zabluda, imati svoj uticaj i na sve druge, bar u smislu relaksiranja odnosa i odustajanja od etnonacionalističkog inženjeringa koji će sve koristiti kako bi stvarao polje sukoba i ometanja, umjesto prihvatanja fakata da je BiH ipak suverena zemlja.
Ali ne treba imati iluzije da će ovo novonastalo stanje promijeniti unutrašnje odnose u našoj zemlji. Ma koliko mi vjerovali da su negativni komšijski uticaji odgovorni za naše stanje i raspolućenost, suštinska odgovornost leži upravo na nama. Kako pronaći modus da ovo društvo dođe do vlastitih prioriteta, do tačke okupljanja koja će prevazići neofeudalne nacionalističke hajdučije u kojima smo zarobljeni? Bez minimuma onoga što nas povezuje, što je zajednički imenitelj za sve, bez obzira na postdejtonski ekskluzivizam etničkog principa, ne može nam pomoći bilo kakav spoljni faktor. Jer, kako su to pokazali studenti u Srbiji, promjena dolazi iz imanentne pobune onih koji shvataju da je jedan model postojanja prevaziđen i time nepodnošljiv te da ga treba po svaku cijenu mijenjati. Ma koliko to trajalo i ma koliko bilo bolno, mi ćemo se morati prije svega suočiti sa sobom da bismo zaista opstali. Jer nema prečice, potrebno je zamisliti se nad smislom BiH ovakve kakva sada jeste, da bi se uvidjelo u kojem pravcu možemo i želimo ići. Tek onda dolaze oni drugi, sa kojima moramo naći kompromis i razumijevanje.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!








