Dvije su dobre stvari koje su se dogodile vezano uz nacistički marš Torcide ulicama Splita, uoči utakmice između Hajduka i Ajaxa. Prva je ta što je momentalno razoren malograđansko-domobranski konsenzus u kojem se najveći dio društva te političkih i medijskih aktera pravio lud u vezi stvarnosti u kojoj hrvatsko društvo živi. Jer sve dok se igralo po nepisanim, a normaliziranim pravilima održavanja ustaštva u mainstreamu i dok se verbalno pa i fizičko nasilje usmjeravalo prema Srbima, ljevičarima i stranim radnicima, sve je bilo u redu. Sad kad su oni isti koji su tu ideologiju i nasilje promovirali u javnosti čitav niz godina, uz potpunu benevolentnost vladajućeg HDZ-a i aktivnu podršku pravosuđa te dobrog dijela desno-centrističkih medija, da o onima izrazito desnima i ne govorim, stvar logično doveli do kraja, uvođenjem Hitlera, Aušvica i antisemitizma u igru, uslijedio je s jedne strane spontani, a s druge potaknuti šok i nevjerica.
Da stvar bude do kraja zabavna, u samoj Torcidi su shvatili da je država konačno došla po svoje, tj. odlučila ih ozbiljno procesuirati, nakon čega su krenuli u tragikomični pokušaj sanacije štete i preusmjeravanje mržnje prema novinarima. To je druga dobra stvar u čitavoj ovoj priči, a mislim na definitivni gubitak uvjerljivosti iluzije o navijačima kao nekim borcima protiv sistema koji hrabro prkose državi, policiji, pravosuđu i mainstreamu. Mislim, to je ionako svakome tko ima išta u glavi, bilo krajnje smiješno, ali sad se više ne može ispričati ni kao loš vic. Kako je dakle Torcida reagirala na čitavu priču? Ne inzistiranjem na svojoj subverzivnosti i autentičnosti, nego na glupom i kukavičkom negiranju očitog. Nešto u stilu prodaje nacizma s „ljudskim licem“, odnosno infantilnog opravdanja, u stilu, pa jao mi smo se samo zezali s navijačima Ajaxa, kao što se uvijek radi na navijačkim derbijima, kakav nacizam šta vam je. Pored toga, najveći dio osumnjičenih se razbježao, da bi se u međuvremenu dvojica predala, nakon što je policija logično objavila tjeralicu za njima. A prilikom te predaje, krenula je hajka na novinare, objavom na društvenim mrežama imena novinara koji su počeli pisati o njihovim kriminalnim dosjeima. Pa su se toj idiotskoj priči o našoj herojskoj djeci pridružili komentatori u desnim mainstream medijima i bivši gradonačelnik Splita, hadezeovac Opara, o ekstremnoj desnici, opet nema potrebe govoriti. I evo odjednom bloka koji brani skupinu nasilnika i nacista s podebljim naramkom što kaznenih, što prekršajnih prijava.
U svemu tome, teško je ne uočiti ponavljanje još jednog pravila kojeg smo vidjeli dvijetisućitih godina. Naime, čovjek koji je devedesetih čitao Feral Tribune znao je sve o ratnim zločinima s hrvatske strane, o privatizaciji i pljački društvene imovine, o otimanju stanova po gradovima, o logoru u Lori i ostalim opačinama pod pokroviteljstvom vlasti, da bi odjednom sve ono o čemu je Feral pisao godinama ranije, u mainstream medijima postalo ekskluzivno otkriće, bez da se i jednom rječju spomene kako je Feral već pisao o tome poodavno. Sad se ponovilo isto, budući da je u Novostima i Expressu baš ovog ljeta pisano upravo o torcidašima recidivistima, čiji napadi na srpski folklor u Splitu još uvijek nisu procesuirani, da bi se sada svi nacionalno relevantni mediji raspisali o istoj temi praktične suradnje pravosuđa s huliganima i mrziteljima. Što je dobar zamah dobilo s momentom u kojem je i ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović rekao to isto, optuživši pravosuđe da de facto opstruira rad policije. I u ovom konkretnom slučaju je u pravu, s tim što je upravo to pravosuđe selekcionirano kako je selekcionirano pod patronatom HDZ-a i odnosilo se prema ovom pitanju, kao i prema svakoj glorifikaciji fašizma, na način na koji je to činio državni vrh. Izbjegavanjem kvalifikacija kaznenih djela iz mržnje i upisivanjem kojekakvih dvostrukih konotacija u nešto što je jasno kao dan.
U svemu ovome ukazala su se još dva bizarna pokušaja skretanja pažnje s teme fašizma. Prvi je tvrdnja krajnjih desničara o tome kako je ovo osmišljeno u Srbiji i među jugokomunističkim krugovima u zemlji, da bi se diskreditiralo Hrvatsku. Drugi pak ide za tome da je Torcida ovo namjerno napravila da bi naudila Plenkovićevoj međunarodnoj reputaciji jer im ne želi srušiti Poljud, inače zaštićeno kulturno dobro, i izgraditi kompletno novi stadion, kao što će napraviti Dinamu s Maksimirom.
Ukratko, nakon što je nacizam promarširao Splitom i bukom razbio konsenzualnu šutnju o tome u što se pretvorilo društvo u Hrvatskoj, s desnice i iz same Torcide se poseže za svime, osim za najlogičnijim pitanjem.
Što je konkretno začuđujuće i nejasno i zbog čega treba tražiti dodatna objašnjenja i negirati autentičnost nacističkih poruka od strane grupacije koja godinama izvikuje ustaški pozdrav na stadionu, koja ispisuje zidove grada ustaškim znakovima i nacističkim kukastim križem, koja fizički napada Srbe, kojoj je jedan od omiljenih murala, crni lik autentičnog ustaškog vojnika pod šljemom, s porukom kako „naša Oluja nikada ne prestaje“ i koja organizira noćne marševe u slavu novouspostavljenog ustaškog postratnog kvazimučenika iz Splita? Ljudi su jednostavno nacisti, nikad to nisu krili, osim što se sada tragikomično pokušavaju lažima izvući iz ozbiljnog kaznenog progona. Što je jednako jadno i uvredljivo, kao što je i ono što su napravili neki dan.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!