VILDANA SELIMBEGOVIĆ: Sloboda narodu!

Američki birači glasali su protiv mržnje, mačizma i privilegija elita, prokomentirao je među prvima izbore u Sjedinjenim Američkim Državama španski premijer Pedro Sánchez, dodajući još da su ustali protiv politika koje stvaraju siromaštvo, te onih koje su gluhe i nijeme na klimatske promjene. Zaboravio je samo rasizam. Još od utorka, kada su rezultati međuizbora na sredini predsjedničkog mandata iznenadili i najveće optimiste, analitičari, sociolozi i filozofi govore o uzrocima i posljedicama šamara koji je zacrvenio zidove Bijele kuće i ja im se, naravno, ne želim miješati u posao, svi su posve u pravu, ja bih, zapravo, da se pridružim slavlju onih drugih i drugačijih, uz to mladih, obrazovanih, vedrih i nasmijanih pobjednika, koji su izašli na megdan Donaldu Trumpu na gotovo deset miliona kvadratnih kilometara, iskazujuću vjeru u sve ono što 47. američki predsjednik gazi silom, bahatošću i arogancijom. U samom predizbornom finišu im je pomogao, porukom iz Ajovee da zapamte kako je njegovo ime na svakom republikanskom listiću. I učinili su to, izglasavajući pobjedu čija je razmjera iznenadila i pobjednike i cijelu Demokratsku stranku. Dok se planeta čudila, lideri diljem svijeta kalkulirali kako će reagirati, jer treba izdržati još pune dvije godine njegova mandata, a Kremlj jedva uspio da sakrije šok i nevjericu, Gospodin Veto je ustvrdio: da je on (pazi sad!) bio na listiću, ubjedljivo bi pobijedio! Jesi, jesi, bio si, horski mu uzvraćaju Amerikanci, uopće se ne obazirući na njegove balkanske vadione, samodopadno hvalisanje kako tobože može naći kompromis sa svima, pa i sa demokratama kojima je vetom i prijetio, i šupljikane njegovih umreženih medija a la pink, čije su brojke gledanosti i bile prvi signal da se zarobljenoj Americi svira kraj.

Malo je, ako ih uopće i ima u Kanzasu, koji pamte demokratskog senatora kome su njihovi očevi dali povjerenje: bio je to George McGill, koji je mandat osvojio 1932. godine i koji se danas pominje tek da bi se ilustrirao niz od 13 republikanskih pobjeda, koji je Trump uspio prekinuti. Da, baš on, s obzirom na to da je izbore dobio Adam Hamilton, nekad registrirani republikanac, osnivač najveće zajednice Ujedinjene metodističke crkve u SAD-u. U utrku je ušao kao umjereni demokrat, koji poziva na dijalog i smanjenje političkih podjela, ključnih stavki predsjedničkog vladanja. I u prvom mandatu, Trump je sebe gradio na cijepanju Amerike, podizanju i stvarnih zidova prema svima koji nisu dovoljno bijeli, dovoljno hrišćani i još sanjaju američki san, svoje MAGA poklonike nahuškavao je na imigrante, žene, muslimane, woke kulturu, preferirajući dovoljno bogate kao odabranu elitu da vlada planetom. Zato je okrenuo leđa zapadnim saveznicima, a sebe upisao kao prvog predsjednika SAD-a koji je kročio na sjevernokorejsko tlo i sastao se sa Kim Jong-unom, jednim – ali ne i jedinim – autokratom, čije je metode pokušavao presaditi na svoju zemlju. I nije birao sredstva: u Teksasu, okosnici američkog stočarstva, ismijavao je demokratskog kandidata Jamesa Talaricu, najprizemnije mu se rugajući što ne jede meso, pa mu je zato dao predsjedničku dijagnozu da je bolestan. Trumpov voljeni tehnokrat Elon Musk, koji je republikanske kandidate podržao s vrtoglavih 458 miliona dolara, na kampanju od vrata do vrata u Teksasu je potrošio 215 miliona. “Upravo smo vratili Teksas i dokazali da sav novac ovoga svijeta ne može nadmašiti ljude Teksasa”, kazao je u pobjedničkoj noći Talarico. Teksas je bio republikanski bastion 38 godina, a novi senator je ustvrdio da je njegova pobjeda mnogo veća i od Demokratske i od Republikanske stranke: “Nešto je slomljeno u Americi. Naš ekonomski sustav je slomljen, naš politički sustav je slomljen… a najmoćniji ljudi na svijetu žele da tako i ostane”. Da su ljudi pobijedili i novac i trumpizam, svjedoči izbor Gine Hinojosa na mjesto guvernerke Teksasa, em je demokratkinja, em je žena, em je još latinoameričkog porijekla.

Birači su glasali za američke vrijednosti – zajedništvo, poštivanje drugih i drugačijih, pravo na rad i dostojanstven život, priliku da se ostvari uspjeh bez obzira na rasu, vjeru, porijeklo i imovinsko stanje, a protiv mržnje, seksizma, uvreda, siromaštva, ratova i političkih hirova – što potvrđuju brojni primjeri, od Abdula el-Sayeda iz Mičigena, prvog muslimana u Senatu SAD-a, i Peggy Flanagan, prve Indijanke ikada izabrane u Senat, preko Keishe Lance Bottoms, prve crne guvernerke u historiji SAD-a, koja je izabrana u Džordžiji, do Deb Haaland, guvernerke Novog Meksika, pripadnice autohtonih Indijanaca iz naroda Laguna Pueblo. Lider demokratske manjine u Predstavničkom domu Hakeem Jeffries na pragu je da postane prvi crni predsjedavajući Kongresa. Iako demokrate najavljuju brojne istrage – poput kongresmena Roberta Garcie iz Kalifornije, koji je netom osvojio treći mandat i trebao bi u januaru preuzeti vođenje moćnog odbora za nadzor i vladinu reformu – nekako su ostale u drugom planu, jer javnost slavi. A nisu za odbaciti, Garcijina preporuka uzmite advokate upozorenje je na fokus istražitelja koji će preispitivati bogaćenje u toku predsjedničkog mandata, (zlo)upotrebu ovlasti unutar agencije za useljavanje i carinu, razotkrivanje finansijskih zapisa povezanih s famoznim Jeffreyom Epsteinom, ali i velike tvrtke i donatore koji finansiraju Bijelu kuću, s posebnim naglaskom na naftne kompanije i utjecaj korupcije na rast cijena hrane i goriva. Ali i poslove prve porodice s kriptovalutama i Trumpovim brendom, unosne državne ugovore dodijeljene političkim saveznicima, kao i investicijski fond Jareda Kushnera, Trumpova zeta.

Korupcija je, dakle, u samom vrhu prioriteta, a korupcija je samo eufemizam za krađu, tako se, naime, diljem planete naziva otimačina miliona i miliona budžetskih para, to je ljepše ime za namještanje tendera, za mito koje se izdašno prelijeva na račune onih što se ionako basnoslovno bogate preko leđa naroda. A narod želi slobodu! Da korupcija nema naciju, štaviše – oko mita i korupcije se najlakše postižu dogovori i sklapaju poslovi – srbijanski studenti su shvatili nakon tragedije i smrti 16 ljudi pod nastrešnicom željezničke stanice u Novom Sadu. Balkanski Trump im se rugao, progonio ih, ismijavao, zabranjivao njihove minute šutnje izgubljenim životima, slao na njih svoje batinaše, ali ih i natjerao da se organiziraju. Sve je ostalo povijest: i studentska riješenost da prave bolje društvo, a državu otmu pojedincima i vrate je u institucije, njihova istrajnost da okončaju 14 godina dugu vladavinu Aleksandra Vučića, njihovo osvajanje gradova i sela širom Srbije, pješačenje zemljom uzduž i poprijeko, bicikliranje do Strasbourga i konačno, njihova ubjedljiva pobjeda na izborima. Sa čak pola miliona glasova razlike bacili su na koljena Vučića i njegov SNS režim, a onda su se dohvatili metli i četki i počeli da se rješavaju smeća. Čiste svoj glavni grad i cijelu zemlju od jezika i murala mržnje, podjela i straha, čiste svoj medijski prostor od lažovčina, insinuatora i promotora mraka, a iako još nisu uzeli vlast, oni koji su predstavljali institucije zarobljene režimom – shvatili su da se studenti ne šale. I pokušavaju da makar sad pokažu kako znaju raditi posao za koji su godinama primali plaće da bi – u njihovo ime – odluke donosio lik koji je izlazio iz frižidera. Ironija ili ne, tek posljednjih dana u svojim Instagram nastupima Vučić zatvara frižider.

Studenti, pak, istrajavaju na transparentnosti, pa s one strane Drine stižu nevjerovatna svjedočenja o policijskim torturama, batinama od kojih nisu prezali ni visoki dužnosnici, milijardama srbijanskih dinara koje se iznose iz sefova, ali i oduzimanju licenci informerima, koji su svojim divljačkim propagandama terorizirali narod. Neće biti lako, ni novim vlastima u Srbiji ni demokratama u SAD-u. I koliko god je komfornije biti skeptik i pričati o temeljnom identitetu, valja pokazati poštovanje prema biračima koji su imali hrabrosti da ustanu protiv modernih fašizama i u korist slobode. Da kažu dosta je bogaćenja na mržnji, ratovima i podjelama. I navijati za njih.

Izvor: Oslobođenje