Kada je kupila prsten brendiranog proizvođača u prodavnici nakita, dvadesetogodišnja Sarajka nije ni slutila kako će za samo tri mjeseca morati potražiti reklamaciju.
Sa prstena se oljuštila boja, a u trgovini gdje ga je kupila, umjesto zamjene, su joj rekli kako “nije do njih”.
“Rekli su mi da je do moje kože, da ga nisam čistila ili da pijem neku medicinsku terapiju. Ništa od toga nije tačno i nisam mogla vjerovati šta mi govori zastupnica te firme”, kaže ova djevojka (ime i prezime poznato redakciji).
Vrijednost prstena je bila 150 eura, a garancija dvije godine.
Nakon nekoliko mailova koja je uputila, kaže, da je dobila zamjenski prsten.
“Prsten jedva da sam dva puta stavila na ruku, a nakon dva mjeseca, dogodila se identična stvar, samo se oljuštio. Nakon toga sam ponovo otišla u prodavnicu gdje sam ga uzela, jer je garancija još važila. Uopšte me nisu htjeli saslušati, već su mi samo rekli da više ne kupujem kod njih”, kaže ona.
Ova djevojka je među nekoliko stotina potrošača koji svakodnevno upućuju žalbe zbog oštećene robe koju su kupili širom Bosne i Hercegovine.
Koliko žalbi potrošača bude uspješno riješeno, teško je utvrditi, jer država ne vodi sistematičnu evidenciju njihovih ishoda. Pored toga, na državnom nivou ne postoje ni web platforme ili aplikacije koje bi potrošačima na jednom mjestu pružale informacije o njihovim pravima.
Zakon o zaštiti potrošača je star 20 godina i nije prilagođen evropskim standardima, a Vijeće za zaštitu potrošača BiH ne funkcioniše više od šest godina.
Sve ovo su primjedbe navedene u posljednjem izvještaju Kancelarije za reviziju državnih institucija BiH, objavljene krajem oktobra.
Ko onda štiti potrošače?
Potrošači pomoć i zaštitu mogu potražiti u lokalnim udruženjima za zaštitu potrošača.
U Kantonu Sarajevo, koje prema posljednjem popisu stanovništva ima oko 413 hiljada stanovnika, samo jedan čovjek pruža pomoć, i to volonterski.
“To više, čak, nije ni volontiranje, mi zaista trošimo svoj novac, svoje vrijeme. I ostale kolege iz Federacije, iz RS-a, oni nemaju nikakve uslove za rad”, kaže Edin Pašić za Radio Slobodna Evropa, koji se žali i na nedovoljna novčana sredstva za rad udruženja iz federalnog budžeta.
Ipak, kako ističe, potrošači nisu prepušteni sami sebi, jer im je pomoć dostupna.
“Mi ih posavjetujemo na koji se član zakona mogu pozvati, šta trebaju uraditi. Damo neku jednostavnu proceduru kako da provedu prigovor, i to, uglavnom, bude pozitivan ishod”, ističe on.
U udruženju potrošača “DON” iz Prijedora navode kako zbog nefunkcionisanja Vijeća za zaštitu potrošača na državnom nivou izostaju programi zaštite potrošača i prilagođavanje domaćih propisa evropskim standardima.
“Nema nikakvih programa zaštite. Jedino udruženja ukazuju na to koliko problema imamo, dok ministarstvo nije preuzelo ulogu da prema Vijeću ministara krene sa izmjenama zakonodavstva ili puno efikasnijeg rada Vijeća za zaštitu potrošača”, kaže predsjednica ovog udruženja Murisa Marić.
Prema njenim riječima, postojeći zakon je zastario i ne prati tržišne okolnosti, posebno kada je riječ o internet trgovini i prodaji putem društvenih mreža.
“Mi smo svjedoci svih ovih godina koliko imamo problema sa internet prodajom, prodajom na daljinu, koliko je neefikasan sistem, koliko nemamo u zakonodavstvu odredbe iz ovih direktiva i koliko na kraju krajeva kao zemlja gubimo novca svim ovim prodajama putem društvenih mreža, što je u drugim zemljama itekako uređeno”, ističe Marić.
U prošloj godini ovom udruženju se obratilo više od 2700 potrošača. Najviše pritužbi odnosilo se na javne komunalne usluge, bijelu tehniku i obuću.
Ipak, ovu oblast u dva entiteta uređuju različiti zakonski propisi, što dovodi i do razlika u njenom tretmanu.
“U Republici Srpskoj proizvod može biti zadržan na servisu do 30 dana. Potrošač ima pravo da se žali ako je taj rok prekoračen i da zahtijeva zamjenu proizvoda. U drugom entitetu imamo problem da se proizvod zadržava još nekih 15 dana i nismo sigurni da li možemo tražiti novi proizvod ako se prekorači 45 dana.
Jednostavno ljudi žele da budu zaštićeni, ali nažalost postupamo po dva zakona. Ne može ista trgovina koja prodaje u jednom entitetu i u drugom imati različito postupanje u zaštiti potrošača”, dodaje predsjednica prijedorskog udruženja.
Da treba promijeniti zakon, slažu se i u firmi “Euro inspekt”, akreditovanoj za kontrolu odjeće i obuće na području entiteta Federacija BiH. Mjesečno dobijaju između 600 i 700 reklamacija nezadovoljnih kupaca.
Najviše se žale, kako kaže direktor Edin Kolašinac, na obuću.
“Dosta ljudi reklamira pucanje obuće, mijenjanje boje, škripanje, odljepljivanje, preko 80 posto tih reklamacija opravdamo u korist kupca, jer je činjenično stanje kada neka patika dođe kod nas, to rade inženjeri tekstila, inženjeri za kožu i kožnu galanteriju”, kaže Kolašinac.
Šta je uzrok tako velikog broja reklamirane obuće?
“Svakako bi trebalo da se ugledamo po tom pitanju na Evropsku uniju, u smislu kakav je sastav robe. Kod nas dolazi roba gdje sastav ne odgovara onome što piše. Tipa treba da bude 80% pamuk, 20% poliester, ono bude 50% pamuk, 50% poliester. Imamo dosta takvih slučajeva. Tako da bi trebalo kontrolu pojačati, šta se uvozi, što se plasira na naše tržište”, kaže Kolašinac.
Šta kažu u nadležnom ministarstvu?
Ministarstvo trgovine Federacije BiH pred kraj četverogodišnjeg mandata uputilo je u parlamentarnu proceduru izmjene zakona o potrošačima.
Ministar u tehničkom mandatu, Amir Hasičević, kaže kako je svjestan da je sadašnji zakon star dvije decenije i da ne prati evropske trendove.
Nacrt novog, koji je upućen u parlamentarnu proceduru, objašnjava, je usklađen sa 11 evropskih direktiva.
Na pitanje RSE zbog čega se čekalo četiri godine da se izmjene pripreme, Hasičević kaže:
“Čitav taj zakon je morao da prođe proceduru u donošenju i ta radna grupa, i tu je bilo pitanje usaglašenosti, pa je čak u političkom smislu bilo, ako neće biti državni zakon zašto praviti entitetske. Tako da puno je tu trebalo usaglasiti interesa. Najduže smo čekali na mišljenja koja trebaju da dođu iz Federalnog ministarstva pravde, federalnog ministarstva finansija i Ureda za zakonodavstvo, jer bez toga vi jednostavno ne možete doći na dnevni red”, ističe Hasičević.
Na zamjerke udruženja za zaštitu potrošača kako se malo novca izdvaja iz budžeta za njihov rad, Hasičević odgovara da se svake godine raspisuje javni poziv, te da je ove godine za pet udruženja dodijeljeno oko 40 hiljada eura.
“Nije to dovoljno. To je samo da oni održe neke ostale mjesečne troškove i nekako smo kao društvo zanemarili upravo potrošače kao najveću kategorija stanovništva, jer svi smo potrošaci od rođenja”, kaže Hasičević.
Na nivou Bosne i Hercegovine postoji i Ombudsmen za zaštitu potrošača. Njegova uloga je provođenje politike zaštite potrošača, kao i uređivanje odnosa između potrošača, proizvođača i trgovaca.
Iz ove institucije, koju imenuje Vijeće ministara BiH, nije odgovoreno na upit RSE za razgovor u vezi problema sa kojima se suočavaju potrošači ili udruženja koja im pomažu, kao ni komentar na negativan izvještaj Kancelarije za reviziju učinka institucija BiH.
Saradnja na tekstu: Milorad Milojević
Prema podacima Evropske komisije objavljenim krajem prošle godine, u Evropskoj uniji živi oko 450 miliona potrošača, a potrošnja domaćinstava čini više od 51 posto ukupnog BDP-a EU.
Kako se navodi na zvaničnoj web stranici EU, potrošači uživaju zakonska prava, ali da postoji potreba za stalnim prilagođavanjem propisa o zaštiti potrošača.
Kako bi usmjerila politiku zaštite potrošača u narednih pet godina, Evropska komisija predstavila je Agendu za potrošače do 2030. godine.
Agenda se zasniva na četiri ključna prioriteta.
Prvi je dovršetak jedinstvenog tržišta za potrošače, čime će se smanjiti troškovi za potrošače, povećati poslovne mogućnosti za privredne subjekte, podstaći mobilnost i unaprijediti pristup prekograničnim finansijskim uslugama.
Drugi se odnosi na zaštitu potrošača u digitalnom okruženju, posebno djece, kao i pojednostavljivanju propisa za privrednike, smanjenju administrativnog opterećenja primjenom digitalnih alata, unapređenju dostupnosti informacija i jačanju mjera za suzbijanje online prevara.
Treći prioritet je promocija održive potrošnje, uz podršku državama članicama u primjeni propisa koji podstiču proizvodnju i upotrebu ekološki prihvatljivijih proizvoda, a četvrti zaštita potrošača od nesigurnih proizvoda koji se prodaju putem interneta, kroz jačanje kontrole tržišta i osiguravanje bolje zaštite njihovih prava.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!
