Činjenica je da se predsjednik Donald Trump ne može pomiriti s porazom koji je doživio u ratu protiv Irana, ali ni s političkim debaklom na američkim međuizborima na kojima su demokrati potukli republikance do nogu. Postojeći saziv Kongresa živi još samo u naredna dva mjeseca i u tom periodu pred Trumpovom administracijom je prilika da pokuša promijeniti tok rata. Ne isključujem mogućnost da u narednim sedmicama dođe do novih američkih udara, posebno na energetsku infrastrukturu, vojne komandne centre i raketne kapacitete Irana. Pentagon već razmatra različite scenarije, a pojačano američko vojno prisustvo u regionu ne može se tumačiti samo kao diplomatski pritisak. No, ne isključujem ni pregovore. Ali, Amerika želi da Iran prihvati ograničenja koja bi onda Washington, sasvim sigurno, predstavio kao pobjedu. To Teheran zna. Iran, s druge strane, traži prekid neprijateljstava, ukidanje blokade i sankcija, povratak zamrznute imovine i ratnu odštetu. Teško je očekivati da će Teheran prihvatiti sporazum koji bi izgledao kao kapitulacija nakon tako velike destrukcije koju je preživio, ubistva komandanata i lidera svoje zemlje. Nije isključeno da Trump pokuša još jednom demonstrirati vojnu moć. Ali, time bi mogao dodatno učvrstiti iransku odlučnost i produbiti američku političku krizu. U ovom ratu Trump je već izgubio ono što je najviše želio: mogućnost da svijetu predstavi kako SAD mogu silom promijeniti političku sudbinu jedne velike države.
Trump ne podnosi poraze
Američki predsjednik još manje podnosi protivnika koji mu se ne želi pokoriti. Iran je zato postao više od američkog neprijatelja: pretvorio se u ogledalo Trumpove nemoći da vlastitu političku volju nametne jednoj velikoj državi. U tom ogledalu američki predsjednik vidi ono što najteže prihvata – granice vlastite moći.
Rat protiv Irana trebao je biti demonstracija američke svemoći, posebno nakon uspješne intervencije u Venecueli, kada su oteli predsjednika te latinoameričke zemlje bez kapi prolivene krvi. Washington je računao na vojni udar, paralizu iranskih institucija i politički slom režima. Ali dogodilo se nešto što Trump nije očekivao. Iran je preživio. Njegove institucije nisu se raspale, država nije kapitulirala, a nuklearno pitanje nije riješeno po američkom diktatu. Vojna nadmoć nije se pretvorila u političku pobjedu. To je suština Trumpovog problema. Može bombardirati Iran, ali ne može dekretom proizvesti njegovu kapitulaciju.
Trumpu je potrebna pobjeda, a Iranu je potreban opstanak. U toj razlici sadržana je možda najvažnija lekcija ovog rata. Trump mora dokazati da je pobijedio, posebno nakon izbornog debakla koji je ozbiljno uzdrmao njegov politički autoritet. Iran, međutim, ne mora pobijediti SAD. Dovoljno mu je da ne bude poražen.
Upravo zato novi američki napad ne bi bio samo vojna operacija. Mogao bi postati pokušaj političkog revanša, svojevrsno bombardiranje vlastite frustracije. Trump bi želio spektakularan rezultat kojim bi poništio istovremeno iranski otpor i američko izborno poniženje. Ali rat nije terapija za povrijeđenu predsjedničku sujetu.
Geopolitički poraz
Hormuški tjesnac pokazuje koliko se strateška računica promijenila. Umjesto da demonstrira američku kontrolu nad ključnim energetskim pravcem, Washington se suočava s iranskom sposobnošću da ugrozi svjetsku trgovinu i poveća cijenu svakog novog sukoba. Nuklearni program ostaje neriješen, a saradnja Teherana s Moskvom i Pekingom otvara dodatnu dimenziju krize. Amerika je, pokušavajući demonstrirati svoju dominaciju, mogla ubrzati nastanak svijeta u kojem se njena dominacija sve manje podrazumijeva.
Geopolitika ne počiva na našim simpatijama. Ona počiva na odnosu moći, strateškim interesima i posljedicama odluka. A posljedice ovog rata za Washington mogu biti mnogo teže od vojnog bilansa.
Trump sada ima izbor: pregovarati o izlazu iz rata ili pokušati još jednom dokazati da je njegova riječ posljednja. Prvo bi zahtijevalo političku zrelost. Drugo bi moglo proizvesti novu eskalaciju, dodatne ekonomske udare i još dublje američko strateško povlačenje.
Najveći poraz Sjedinjenih Američkih Država neće biti ako Iran preživi. Bit će to činjenica da Washington nije uspio ostvariti ciljeve zbog kojih je rat započeo.
Trump možda može još jednom bombardirati Iran. Može objaviti pobjedu, proglasiti neprijatelja poraženim i pokušati uvjeriti vlastitu javnost da je historija stala na njegovoj strani. Ali historija nije njegov izborni štab. Ona ne priznaje pobjede izgovorene na društvenim mrežama.
Ako Iran ostane na nogama, Trump će možda dobiti još jedan ratni spektakl, ali neće dobiti ono zbog čega je ratovao. Jer Trumpu je potrebna pobjeda da bi sačuvao vlastitu sujetu. Iranu je potreban opstanak da bi osporio američku svemoć. A ako Iran opstane, Trumpov revanš mogao bi postati američki geopolitički poraz.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!