Hapšenja, napadi i poznati refren iz Kremlja

Na prvim pregovorima SAD, Ukrajine i Rusije od februara, razgovori su se usmerili na šira bezbednosna pitanja, dok i dalje postoje velike razlike u stavovima o ključnim temama, poput teritorijalne kontrole u Donbasu. U vreme održavanja ovih trilateralnih razgovora u Abu Dabiju, Rusija je nastavila sa napadima na Ukrajinu, kao i sa represijom nad sopstvenim građanima unutar zemlje.

U nastavku slijedi pregled nekih od ključnih događaja u Rusiji tokom protekle nedelje, kao i neki od zaključaka važnih za dalji razvoj situacije.

Policijske akcije

Kada na ulicama Pariza ili nekog drugog evropskog glavnog grada nastane haos, ruska državna televizija to ističe kao dio kontinuiranih napora vlade predsjednika Vladimira Putina da Zapad prikaže kao nestabilan, podijeljen i u opadanju.

Međutim, ove nedelje su se haotični prizori odigrali u blizini Kremlja, kada je policija u subotu uveče, 7. novembra, što se, slučajno, poklopilo sa godišnjicom Boljševičke revolucije iz 1917. godine, intervenisala i privela stotine mladih ljudi na ulicama i u parku u samom srcu Moskve.

Privedeni, među kojima je bilo i maljoletnika, izjavili su da su bili izloženi premlaćivanju ili prisilnom privođenju, da su satima držani u prepunim policijskim autobusima i policijskim stanicama, te da im je uskraćena voda i onemogućen odlazak u toalet.

Nekima od njih, uključujući i dječake mlađe od 18 godina, što je uzrast za regrutaciju, uručeni su pozivi za vojsku, ponuđeni su im ugovori ili su bili pod pritiskom da stupe u vojne redove. Vojska, naime, nastoji da održi brojno stanje ljudstva za rat protiv Ukrajine, suočavajući se sa ogromnim gubicima na frontu, dok ruska invazija punog obima ulazi u petu godinu.

Policija, za koju aktivisti navode da nema ovlašctenja za sprovođenje regrutacije, tvrdila je da je cilj ove operacije bio spriječavanje konzumiranja alkohola.

Bez obzira na zvaničnu svrhu ili izgovor, ovaj događaj se može tumačiti na dva načina.

Prvo: kao još jedna epizoda u višegodišnjem suzbijanju neslaganja i ograničavanju sloboda, što se dodatno intenziviralo tokom rata. Drugo: kao dio napora države da održi brojnost trupa, a da pritom izbjegne ponavljanje masovne mobilizacije, koju je Putin naredio u septembru 2022. godine, a koja je dovela do toga da stotine hiljada ljudi napusti zemlju.

U oba slučaja, ovo nije bio jedini takav događaj ove nedelje.

Ruski parlament je 9. novembra usvojio u prvom čitanju prijedlog zakona kojim se uvode novčane kazne za diskreditovanje “tradicionalnih duhovnih i moralnih vrijednosti”.

Jedan od autora prijedloga zakona izjavio je da će za prekršaje odgovarati internet platforme, a ne pojedinci. Međutim, rusko zakonodavstvo ne sadrži zvaničnu definiciju tih vrijednosti, pa bi, u svom sadašnjem obliku, ovaj zakon omogućio vlastima “da krivično gone koga god žele i zbog čega god žele”, rekao je za Current Time pravni stručnjak Ilja Šablinski.

Inicijativa za uvođenje kazni za kršenje “tradicionalnih vrijednosti”, za koje Putin i njegova vlada tvrde da se zalažu, dolazi u trenutku kada Rusija svakodnevno izvodi napade u kojima ukrajinski civili ginu, bivaju ranjeni i trpe teške nedaće.

Ovi napadi, kao i ukrajinski odgovori, nisu prestali ni tokom dvodnevnih mirovnih pregovora u Abu Dabiju 10. i 11. novembra, održanih pod pokroviteljstvom SAD, što su bili prvi direktni pregovori između Ukrajine i Rusije još od februara, nisu prestali jer je Rusija više puta odbila prijedloge za prekid vatre, koji bi omogućili napredak mirovnih pregovora, a istovremeno zaustavili ubijanje i zadržali linije fronta na postojećim pozicijama. Umjesto toga, Putin poručuje da oružje ne mora da utihne sve dok se ne postigne sveobuhvatan mirovni sporazum.

‘Više od Ukrajine’

Ako Moskva ostvari svoje namjere, taj pakt će uključivati, ili će mu prethoditi, sveobuhvatan sporazum koji bi preoblikovao evropsku bezbjednosnu arhitekturu.

“Ideja o definisanju jasnih parametara za buduću bezbjednosnu arhitekturu, a tek potom prelasku na rješavanje samog rusko-ukrajinskog sukoba, apsolutno je razumna”, izjavio je ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov novinarima u Moskvi 10. novembra.

Međutim, u ovom trenutku Rusija ne želi učešće Evrope, što možda i ne čudi, te je do sada odbijala napore SAD da uključe Evropu u format trilateralnih pregovora.

Čini se da Sjedinjene Države u potpunosti podržavaju ideju o širem bezbjednosnom sporazumu. Trump je ranije pozivao na prekid vatre uz zadržavanje linija fronta. Prošle nedelje je, međutim, nagovijestio da će se rat uskoro okončati “velikim, lijepim sporazumom” koji će “obuhvatiti više od same Ukrajine”.

Kushner se nadovezao na to, pišući o “potrebi za širom evropskom bezbjednosnom arhitekturom koja može pomoći u stvaranju uslova za trajni mir”, a i Moskva i Vašington su ukazali na to da je ta tema u centru trilateralnih razgovora.

Pojedini analitičari smatraju da bi širi bezbjednosni aranžman mogao biti ključna dopuna svakom mirovnom sporazumu između Rusije i Ukrajine koji bi imao izglede da bude dugoročan.

“Nisam siguran da postoji način da se rat okonča, osim ako se on ne poveže sa širim aranžmanom o evropskoj bezbjednosti”, napisao je na platformi X Pavel Podvig, stručnjak za nuklearne snage i razoružanje.

Istovremeno, pregovori su za Kremlj poslužili kao način da se održi nada u okončanje rata, dok istovremeno ne čine nikakve ustupke i nastavljaju sa pokušajima da svoje ciljeve ostvare silom. Analitičari, međutim, ističu da je neposredna bezbjednost Ukrajine daleko hitnije pitanje.

“Teško je zamisliti trajan kraj rata koji ne rešava šira regionalna pitanja”, napisao je na platformi X Samuel Charap, viši politikolog u Rand Corporation, američkom institutu za strateška istraživanja, uoči razgovora u Abu Dabiju. Međutim, “o novom evropskom bezbjednosnom poretku neće se postići dogovor prije okončanja rata, a rat se neće završiti ove nedelje”.

“Pokretanje tog razgovora moglo bi da otvori vrata za prekid sukoba u Ukrajini, što je samo po sebi važno. Ali, u najboljem slučaju, riječ je o intenzivnom procesu koji bi trajao mjesecima. Ukrajini je pomoć potrebna odmah i to mora biti prioritet”, napisao je Charap, dodajući da “proširivanje obima problema, u načelu, može biti efikasna taktika, ali se takođe može iskoristiti za namjerno odugovlačenje procesa i stvaranje razdora među saveznicima”.

Čini se da je glavni ruski pregovarač, Putinov saradnik Vladimir Medinski, u Abu Dabiju bio odlučan upravo u tome: oštro je kritikovao Evropu, sugerišući da ona u ovom trenutku ne može ništa da doprinese naporima za uspostavljanje mira. Rusija je odbacila nastojanja SAD da u pregovore uključe evropske predstavnike, ideju koju je Kushner obećao da će prenijeti Putinu. Prema njegovim riječima, Witkoff je trebalo da se sastane sa Putinom u Rusiji 12. novembra, nakon čega bi uslijedio sastanak sa Zelenskim u Dablinu.

‘Potpuno nerealno’

Medinski je takođe rekao da su razgovori bili u velikoj mjeri usmereni na potencijalne nove bezbednosne aranžmane, za koje je naveo da bi mogli da obuhvate ne samo Ukrajinu, već i prostor izvan Evrope.

“Svijetu je potreban novi, moderan, ažuriran bezbjednosni sistem, takav koji je pravedan i ne stavlja nijednu zemlju u nepovoljan položaj”, izjavio je Medinski u obraćanju koje je prenijela ruska državna televizija.

Ovakve poruke iz Moskve nisu ništa novo. One datiraju još od trenutka kada je Putin došao na vlast, prije više od četvrt vijeka, pri čemu Rusija teži poništavanju geopolitičkih gubitaka iz vremena Hladnog rata i obnavljanju svog uticaja na evropskom kontinentu.

Zapravo, to je možda bio jedan od glavnih motiva za Putinovu odluku da pokrene invaziju punih razmjera na Ukrajinu. Dok Moskva optužuje Zapad da koristi Ukrajinu kao sredstvo za slabljenje Rusije, evropske vlade tvrde da Kremlj, kombinujući silu i diplomatiju, koristi rat u Ukrajini kako bi stekao moć i uticaj širom Evrope i svijeta.

U decembru 2021. godine, dok je gomilala trupe duž ukrajinske granice, Rusija je uputila listu zahtjeva Sjedinjenim Državama i NATO-u, koji bi poništili pojedine posljedice raspada sovjetske imperije, uključujući zahtjev da se spriječi raspoređivanje vojnih snaga Alijanse izvan njenih granica iz 1997. godine. Vašington je neke od tih zahtjeva odbacio, dok je za druge ponudio pregovore, a samo nekoliko nedelja kasnije, Rusija je pokrenula invaziju punih razmjera na Ukrajinu.

Skoro pet godina kasnije, dok Rusija izvodi neprestane napade na Ukrajinu i testira Zapad upadima dronova, sajber napadima i drugim akcijama, “ideja da je sada trenutak za preispitivanje evropske bezbjednosti potpuno je nerealna”, napisala je Ruth Deyermond, viša predavačica na Katedri za ratne studije na londonuskom King's Collegeu.

“Ne može se izgraditi nova evropska bezbjednosna arhitektura u trenutku kada ruska vlada želi i očekuje da porazi Ukrajinu, a istovremeno teži da potkopa i NATO i unutrašnju bezbjednost zemalja članica Alijanse, pri čemu je krajnje malo vjerovatno da će se to promeniti”, napisala je ona na platformi X, 10. novembra.

Izvor: Radio Slobodna Evropa