
Prođe i to. Denis Bećirović, Željka Cvijanović i Darijana Filipović, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine u novom sazivu, položili su ovog ponedjeljka u Sarajevu svečanu zakletvu i potpisali je. Sa tapijom na četverogodišnji mandat, zakleli su se, između ostalog, da će poštovati Ustav zemlje, provoditi u cijelosti Dejtonski mirovni sporazum, štititi i unapređivati ljudska prava i osnovne slobode, te brinuti o interesima naroda i građana. Kud ćeš više! Kad bi trojka koja čini državni vrh dosljedno provodila sve ono u što se zaklela, slika Bosne i Hercegovine danas bi bila drugačija. Istina je da Predsjedništvo države, simbol njene vlasti, ima ograničene nadležnosti, pa i za njih se mora izboriti konsenzusom, ali ako bi ispunjavalo obaveze koje je javno preuzelo, imalo bi podsticajan i relaksirajući uticaj na ukupno stanje u zemlji. Međutim, ono u tome rijetko kad uspijeva, jer svoju političku praksu crpi iz svoje arhaičnosti – čine ga partijski ljudi koji račun polažu šefovima svojih stranaka, a ne građanima Bosne i Hercegovine. Konstituisano po načelu etničke pripadnosti, Predsjedništvo funkcioniše kao pojava koja je nepoznata u modernim demokratskim društvima. Njegova arhaičnost smišljena je i ovjerena u Daytonu, uz još nekoliko nepopravljivih grešaka Richarda Holbrookea, glavnog arhitekte Mirovnog sporazuma, koji je Bosnu i Hercegovinu učinio komplikovanom i skupom državom. I zato personalne promjene u državnom vrhu znače malo ili nimalo.
Što se pomenute zakletve tiče, od nje nema velike fajde. Kad krenu politička trvenja, do nje više niko ne drži. Neposredno nakon tog svečanog čina, i uprkos njemu, mogli smo se uvjeriti da se tu ništa ne mijenja. Kao da nije imao ništa drugo da kaže, Denis Bećirović je ponovio svoju staru priču – prioritet će mu, veli, i dalje biti zaštita nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH; braniće ljudska prava i slobodu svakog čovjeka u BiH, te se zalagati za ravnopravnost i borbu protiv diskriminacije. Zar on sam, zar to nije obaveza kolektivnog šefa države? Bećirović je iznio i svoju viziju BiH – ekonomski snažnu, tehnološki razvijenu i socijalno pravednu zemlju, potpuno integrisanu u EU i NATO. To ga, naravno, ništa ne košta, a zvuči dobro. Ali, koga to interesuje? Ljudi ne žive ni u kakvoj viziji, pogotovo u ovoj Bećirovićevoj, za koju i sam zna da smo od nje udaljeni decenijama. Ljudi žive u sadašnjosti. A naša sadašnjost je samo nastavak davno započete loše beskonačnosti. Iako je Željka Cvijanović bila prilično oprezna u svom obraćanju, valjda da svečanost ne bi uzburkao duh Dodikove politike, jasno je da ona upravo zbog te politike i sjedi za okruglim stolom Predsjedništva. Darijana Filipović je nova dama u ovom elitnom društvu. Odmah je istakla da je ona Hrvatica i Europljanka i da je BiH njena domovina. Baš onako kako sebe u svakoj prilici predstavlja Dragan Čović. Sve u svemu, i dalje ćemo živjeti u znaku jedne zakletve i tri oprečne politike, proizvođače nestabilnosti, straha i etničke napetosti.
To traje ima već 28 godina, od onog dana kad su za isti stol sjeli Alija Izetbegović, kasnije osuđeni ratni zločinac Momčilo Krajišnik i Krešimir Zubak, upamćen po tome što je u Daytonu odbio da potpiše Mirovni sporazum, protiveći se Tuđmanovoj odluci da u trgovini sa Miloševićem Srbima ustupi Posavinu. Njihove prve sjednice održane su u jednom hotelu na međuentitetskoj granici, jer Krajišnik nije pristajao ni da kroči u Sarajevo. Društvo je potom preselilo u Zemaljski muzej, što je imalo izvjesnu simboliku uvažavanja zajedničke prošlosti. Na kraju su stvari došle na svoje mjesto – sjednice su održavane u zgradi Predsjedništva, toponimu državnosti Bosne i Hercegovine. Pa i to je bio nekakav napredak. Međutim, nepovjerenje koje je tada vladalo među mandatorima tri, iz nedovršenog rata proizašle politike, svaka sa jasno definisanim ciljevima, nikada nije nestalo. Metaforički rečeno, Predsjedništvo države je rasklimani tronožac koji ne vrijedi popravljati, pošto je sam po sebi fabrička greška dejtonskih dizajnera Bosne i Hercegovine. Njegova zamjena jednom predsjedničkom stolicom jedino je rješenje ovog glupog rebusa. Ali, dejtonska “luđačka košulja” je, izgleda, dugovječna. Amerika bi nam je možda skinula, pokušala je to u Bidenovom mandatu, agitujući za građansku državu, ali su srpska i hrvatska strana bile izričito protiv tog eksperimenta.
Ne bavim se prognozama i pasivnim nadanjima, ne nagađa mi se hoće li novo Predsjedništvo biti agilnije od prethodnog, niti očekujem bilo kakvo čudo. Kad je riječ o najvažnijim pitanjima, očigledno je da državni vrh ni u ovom mandatu neće govoriti jednim glasom i da će međunarodni faktori i dalje biti bez ozbiljne sarajevske adrese s kojom mogu komunicirati. Mediji pomno prate postizborno slaganje Rubikove kocke, konstituiranje federalne i državne vlasti. Potrajaće to, jer glavni protagonisti najavljuju teške razgovore. Zalazim na razna mjesta i koliko vidim, ljude to više i ne zanima. Izbori su pokazali da se naši “konstitutivni narodi” nisu oslobodili svojih etnonacionalističkih zabluda. U kratkoj uličnoj izjavi za televiziju, jedan penzioner kaže: “Ova država je na izmaku propasti.” Htio je još nešto reći, ali se predomislio, odmahnuo rukom i produžio. U politici postoji fenomen poznat kao smjena vlasti. To je trenutak kad u njenim kabinetima, kao i u najprivlačnijim direktorskim foteljama, osvanu novi ljudi. Ponekad se to pretvori u pravu čistku onih kojima birači nisu više vjerovali. U bosanskohercegovačkoj verziji te priče nešto važno nedostaje. To je pitanje odgovornosti. Ko je dakle kriv što smo postali najgora zemlja u Evropi, na čemu se radilo skoro trideset godina? Mnogi od ljudi koji su u tome imali važnu ulogu, još su među nama i još su važni. Mislite li da će oni odgovarati za nepopravljive štete koje su nanijeli? Neće, jer je čitav sistem podešen tako, i kao takav se održava, da ih ovozemaljska pravda mimoiđe.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!








