Zakoni poput Porodičnog, Krivičnog, Zakona o ravnopravnosti spolova te Zakona o zabrani diskriminacije, zajedno sa Istanbulskom konvencijom, osmišljeni su kako bi pružili zaštitu žrtvama nasilja. Međutim, pitanje koje se postavlja je – ako su svi ovi zakoni namijenjeni da zaštite žrtve, zašto onda imamo osjećaj da su one ostale nezaštićene? Kako su se 60 ubijenih žena u proteklih šest godina moglo dogoditi dok su svi ovi pravni instrumenti trebali biti na njihovoj strani?
U 2022. godini, evidentirano je čak 1.124 prijava nasilja. Unutar tih prijava, sudovi su izrekli 373 osuđujuće presude. Od toga, 258 puta je izrečena uslovna kazna, 18 puta novčane kazne, dok je zatvorska kazna izrečena u 39 slučajeva.
Iznenađujuće, u 400 prijava nasilja, počinitelji su bili muškarci, dok je 19 slučajeva zabilježeno sa ženama kao počiniteljima.
S obzirom na ovakve brojke, postavlja se pitanje je li dovoljno samo imati zakone koji štite žrtve nasilja ili su potrebne daljnje akcije kako bi se osigurala njihova stvarna zaštita. Ova pitanja ostaju otvorena dok se nastavlja borba protiv nasilja nad ženama u društvu.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!
