ĐURO KOZAR: Dodik bi opet vojsku

Sve je jasnije da su Amerikanci ukidanjem sankcija Miloradu Dodiku, u listopadu prošle godine, napravili veliku grešku, jer on ne samo što nije kooperativan u funkcioniranju Bosne i Hercegovine nego već godinu radi sve ono zbog čega su mu one bile i izrečene. Slaveći ubjedljivu pobjedu Saveza nezavisnih socijaldemokrata na općim izborima u Republici Srpskoj, naglasio je potrebu redefiniranja regulative u BiH tako što će se RS-u “vratiti vojska i sve ono što su nekada oteli visoki predstavnici, ili što su pod prisilom neki naši poslanici glasali, što nije bila demokratska procedura”.

Može Dodik govoriti šta god hoće, ali Oružane snage su vlasništvo države i ne mogu entiteti imati svoje vojske. Kad je spomenuo vraćanje, nije precizirao tko to Republici Srpskoj treba vratiti vojsku, a ukoliko je mislio na Parlamentarnu skupštinu BiH, onda se prevario. Na tako nešto, siguran sam, neće pristati zastupnici iz bošnjačkog i hrvatskog naroda koji u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, prema rezultatima ovogodišnjih izbora, imaju većinu. Podsjetit ću da su oba doma PSBiH, na temelju suglasnosti entiteta, 2005. godine usvojila Zakon o obrani BiH i Zakon o službi u OSBiH i na temelju toga od 1. siječnja 2006. godine zvanično funkcioniraju jedinstvene Oružane snage BiH, sa zajedničkim zapovjedništvom, jedinstvenim proračunom i profesionalnim sastavom.

Od 2004. do 2006. godine pratio sam složenu i mukotrpnu tranziciju tri duboko suprotstavljene zaraćene vojske u jedinstvenu vojnu strukturu na državnoj razini, a taj proces predvodili su američki diplomat Raffi Gregorian i u ime BiH Nikola Radovanović. Oni su bili kopredsjedatelji Komisije za reformu obrane, a njihovo sporazumijevanje teklo je na engleskom jeziku, kojim je govorio i Radovanović jer se kao oficir JNA jednu godinu usavršavao na Sveučilištu Oxford u Engleskoj. Da bi se formiralo Ministarstvo obrane BiH, čiji je Radovanović bio prvi ministar, prethodno je trebalo ukinuti entitetska ministarstva i prenijeti nadležnosti na državnu razinu, što je praćeno opstrukcijama. Pred početak funkcioniranja jedinstvene vojske, oni koji su se u Republici Srpskoj tome protivili, zbog pakosti organizirali su da regruti vojske RS-a 2005. godine na Manjači, umjesto Bosni i Hercegovini, svečanu obvezu polože entitetu, što je poslije poništeno. Nakon toga, visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio je entitetskog ministra obrane i načelnika glavnog stožera. Pomenutu načelničku dužnost obavljao je general Novak Đukić koji je 2009, po zapovjednoj odgovornosti, osuđen na 25 godina zatvora zbog ratnog zločina na Tuzlanskoj kapiji i sada je u bjekstvu u Srbiji.

S ministrom Radovanovićem razgovarao sam kad je gostovao u emisiji Radija Federacije BiH, čiji sam bio urednik, i on mi je rekao da je vrlo zadovoljan integracijom entitetskih vojski i da je u tom procesu izuzetno važna bila podrška visokog predstavnika Ashdowna. Nije trebalo puno vremena da se shvati koliko je bilo potrebno i važno stvoriti Oružane snage na državnoj razini budući da one već 20 godina uspješno ostvaruju svoju misiju u pripremama za obranu, sudjelovanju u mirovnim misijama i pomaganju stanovništvu od posljedica elementarnih nepogoda – i ničija ih antidržavna retorika ne može rasparčavati.

Doduše, Dodik se poziva na rezoluciju o vojnoj neutralnosti i demilitarizaciji koju je Narodna skupština Republike Srpske usvojila 2017. godine, ali to ni na koji način ne obvezuje državnu vlast, budući da jedan dio BiH ne može biti vojno neutralan, a drugi (Federacija BiH) želi ući u NATO. Ovom rezolucijom vodstvo RS-a željelo je kopirati susjednu državu Republiku Srbiju, koja je svoju vojnu neutralnost proglasila 2007. godine. Pojedini vojni analitičari u Beogradu objasnili su da vojna neutralnost Srbije nije jemstvo da ona možda neće biti napadnuta, nego to samo može biti potvrda da se unaprijed odriče toga da joj netko priskoči u pomoć. Dodik sva upozorenja odbacuje i prijeti da bi Narodna skupština RS-a mogla povući suglasnost za formiranje jedinstvenih Oružanih snaga BiH, ali opet je u krivu, jer ta skupština nije ni formirala OS, pa ga ne može ni ukidati.

Izvor: Oslobođenje