Četiri su skupine ljudi prema znanju.
Onaj ko zna i zna da zna. Onaj je učenjak, slijedite ga.
Onaj ko zna, a ne zna da zna. On spava. Probudite ga i opomenite.
Onaj ko ne zna i zna da ne zna. On je neznalica koji želi učiti. Podučite ga.
Onaj ko ne zna i ne zna da ne zna. On je tvrdoglavi neznalica. Bježite od njega i klonite ga se.
Riječi su ovo halife Alija Ibn Abi Taliba.
Poslao sam ovu veliku mudrost, davno rečenu, Irfanu Mirzi, jednom od velikih filantropa i ljudi koji nisu Bosanci po rođenju, ali jesu po opredjeljenju. Irfan Mirza je jedan od ljudi na krovu hijerarhije u Microsoftu i drugi je čovjek po kapacitetu organizacije i inteligentnog razmišljanja nakon Billa Gatesa. Oženjen je Bosankom Sabinom, porijeklom iz Donjeg Vakufa, s kojom ima tri zdrava i uspješna sina. Sada su to, svojim radom, najbolji promotori Bosne u Americi. On je čovjek dio tima koji vodi ogromni Data centar ove svjetske kompanije. Podatak da takav centar zauzima 10.000 metara kvadratnih je impresivan.
Predstavio nam je svoje znanje na konferenciji u IGES-u (Institutu za geopolitiku, ekonomiju i sigurnost), kojeg svojom predanom energijom uspješno vodi Adnan Kapo, istinski doktor s neophodnim znanjem s kojim možemo razumjeti svijet danas. Svijet se može mijenjati ako se razumije.
Zato su bitne ovakve konferencije i inicijative ljudi koji na ovaj način grade državu, za razliku od onih koje ova država plaća, a oni je razgrađuju i ruše. To je očigledno ovih dana u New Yorku, gdje zvanični predsjednik Predsjedništva Denis Bećirović govori u Skupštini Ujedinjenih nacija, a istovremeno, članica Predsjedništva Željka Cvijanović je u razgovoru sa administracijom predsjednika Trumpa. Ovo se zove oksimoron u politici.
Bosna i Hercegovina u doba umjetne inteligencije, bio je naslov konferencije i ujedno je najaktuelniji naslov po našu budućnost. Irfan je održao izuzetno koncizno i, za onog ko zna vidjeti, jasno predavanje o biti prepoznavanja današnjeg trenutka.
Sada je trenutak da i u ovom tekstu prenesem poruku koju sam interno razmijenio s ovim genijalnim čovjekom. Evo njegovog odgovora, uz nadu da će mi oprostiti, jer ovo je toliko poučno da mora izaći iz intimne prepiske.
Divna mudrost. Zanimljivo je da je ono što je on rekao prije 14 stoljeća moderna psihologija potvrdila tek 1999. godine: Oni koji najmanje znaju, najčešće najmanje vide svoje neznanje! Danas bih dodao i petu skupinu: mašinu koja ne zna, a govori kao da zna. Umjetna inteligencija zvuči kao učenjak, a ponekad je neznalica koji ne zna da ne zna. Zato vam je mudrost danas potrebnija nego ikad. Ne da bježimo tehnologije, nego da znamo prepoznati razliku. Da li biste se vi složili?
Irfan je u svom predavanju jasno upozorio da sadašnja vještačka inteligencija kupi sve znanje koje joj je dostupno. To znači da, ako niste predstavljeni kako treba, a ova država uglavnom nije, bit ćete jednostavno zaobiđeni ili, kako već biva u našoj istoriji, predstavljat će vas drugi.
Naveo je primjer kako je portugalska vlada osnovala i organizovala platformu za pohranu podataka o sebi za potrebe AI. Šta se desilo? Kako je portugalski jezik najzastupljeniji u mnogoljudnom Brazilu, vještačka inteligencija je pokupila iz njihovog pravnog sistema i te zakone i propise prepisala Portugalu. To je ono kad ne zna da ne zna. Onda su ovi koji nešto znaju odlučili napraviti platformu Amalija, po čuvenoj pjevačici Amáliji Rodrigues, na koju su smjestili to sve znanje o sebi.
Upravo na to nas upozorava Irfan Mirza. Kao vrhunski znalac kako misli umjetna inteligencija, kako ona to taloži u svom kompleksnom jeziku i formiranju podataka, Irfan je postavio našu platformu za Bosnu. On joj je dao inspirativan radni naslov – Halid. Vrlo lucidno, jer upravo je naš Halid, svojom pojavom i djelovanjem, vezao sve komponente ove regije. On je bio oličenje dobroćudnosti većine ljudi ovih prostora.
Za kompleksnost našeg trenutnog stanja izlaz je upravo u ovakvim konceptima povezivanja i nadgradnje. To je jedini način izvlačenja iz ovoga gliba u koji nas je politika devedesetih godina prošlog stoljeća uvalila i u čijem smradu se još nalazimo.
Jednostavno rečeno – onaj ko se ne izbori za prostor u ovom novom mašinskom svijetu, neće ga tamo biti. Naš trenutni strah od AI dominacije je razumljiv, jer je ovo promjena paradigme kakva dosad nije viđena u istoriji. Dosad su se mijenjali alati i to je bilo izvan nas. To su bile proteze našeg tijela. Ove promjene će promijeniti i nas, jer današnji vladari, netokrati, o tome razmišljaju.
Tako glavni guru te promjene, a kojeg mnogi smatraju najopasnijim čovjekom na planeti, Peter Thiel javno govori o transhumanizmu i želji da promijenimo čovjeka i njegov način razmišljanja s ugrađenim čipovima u tijelu – da integrišemo čovjeka i mašinu. Simbiotika tih mašina i ljudi je već među nama. Thiel je vlasnik Palantira i Pay Pala i svi ovi danas istureni u svijetu, od Muska i Zuckeberga do Altmana do Bezosa, proizvod su ove paradigme. Trump je njihova igračka.
Ovo sve liči na one loše momke iz filmova, kao što je bio “Goldfinger” kojeg je James Bond pronalazio na pustom ostrvu s kojeg je upravljao uz obilje uniformiranih poslušnika i djevojaka. Taj isti Peter Thiel ima svoje ostrvo, Prospera, svoju državicu na kojoj se vrše čak i medicinska istraživanja, kao morbidni pokusi. Nije Epstein jedini. Ovo se zove uvod.
A gdje smo mi sada?
Analizirajmo ovu našu kampanju, koja je sva u bojama. Crvena je boja rađanja, krvi, pa time i života i smrti. Žuta je boja sunca, svjetla i upozorenja, boja koja doprinosi i stvara život. Plava se koristi za obavezne znakove u saobraćaju i jeste znak neba i vedrine, jasnoće i optimizma. Neki teoretičari boja, kao što je bio Itten Johannes, bazirali su sve na tri osnovne boje, a Paul Klee je dodao tom trojstvu i zelenu. Zelena može da nastane i pravi se nekad od žute i plave. To zna svako ko je nekad slikao. Bijela i crna nisu boje. Naše oko vidi boju kao određenu valnu frekvenciju, koja se lako promijeni kada se promijene uslovi. Goethe je pokazao u svojoj teoriji kako data boja ima psihološki karakter i uticaj na nas. To svaki umjetnik nesvjesno zna.
Da vidimo kakvim bojama je obojena ova naša kampanja! U šta nas farbaju?
Spektar plavo-bijelo-crveni je jasan i nepromjenljiv i svojim porukama. Plavo im uvijek daje za pravo da su nebeski i odabrani u odnosu na druge. Plavo je osnovna boja potrebe za posebnost među ljudima. Znamo da se u ljudskim narativima o vrstama i rasama govori o plavoj krvi kao znaku odabranosti, što je prvi znak lisičijeg fašizma. Još se nismo riješili određenja boje očiju i kože.
Bijelo je važno u toj “koaliciji boja”, kojom su obojeni narativi interesnih grupa, da ih ne zovemo partijama. One to nisu, jer partije bi trebale imati viziju i strategiju, kao i neku ideološku podlogu. Ovo što se kod nas predstavlja su jasne interesne skupine ljudi organizovane tako da im je sva ideologija narativ spremljen u odnosu prema drugoj interesnoj skupini. Svi oni pričaju i veličaju sebe u govoru i odnosu naspram drugog. Drugi je uvijek uzrok njihove ugroženosti, opreza i nerealnog pogleda na sebe. Bijelo gledaju na sebe, a svi problemi su u nama i od nas, a ne od drugog.
Crveno je u prezentaciji te koalicije boja jasna poveznica na krvne veze kojom su sve skupine i ljudi kao bića krda povezani. Danas se ta jedinstvena krv, koja u nama kola i koja je kod svih ista, obojena raznim narativima i različitim vjerovanjima. To je boja pripadnosti, ali i opomena da se svako tom bojom zaklinje u ono što govori.
Ova koalicija Plavo-Bijelo-Crvena nepromijenjena je u odnosu na svoje potrebe u ovom jedinstvenom prostoru – aspiracije da nas priključe na susjedne i komšijske prostore, gdje bi onda imali ono što svaka takva isključiva ideologija hoće – dominaciju nad drugim. Nikako da se ljudi ove države zajedno raduju uspjehu. Ko je putovao kroz Stolac za vrijeme Svjetskog prvenstva u fudbalu, kad su prenosi bili javno organizovani na otvorenom, vidio je kako je taj grad podijeljen. Bio je to mučan osjećaj koji budi ova naša nesređenost, koja nas tjera na neljudskost. Ove ljude ujedinjuju samo velike prirodne nepogode, kakva je bila poplava 2014. godine. Divno je to rekao veliki Miroslav Krleža. Sve bi bilo drugačije da nam nisu gaće svačije!
Zašto ne želimo da živimo sa susjedom ili komšijom?
Biti svoj, ali među različitim. To je šar božji na koji se svi pozivaju, a pogrešno ga tumače. Spektar koji na ove prostore gleda kao jedinstvenu državu različitosti, jer rezervne nemaju – Zeleno-Crvena je to opcija.
Mnogi su izvana gledajući zeleni, a unutra crveni. Bio sam davno prije rata slučajno na otvaranju džamije u Srebrenici. Tadašnji reis u govoru na otvaranju hvali svog komandanta iz rata Cvjetina Mijatovića. Tada neko među narodom reče: “Ovaj naš hodža je k’o karpuza! S vana zelen, a unutra crven”. Upravo takva je ova koalicija partija koja o državi kao jedinstvenoj teritoriji različitih interesnih grupa misle. Nekad je i obratno, pa su vani crveni unutra zeleni. Jednu mi je genijalnu rečenicu rekao veliki znalac Bosne i njenog usuda Dževad Karahasan na moju opasku kako se on i Sinan Gudžević igraju riječima. Pitao sin babu: Što je ovo šljiva crvena? Zato što je još zelena!
U ovoj rečenici je sva zbunjenost današnjeg čovjeka Bosne, koji o njoj misli kao o svojoj domovini i svom određenju. Zelena se, rekli smo, da napraviti od žute i plave. Sunce i plavo nebo su uzrok svega zelenog na ovom planetu, koji je jedini na kojem ova vrsta ljudi i može živjeti. Svi ti snovi o Mjesecu i Marsu su zablude onih gore spominjanih netokrata.
Među spektrom svih tih interesa imamo i partije koje se tako izražavaju, zeleno i crveno. Tu se pojavila i narandžasta, koju dobijemo miješanjem žute i crvene. Na građevini ta boja najbrže izblijedi. Sjetite se Energoinvestovih starih pumpi. Nisu nam davali garancije za panele u toj boji.
Kako obojiti onu priču o skupinama i karakteristikama među ljudima? Svi slogani ove koalicije u boji govore o jedinstvenoj državi, koju će voditi tim koji je dokazan djelima i kako im je država ispred svega i samo oni to mogu ostvariti. Plavo-bijelo-crvena koalicija u svojim sloganima iskazuje brigu o samo jednom dijelu ove države i još ekstremnije se obraća jednoj etničkoj skupini.
Tako da vam je naša kampanja obojena vrlo šareno, ali ilustrativno.
Kada bi pomiješali sve te boje, dobili bi kaki-smeđe-crnu, s jasnom asocijacijom. Pitam se i u vaše ime koliko njih pripada onoj prvoj skupini, a koliko onoj zadnjoj. Definiciju za današnje političare, kao i ove što ih najavljuju, dao je davno Petar Cetinski kada je Crnogorcima, koji su se trošili u svojim plemenskim prepiranjima i krvnim osvetama, rekao: Vi činite što znate, a ne znate što činite!
Danas, kada nas bez stida vode ljudi kupljenih diploma, ne trebam govoriti koliko neznanje vlada. Kako da sazna koliko ne zna da ne zna, kada je okružen istim?
Ljudi slobodne misli moraju govoriti i pisati. Veliki problem su šutnja i muk akademske zajednice, koja se razvodnila i devalvirala. Toliko je doktora da smo svi ostali pacijenti. Zato je degutantno vidjeti isticanje te sada svakodnevne titule u promociji svog imena u kampanji.
Još kod Platona, u njegovom kapitalcu o državi, imamo tačno određenje od kojeg materijala treba da su čuvari države. Prvi, koji su ispred nas, treba da su od zlata. Oni koji ih slijede i pomažu od srebra. Oni od bronze i gvožđa su baza na kojoj država počiva.
Današnji čuvari naše države su od iverja.
Samljeveni otpad svega i materijal za jeftinu upotrebu. Jednom zašarafiš za njega i nije za dalje upotrebe, kao što je masivno prirodno drvo. Zato je namještaj od ovog materijala dobar samo za selidbe i brze promjene. Ne da da se u njega useli život. Ne može da ostari. Pročitajte o tome maestralan uvod u knjizi velikog klasika Dževada Karahasana “Šahrijarov prsten”.
Kicošenje politike
Pitanje je ko će, od onih koji budu izabrani da zastupaju, a ne da ruše ovu državu, raditi na platformi pohrane podataka o nama koji će biti dostupni umjetnoj inteligenciji. Ovo što se sada dešava je kao obnova sjećanja i znanja zapaljene biblioteke. Mi nismo takvu jednu obnovili, nego je pretvorili u kicošenje politike.
Moramo probuditi one koji znaju da nauče one koji hoće da bi sklonili one koji ne znaju. Tada ćemo moći vidjeti i one koji znaju da znaju. Zato dobro otvori oči i vidi koja ti boja paše u ovim bitnim izborima. Mi se u trenutnoj kampanji bavimo sobom, dok razni emisari putuju, otvaraju kulturne centre i očigledno bave se nama. Zato mi o sebi, a oni o nama!
Ne budemo li adekvatno zastupljeni u ovoj novoj cloud memoriji, nestat će nas. Tako je i nestalo onih koji tragove o sebi nisu ostavljali. Čovjek je na ovim prostorima ostavio crtež u Badanjskoj pećini napravljen 12.000-14.000 prije nove ere. O tome je slikovito pisao i spominjani Irfan Mirza, koji je napravio vrlo zanimljivu knjigu o istoriji Bosne.
Halid neka nas veže za budućnost.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!