Prošla je još jedna sjednica Savjeta bezbjednosti UN-a (SBUN) koja je samo potvrdila ono što je i prije nje bilo poznato, a to je promašeno i populističko očekivanje Milorada Dodika da SBUN poništi sve odluke koje su nametnuli visoki predstavnici, a koje, kako tvrdi Dodik, nisu prošle parlamentarnu proceduru niti dobile legitimitet demokratski izabranih predstavnika.
Kada je o ovoj Dodikovoj tvrdnji riječ, dovoljno je samo podsjetiti na to da su, kada je 2007. godine Dodikov SNSD imao većinu poslanika i delegata iz Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, upravo njegovi poslanici i delegati zajedno sa ostalima u Parlamentu BiH izglasali Zakon o usvajanju Zakona Paddy Ashdowna o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, čime su izglasali i postojanje državne imovine BiH. Na taj način je navedeni Ashdownov zakon prošao, kazano Dodikovim rječnikom, parlamentarnu proceduru i dobio legitimitet demokratski izabranih predstavnika. I nije to jedini takav zakon. Ima ih još mnogo takvih, tako da je ovaj samo jedan u čitavom nizu njih koje je izglasao Dodikov SNSD, a to znači Dodik, u Parlamentu BiH.
Zbog toga, dakle, navedenom tvrdnjom Dodik protivrječi samom sebi.
Ali Dodikov populizam da SBUN poništi sve odluke visokih predstavnika je i neosnovan iz najmanje dva razloga, od kojih je jedan faktički, a drugi je pravni.
Kada je riječ o prvom razlogu, činjenica je da je ubrzo po usvajanju Bonskih zaključaka PIC-a u decembru 1997. godine, kojima je PIC dao ovlaštenja visokom predstavniku, koja uključuju i nametanje zakona u BiH, upravo SBUN usvojio rezoluciju kojom se saglasio sa tim zaključcima, što je drugim riječima značilo da ih je odobrio SBUN.
Iz tih razloga faktički nije realno očekivati da SBUN ikada poništi bilo koju odluku visokih predstavnika u BiH, jer bi time protivrječio samom sebi.
Ako Dodik može sebi da dozvoli da 1999. ili 2007. govori i radi jedno i da se zbog svojih ličnih interesa time dodvorava OHR-u, kao u slučaju smjene Nikole Poplašena koju je 1999. nametnuo tadašnji visoki predstavnik, a Dodik to podržao rekavši da visoki predstavnik ima pravo da to čini, ili navedenog Ashdownovog zakona o državnoj imovini BiH, a da danas o tome prodaje narodu suprotnu priču, SBUN to sigurno neće učiniti kada je riječ o tom savjetu i bilo kojoj njegovoj rezoluciji, pa i onoj kojom je suprotno Povelji UN-a odobrio Bonske zaključke PIC-a.
SBUN neće to učiniti i iz čisto pravnih razloga.
Naime, pokretanje procedure za poništavanje svih nametnutih akata visokih predstavnika je isključivo pravno pitanje, za koje nije nadležan SBUN, jer on nije sud. Umjesto toga, za to je isključivo nadležan Međunarodni sud pravde (MSP).
Samo ova sudska institucija UN-a je nadležna da raspravlja i odluči, odnosno da daje pravno mišljenje o navedenom pitanju.
Treba to istaći zato što je sve ono što su, namećući svoju volju kao zakon, radili visoki predstavnici u BiH, pa i Christian Schmidt iako nije bio visoki predstavnik, kao i SBUN koji je svojom rezolucijom odobrio Bonske zaključke PIC-a, bilo i ostaće teško kršenje Povelje UN-a i njenih principa o zaštiti suverenosti svake države članice UN-a i zabrani da se nad takvom državom, a to znači i nad Bosnom i Hercegovinom, uspostavi protektorat pod bilo kojim izgovorom. Sve to jasno zabranjuje Povelja UN-a, u članovima 2. i 78, kao i u članu 24. stav 2. kojim obavezuje SBUN da i kada vrši funkciju očuvanja mira u svijetu, mora da poštuje suverenitet svake države članice UN-a i ne smije da nad njom uspostavi niti odobri bilo kome drugom uspostavljanje protektorata.
Te principe iz Povelje UN-a kao imperativne preuzima, propisuje i štiti i Ustav BiH u članu 3.3b).
Stoga su sve te zabrane jednako obavezujuće kako za SBUN, tako i za sve druge države, uključujući i države članice PIC-a, a time i PIC i OHR.
Zato su, dakle, Bonski zaključci PIC-a i svi nametnuti akti visokih predstavnika u BiH klasična povreda navedenih imperativnih opštih pravnih načela iz Povelje UN-a kao vrhovnog pravnog akta međunarodnog prava. I zato su, u konačnom, svi ti akti, kojima se grubo krše Povelja UN-a i Ustav BiH, pravno ništavi, što propisuje i član 53. stav 2. Bečke konvencije UN-a o pravu međunarodnih ugovora, jer je i tom odredbom međunarodnog prava propisano da je ništav svaki akt koji je u trenutku njegovog donošenja suprotan imperativnoj normi opšteg međunarodnog prava, što su i norma Povelje UN-a o zabrani povrede suvereniteta države članice UN-a, kao i norma iz iste povelje o zabrani da se nad državom članicom UN-a uspostavi protektorat u bilo kojoj situaciji i pod bilo kojim izgovorom.
Međutim, zaštitu tog prava bilo koje države članice UN-a ovlašten je da pruži samo MSP.
On to, između ostalog, čini i na zahtjev Generalne skupštine UN-a, koja od njega zatraži pravno mišljenje o pravnom pitanju da li Povelja UN-a dozvoljava (a očigledno je iz prethodno rečenog da ne dozvoljava) da se državom članicom UN-a vlada na način na koji su to činili i čine OHR i PIC.
Istina, i SBUN to može zatražiti od MSP-a. Međutim, SB to sigurno neće učiniti, jer je i on zajedno sa OHR-om i PIC-om učestvovao u uspostavljanju protektorata nad BiH i kršenju njenog suvereniteta, čime je i on kršio Povelju UN-a i Ustav BiH, kao i Aneks 10 Dejtonskog sporazuma koji takođe ne dozvoljava OHR-u da svoju volju nameće kao zakon u BiH.
A kako bi to dozvolio i Aneks 10 kada to zabranjuju Povelja UN-a i Ustav BiH.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!