PAVLE MIJOVIĆ: Iskrcavanje u Španjolskoj

Iako se nije radilo o događaju istog obima i važnosti poput iskrcavanja Saveznika u Normandiji – poznatom Danu D iz 1944. godine – masovni i ilegalni prelazak granice oko 50.000 osoba iz Maroka u španjolsku enklavu Ceuta, migrantska je priča godine i svojevrsni Dan D za gotovo čitavu Europsku uniju, kojoj je ilegalni prelazak njezinih vanjskih granica vječna neuralgična točka, iz sigurnosne i ponajviše iz političke perspektive.

Ceuta je grad koji je nemoguće pronaći na španjolskoj mapi, budući da je lociran u Sjevernoj Africi, na teritorijalnom rubu Maroka: dio je Španjolske zbog kolonijalne povijesti, posjeduje autonoman status, radi se o svojevrsnoj enklavi, dio je Europske unije, ali zbog vlastite posebnosti ne pripada šengenskoj zoni, pa kada iz tog grada putujete u zemlju maticu, prolazite uobičajene kontrole kao i prilikom svakog ulaska u neku drugu zemlju Schengena. Radi se, dakle, o svojevrsnom prekomorskom teritoriju, koji posjeduje visok stupanj autonomije, a zbog inkorporiranosti u afrički kontinent, već je u recentnoj prošlosti – radilo se o godini 2021. i broju od 8.000 do 10.000 migranata – bio izložen nekontroliranom priljevu migrantske populacije.

No, ovaj put u vremenskom rasponu između 24-48 sati, nekontrolirani priljev migranata je dosegao broj bez presedana, te se grad Ceuta, koji ima nešto više od 80.000 stanovnika, jedno jutro naprosto probudio s dodatnih 50.000-60.000, procjene su aproksimativne, neželjenih gostiju. Čak i u vremenima najveće migrantske krize, dnevni priljev migranata na, primjerice, Lezbos u Grčkoj godine 2015. ili Lampdusu u Italiji 2023, rijetko je prelazio 6.000 dnevnih ulazaka. Prilikom aktualnog migrantskog desanta na Ceutu, više desetina migranata je tragično preminulo – trenutni broj smrti se zaustavio na 57, drugi izvori navode broj 67 – što je zasigurno porazna brojka. U svega 36 sati nakon narušavanja teritorijalnog integriteta Španjolske, kako je to realno nazvao premijer Sánchez, budući da je svaki sličan pokušaj prelaska bilo koje granice mini narušavanje teritorijalnog integriteta, pa i suvereniteta, oko 48.000 migranta ekspresno je doživjelo repatrijaciju. Iako niti jedan od migranata koji su lagano dobili etiketu ilegalni ili iregularni nije završio na šengenskom tlu EU, dobar dio lidera Unije – preciznije njih 22 – poput kancelara Merza, premijerke Meloni, iskoristili su priliku da upute poprilično otrovne političke strelice vladi premijera Sáncheza i njemu osobno zbog prethodnog potkopavanja europskih migracijskih politika, koje su mu se sada, između redova se osjetilo svojevrsno likovanje, vratile poput boomeranga.

Šireg konteksta radi, potrebno je spomenuti kako je EU donijela novi Pakt o migracijama i azilu koji je službeno usvojen 14. svibnja 2024. godine, a službeno se počeo primjenjivati od prošlog mjeseca. Sigurne vanjske granice glavni je sastojak europske migracijske kuhinje, pa su granice postale kao nekada, spore i iritantne, u kojima se građani velike većine trećih zemalja osjećaju naprosto kao građani drugog reda. Iako Pakt zagovara brze i učinkovite postupke, javno mnijenje je da je usporio kretanje i osoba i dobara, budući da je dao gotovo potpuni primat sekuritizirajućoj paradigmi, onoj u kojoj se svaka migracija, regularna ili ne, podvrgava ekstenzivnom skrutiniju. Iako i sam Pakt promiče regularne migracije, što bi u najširem smislu značilo ubrzane procedure reguliranja statusa migranata u zemljama EU, mnogim liderima Unije premijer Sánchez je postao trn u oku, budući da je u Španjolskoj želio učiniti isto. Planirao je pokušati regulirati status migranata – baratalo se isprva s brojkom od pola milijuna nedokumentiranih osoba, a kasnije se došlo do broja od 1.200.000 – kojima bi španjolska strana pokušala regulirati boravišna i druga statusna pitanja, isprva samo na svojevrsni probni rok, od jedne godine.

Napali su ga ekspresno konzervativci, pa zatim oni iz radikalnijeg političkog spektra, u Španjolskoj i izvan nje. Tako je premijer Sánchez postao omiljeni žrtveni jarac visokih europskih politika ili, kako pjesma kaže, njihov omiljeni Pedro. “Kad je empatija postala nešto izvanredno?”, pitao se španjolski premijer u poprilično introspektivnoj maniri, kada je objašnjavao da migracijske politike moraju uz sigurnosni aspekt sadržavati i onaj humani, ljudski. Realistično je objašnjavao kako migracije stvaraju otvoreno društvo, a migracijska politika, uz sigurnosnu komponentu, mora sadržavati i onu razvojnu. Sánchezova vlada štitila je vrlo uspješno vanjske granice Unije. Španjolska je, naime, 2025. godine zabilježila 36.775 nezakonitih dolazaka migranata, što predstavlja smanjenje od 42,6% u odnosu na 64.019 dolazaka zabilježenih 2024. godine, prema godišnjem izvješću španjolskog Ministarstva unutarnjih poslova o migracijskim tokovima.

U Sánchezovom slučaju upravljanje migracijama pokazalo se kao pozitivan marker sposobnosti njegove vlade, na tragu šireg trenda u EU, no španjolski premijer je mijenjao narativ vezan za migrante i umjesto bezličnih masa, kako ih dobar dio Europe doživljava, prepoznavao je u njima ljudska bića u kompleksnom kontekstu koji uspješna vlada mora pokušati regularizirati. Službeni i monolitni Bruxelles čini se da i ne trpi previše divergentna mišljenja, pa je iskoristio induciranu migrantsku krizu da oslabi Sánchezovu poziciju. Aktualnu migrantsku krizu njegova vlada je ekspeditivno sanirala, što je marker sposobnosti i funkcionalno upravljanje iregularnim migracijama – sigurnosni aspekt je potpuno zadovoljen – no Sánchezova divergentna mišljenja o ratovima u Iranu, Rusiji, militarizaciji Europske unije i svijeta, te Gazi, partneri iz Bruxellesa su mu morali negdje fakturirati, i to u prekomorskom gradu Ceuti.

Izvor: Oslobođenje