VILDANA SELIMBEGOVIĆ: Neprijatelj svih neprijatelja u BiH

Iskustvo nas je naučilo: kako se izbori bliže, patriotizam buja. Velike nacionalne zakletve padaju na sve (tri) strane, jedni bi da čereče državu jer su riješeni da čitav entitet ponesu u miraz Beogradu, drugi obećavaju kako će samo s njima zemlja procvjetati od Une do Drine i od Save do mora, treći pak najveću brigu brinu da (opet) ne budu prevareni jer im oni drugi jednako biraju njihovog Člana, sve u svemu, ugroženost frca i plamti, prerasta u požare kojih ovih dana ionako ne manjka. Vatrena stihija opasno prijeti Balkanu, ne bira naciju i vjeru, ne osvrće se na granice i toliko je opasna da dilema nema: valja se braniti. I to svim raspoloživim snagama. I pomoći komšiji jer braneći susjednu avliju, čuvaš svoju.

No, za razliku od požara, koji su nas silom prilika regionalno ujedinili u zajedničkoj nesreći, Bosna i Hercegovina ove sezone bilježi još jedno nepodijeljeno jedinstvo: otpor novim izbornim tehnologijama! Skeneri, biometrijska identifikacija i pojačan nadzor biračkih mjesta, ali i sistema prebrojavanja glasačkih listića, otvoreno prijete, zato valja djelovati na vrijeme, širiti front spram Centralne izborne komisije BiH, koju tek korak dijeli od proglašenja najvećeg (tro)nacionalnog neprijatelja. A kada se crta podvuče, taj nesretni skener – čudesna spravica koja je svijet uvela u digitalnu eru još onomad, dok su kod nas bjesnili ratovi – postaje ubjedljivi šampion neprijateljstva!

Istini na volju, znale su naše nacionalne vođe koji se šejtan krije u tom skeneru i dali su sve od sebe da preventivno djeluju. Zato su još onomad – ima tome godina i godina – kada je CIKBiH tražio da i mi postanemo dio normalnog birajućeg svijeta, da, dakle, primijenimo elektronski nadzor birališta, efikasno onemogućimo mrtve da glasaju jer se ipak ne mogu otiscima prstiju iz zemlje identificirati, sve u svemu, da te famozne skenere prihvatimo kao svoje, naši veliki nacionalni lideri, bez puno buke i nepotrebne debate, u pola sata i koji minut više, sve riješili u državnom Parlamentu. I tačku dnevnog reda i apsolutni izostanak svake rasprave i dizanje ruku i entitetske većine i sve što treba da po kratkom postupku, voljom SNSD-a, HDZ-a i SDA, toj đavoljoj ujdurmi bude zabranjen pristup na naša biračka mjesta.

Da sve ostane kako smo i naučili, pa da se odmah po otvaranju izbora zna i ko je jači i ko vodi i ko pobjeđuje. I što je najvažnije – ko je vladao da nastavi! Ako je gdje zapelo, uskakali su birački odbori, njihovi članovi iksali kako su i naučili, jer valjda oni znaju šta narod želi i hoće, čak i kada narod baš nije bio pri šutu. To jest iksu. Elem, ne kažem, bilo je i incidentnih situacija, slučajeva kada su cijele vreće glasova morale nestati – još gore, novinari ih čak i slikali! – pa su onda brže-bolje stizale neke nove, već pripremljene, copy-paste vreće, pa su se brojale i prebrojavale, da bismo na kraju svi bili podjednako (ne)zadovoljni: naši nacionalni lideri su mogli, svaki za sebe, proglasiti najveću pobjedu u historiji i otvoriti svoje procese dogovaranja o svađama. Eutanazirajući nas iz ciklusa u ciklus, gadeći nam – izbore po izbore – i sam dolazak do biračkih mjesta. Što nas je manje na biralištima, lakše se oposli i iksanje i prebrojavanje.

Ali, ne kaže se džaba kako ničija nije do zore gorjela. Dođe neki Christian Schmidt, zaposjedne zgradu OHR-a, čita i čita sve redom, i analize i pokušaje ispravljanja krivih Drina i njihove parlamentarne epiloge i k’o pravi pedantni Nijemac presavije tabak i donese odluku kao da su izbori najvažniji demokratski posao u državi! Naredi on tako da ta svjetska ujdurma ima da dođe i do nas, uopće se ne obazirući na posljedice svojih poteza. A one su opasno poražavajuće. Prijete da naše nacionalne partije – one jedine prave, one u čiji se patriotizam zaklinju i pripadajuće im vjerske institucije – ni krive ni dužne, barem iz perspektive njihovih izbornih štabova, ostanu bez 10, 20, čak i 30 posto sigurnih glasova, onih koje su same upisivale i dopisivale i na koje su vazda računale?! Pa ko ne bi zamrzio taj skener iz dna duše? Zato su naše patriote, one patriote nad patriotama, da ne kažem patriote na kub, pronašle čitav spektar razloga borbe sa skenerima. To poprima sve ozbiljnije razmjere.

Ne kažem – gluho bilo – da to SDA, HDZ i SNSD zajedno rade, oni samo u istu tikvu pušu. Ko ne vjeruje, nek’ se pozabavi malo dubinskim nastupima Halida Genjca, genseka SDA, koji ginekološki prodire u samu srž problema, duboko uranjajući u brigu za naš narod za koji on, a i predsjednik mu Bakir Izetbegović, strepe da se neće snaći na izbornom mjestu. Pa više lijepo ne znaju kud da udaraju: u antiskener tamburu ili da ostanu vjerni svojoj mandatnoj kampanji protiv Elmedina Konakovića i Denisa Bećirovića, koji su pokazali da se Bosna i Hercegovina može uspješno predstaviti na međunarodnoj sceni, kao država sa strategijom i vrijednostima daleko od bizarnih privatnih poslova Bisere Turković i(li) demagogije njezinog partijskog šefa?

Dragan Čović je europejac sa dna kace, zato on već sad upozorava na moguće probleme na biračkim mjestima. Oni koji znaju o čemu akademik govori, već su podsjetili da za HDZBiH već tradicionalno glasaju i oni koji pojma nemaju da to čine, ali imaju pravo koje HDZ koristi. Čović, kao i uvijek, igra na sigurno, pakujući svoje bojazni i strahove od tehnologije u front protiv omrznutog Zdenka Lučića, koji se drznuo izaći na megdan prvoj predsjedničkoj pratilji, i marginalnog Slavena Kovačevića, kojem ni sve tehnologije nisu pomogle da popegla identitetske boljke, štaviše – arhivski mu dokumentiraju da naciju bira po potrebi kandidature.

Vlasnik SNSD-a je, naravno, najglasniji. Zli jezici tvrde da je njegova mašinerija toliko uznapredovala da sama ukrade koliko SDA i HDZ zajedno. Zato Milorad Dodik ovih dana panično mrzi skenere, teže mu padaju i od Buxellesa čak, veći su mu neprijatelj od cijele Evropske unije i svih neprijatelja za kojima je po potrebi svojih mandata posezao. Smisao izbora u BiH nisu birači i stranke, već skeneri, grmi Dodik jače od svake najave toliko potrebnog proloma oblaka. Ništa mu se ne sviđa, ni glasački listići koji će – zbog inflacije ovdašnjih stranaka i kandidata – imati brojeve i popratnu literaturu, a o biometrijskoj identifikaciji ne želi ni da priča, odmah ga spopadne napad bijesa. Izbore 4. oktobra je već uporedio s igrama na sreću, a glasanje će – veli on, a onda mu horski pomažu prvi i drugi partijski saf – biti ozbiljan naučno-obrazovni poduhvat. A narod je – ako ćemo vjerovati onima koji se tri decenije busaju u prsa štiteći k’o fol svaki svoj – neuk, neobrazovan, blećak. Pa, vidjet ćemo, možda ih narod konačno iznenadi. Skeneri pristižu.

Izvor: Oslobođenje