VRLO ZATROVANO STANJE I U EUROPI: Zabrinjava izraelska brutalnost u Gazi, ali i sljepilo muslimana kada je u pitanju islamski radikalizam u svijetu

Brutalan obračun Izraela s Hamasom, nakon što je od strane te terorističke organizacije ubijeno mnoštvo nedužnih izraelskih građana, odvija se preko leđa civilnog stanovništva. Bez obzira koliko palestinsko stanovništvo podržavalo Hamas, nitko nema pravo u svojim ratnim pohodima ubijati nedužne ljude, pogotovo žene i djecu. Šutnja zapadne politike o tim brutalnim napadima Izraela na Gazu je nemoralna i kukavička. Politika šutnje u spomenutom slučaju se može, s kršćanskog gledišta, usporediti s grijehom propusta.

Piše: Dr. fra Luka Marković

Taj grijeh propusta nije samo pitanje morala, nego i neodgovorne politike, što bi s vremenom moglo dovesti do teških posljedica po mir u zapadnim državama, pogotovo u Europi. U islamskom svijetu zajedništvo u vjeri igra jaču ulogu od nacionalne i državne pripadnosti. To što veliki dio arapskih vlada i monarhija ne reagira odlučnije glede osude Izraela, treba tražiti u njihovom strahu od Hamasa, koji je blizak egipatskoj „Muslimanskoj braći“.

Nemiri s velikim političkim posljedicama

Zanimljivo je da se za Palestince trenutno daleko više zauzima Iran, u kojem se prakticira konkurentska šijitska vjera, nego Arapi koji su većinski suniti kao i Palestinci. Razlog za to treba tražiti u strahu arapskih poglavara od „Muslimanske braće“, bliske Hamasu, koja je preuzimanjem vlasti u Egiptu zagovarala socijalne reforme i šerijatsko uređenje u arapskim državama. Teško je predvidjeti što bi se događalo da u Egiptu nije došlo do vojnog udara i njihovog svrgavanja s vlasti.

To što su arapski vladari vrlo suzdržani glede izraelske vojne akcije u Gazi, ne znači da tako razmišljaju i njihovi građani. Ne može se isključiti, ukoliko potraje izraelsko brutalno obračunavanje s Palestincima u Gazi, da neće doći do nemira u tom svijetu s velikim političkim posljedicama.

Uostalom, tako nešto se svakako može očekivati u budućnosti, budući da preko šezdeset posto Arapa živi u teškom siromaštvu, dok se nekoliko tisuća bogatih obitelji razbacuje stotinama milijardi Eura, trošeći ih na najbizarnije stvari. Šutnja arapskih vladara glede događanja u Gazi može ubrzati te nemire. Upravo njih priželjkuje Iran, koji je vjerojatno potakao Hamas na suludi pohod protiv izraelskih civila, znajući da će Izrael uzvratiti desetorostruko. Ne smije se zanemariti činjenica da su jemenski hutisti, koji vode rat protiv jemenske vlade i napadaju Izrael, također pripadnici šijitske vjerske grupe..

Vladu u Jemenu podržavaju Arapi, posebno Saudijska Arabija, dok hutisti stoje pod utjecajem Irana. Libanonski Hezbollah, koji je u sukobu s Izraelom, pripada također šijitskoj vjerskoj grupi i stoji pod utjecajem Irana. Dođe li do previranja u arapskom svijetu, što Iran priželjkuje, posljedice će se osjetiti i u Europi. Naime, veliki dio svjetskih muslimana, pa i onih u Europi, razočaran šutnjom zapadnih političara zbog događanja u Gazi, počinje sve češće govoriti o islamofobiji.

Brutalnost islamskih poglavara prema vlastitom narodu

Iako se ne može reći da je položaj muslimana u Europi niti približno tako loš kao onaj pripadnika drugih religija u azijskim i afričkim islamskim zemljama, stvara se ozračje ugroženosti. Osjećaj ugroženost dovodi često do neopravdane mržnje i agresivnog ponašanja, što rezultira nasiljem muslimanskih pojedinaca, pa čak i pojačanim terorizmom. Ono što zabrinjava u toj priči o islamofobiji u Europi, jest činjenica da se zbog solidariziranja s muslimanskom braćom i sestrama u Palestini, često previđa brutalnost islamskih poglavara prema vlastitom narodu.

Solidariziranje muslimanskih krugova u svijetu, pa i u Europi, s patnjom civilnog palestinskog stanovništva je zasigurno opravdano. Uostalom, izraelsko ponašanje u Gazi osuđuju pripadnici drugih religijskih zajednica, kao i mnogi Židovi.

Problem nastaje tek tada kad se izgubi svaki osjećaj za kritičnost prema ljudima vlastite religije, kad se ne želi vidjeti i kritizirati ono što se bezuvjetno mora osuditi, svejedno gdje se i u kojoj religijskoj zajednici događalo.

Šutnja zapadne politike

U nedavnom slučajnom razgovoru s jednom Bošnjakinjom, koja živi u jednoj zapadnoj zemlji, kritiziram šutnju zapadne politike glede događanja u Gazi, upozoravajući da se, nažalost, i unutar samoga islamskog svijeta zbivaju grozne stvari prema liberalnijim muslimanima i emancipiranijim ženama. Kao primjer takvog brutalnog ponašanja navodim Iran i Afganistan. Na moje iznenađenje uzvraća mi gospođa da je to unutrašnja stvar tih država. Gledam je s nevjericom.

Zločini u Iranu su za nju unutrašnja stvar te islamske zemlje, dok se istovremeno osjeća ugroženom u Europi u kojoj može mirno prakticirati svoju vjeru i oblačiti se kako hoće. Uzvraćam nepristojno da ima krivo, jer se čovjek mora boriti protiv svake vrste diskriminacije, bez obzira kojoj vjeri i narodu pripadao.

Nadodajem još kako bi moglo doći do sukoba između arapskih sunita i iranskih šijita, ukoliko pojedini islamski poglavari ne shvate da su pozvani služiti vlastitom narodu a ne maltretirati ga. Na moje čuđenje, pita me gospođa jesu li bosansko-hercegovački muslimani suniti ili šijiti.

Shvaćam da ne zna puno o islamu, iako se nekritički solidarizira s njim. Upravo ta činjenica govori o opasnom stanju u svijetu, a pogotovo u Europi.

Vrijeme je da europska politika zauzme kritičniji i odlučniji stav

Zaključujem kako osjećaj solidarnosti s pripadnicima iste religije, kad se i ne zna puno o njoj, može ljude učini slijepim. Ne daj Bože, pomislim, da jednog dana dođe ekstremna desnica na vlast u Njemačkoj, Belgiji ili Francuskoj, te ljudi počnu razmišljati kako je njihovo ponašanje prema neistomišljenicima unutrašnja stvar njihove države, kao što gospođa misli da je brutalnost iranskih mula nešto što se ne tiče ostatka svijeta.

Nažalost, vrlo zatrovano stanje u Europi zbog islamskog terorizma i jačanje rigidne desnice, ukazuju na to da se tako nešto u budućnosti i ne može isključiti. Razmišljam na kraju razgovora kako je vrijeme za malo više razuma i kritičnosti i prema onima u vlastitom narodu ili religiji.

Ne dođe li do toga, ukoliko svakodnevnicu bude kreirao strah jednih od drugih, nisu isključeni niti ozbiljniji nemiri u Europi. Vrijeme je da europska politika zauzme kritičniji i odlučniji stav prema izraelskoj politici, ali i prema određenim krugovima pridošlih konzervativnih azijskih i afričkih muslimana koji sanjaju snove o kalifatima i šerijatskom zakonu u Europi, te na taj način tjeraju birače u zagrljaj opasnoj desnici.

Fenix-magazin/SČ/Dr. fra Luka Marković