ANALIZA: Šta je zajedničko „balijama“ i „četnicima“? Šta smo naučili iz zadnjih „spontanih okupljanja“ naroda?

Nisi dobar Bošnjak ako Srbe ne zoveš četnicima, niti si dovljno dobar Srbin ako Bošnjake nećeš nazivati balijama – to je na vrhu partijskih obaveza i dužnosti svakog pristalice etno-nacionalizma u BiH, od prvih višestranačkih izbora do danas.

Više od 30 godina etno-nacionalne politike egzistiraju na pučkim strahovima od drugog i drugačijeg, na širenju straha i mržnje, na pričama o ugroženosti vlastitog etniciteta od nekog ko je drugog etniciteta.

Da li se išta promijenilo za to vrijeme?

Ako ćemo zaključak donositi naspram pisanja dvorskih režimskih medija (a SDA i SNSD su „pokupovali“ sve što se dalo od medija dobiti za pare, u oba entiteta), i komentara koje stranački botovi ostavljaju na njihove objavljene sadržaje, onda – ništa se nije promijenilo. I dalje su u javnom diskursu prisutne uvrede, prjetnje, omalovažavanja, međusobna optuživanja o karakteru rata, patriotizmu, ko je koga i zašto izdao i sl., naravno sve na etno-nacionalnoj osnovi.

Međutim, događaji „na terenu“ nam kazuju drugu priču.

Kada je prije par mjeseci formirana nova vlast shodno novom dogovoru stranačkih pobjednika, i kada je tom prilikom iz priče o formiranju vlasti ispala SDA Bakira Izetbegovića, upravo sa režimskih medija smo vidjeli veliku ofanzivu najava o nekoj pobuni naroda. O tome koliko je ta pobuna jaka i masovna trebali smo saznati, kako je javnosti i najvaljivano (faktički, maltene zaprijećeno i preko društvenih mreža), kroz „spontano okupljanje građana“ ispred OHR-a u Sarajevu. Tu se navodno bošnjački narod trebao okupiti i poslati masovnu poruku – kako je SDA u pravu kada tvrdi da su na vlast došli izdajnici, kako se desio nekakav državni udar koji zajedno proveli stranci i ta neka „trojka“.

Tresla se gora rodio se miš

Tresla se gora rodio se miš, izreka je našeg naroda kojom se opisuju propale najave. U slučaju SDA i njene politike, ne da se nije rodio miš, već je izgleda mišica lagala o trudnoći. Na okupljanju koje je najavljivano kao masovno, pojavilo se jedva hiljadu ljudi. Poslije toga je uslijedio drugi pokušaj, ali rezultat je bio još gori.

Sa druge strane, imali smo najavu masovnog okupljanja koje je najavljeno kao podrška protiv krivičnog procesuiranja dugogodišnjeg SDA partnera u vasti, Milorada Dodika. Nakon što je skup iz sigurnosnih razloga zabranjen u Sarajevu, premješten je i održan na međuentitetskoj liniji razgraničenja, na teritoriju RS.

I?

Isto kao i u slučaju „dešavanja naroda“ koje je najavljivala SDA, i prododikovski miting je prošao na nekolicini okupljenih. Na sva tri mjesta na kojima se održao pomenuti skup, bilo je jedva 1.500 ljudi.

Jednostavno rečeno, debakl!

Da su izašli samo vozači i sekretarice…

Slično su izgledale i scene na oba „narodna okupljanja“. Na skupu SDA imali smo „ženu ratnicu“, prvu damu dinastije Izetbegović. Na skupu SNSD-a (iako je na skup pozivalo Udruženje građana, svi znamo da iza istog stoji Dodikov SNSD) imamo „ženu ratnicu“ iz drugog entiteta, Željku Cvijanović.

Ljiljani, četiri „S“ i dvije svete „zaštitnice nacionalnih interesa“, okružene licima čija fizionomija ne otkriva tragove obrazovanja. Na oba skupa smo  čuli i o „neprijateljima“ sa druge strane, o ugroženosti naroda koji su sad navodno ugroženi jer se nacio-partijskim liderima smiješi odlazak sa vlasti, a nekim izgledno i robija.

Sumarum, po svemu slična dva „okupljanja naroda“, jedno predvođeno sa SDA a drugo sa SNSD, pokazala su isti rezultat – većina građana oba entiteta nisu htjeli svojim prisustvom dati podršku politikama organizatora. Da su izašli samo vozači i sekretarice koje su SDA i SNSD pozapošljavali po Sarajevu i Banjaluci, na oba skupa bi vidjeli bar deset puta više okupljenih građana.

Šta smo naučili iz zadnjih „spontanih okupljanja“ naroda?

Dakle, „dešavanja naroda“ od strane SDA i SNSD nemaju podršku ni vlastitih članova koji decenijama ubiru koristi od nepotizma,stranačkog zapošljavanja i sl. Foto zapisi sa njihovog zadnjeg „dešavanja naroda“ to ilustrativno potvrđuju.

Sve ove godine bilo im je zajedničko da im ne smeta da ih zovu balijama i četnicima (jer je to doprinosilo vlastitom imidžu zaštitnika naroda), da su isto tako balije i četnici svi oni koji su protiv mržnje na nacionalnoj osnovi ili protiv politike SDA, odnosno SNSD. Sada im je zajedničko i to da većinu „naroda“ zaboli neka stvar među preponama – da li će Sebiji „vratiti“ diplomu a Bakiru vlast, ili da li će Milorad Dodik možda biti krivično procesuiran.

Ni jedne ni druge, velika većina “naroda” očito ne podržava!

Ogromna većina u ovoj zemlji ne želi tenzije i sukobe!

AUTOR: Građanin Šejn