Kad te ‘štite’ Europarlamentarci: ‘Seksualno nas zlostavljaju, a horor počinje tek kad prijavimo!’

U jeku prvog vala MeToo pokreta 2017.-2018. razotkriveno je više slučajeva seksualnog zlostavljanja u Europskom parlamentu. No čini se da se kultura ravnodušnosti prema nasilju moćnih nije puno promijenila, otkriva velika istraga portala Politico.

Četiri mjeseca novinari su istraživali, razgovarajući s desecima zaposlenih, žrtvama i svjedocima nasilja moćnih političara. Sustav je naklonjeniji nasilnicima: “Zaposleni se boje podnijeti pritužbu, jer je proces vrlo stresan za žrtve. Mislim da nemaju povjerenja”, kaže Marcel Kolaja, europarlamentarac iz Češke piratske stranke. Ako i prijave, procedura traje mjesecima. Jedna osoba je iskustvo čekanja usporedila s čekanjem osuđenika na smrtnu kaznu. Mladi zaposlenici i zaposlenice Europarlamenta zbog toga se žale na anksioznost, nesanicu, pa čak i na suicidalnost. Neki kažu da su im u službama parlamenta rekli neka jednostavno odustanu.

Proces rješavanja prijava traje predugo, i do dvije godine, a sankcije su blage.

Predsjednica Europarlamenta Roberta Metsola još je u siječnju naredila internu reviziju kako bi se ubrzao proces rješavanja pritužbi, u četvrtak su zastupnici Europskog parlamenta podržali zahtjeve za pooštravanjem pravila i pojednostavljenjem postupka za rješavanje prijava zaposlenika za maltretiranje, uključujući seksualno i psihičko uznemiravanje. No tek treba vidjeti hoće li se išta promijeniti.

Od 2019. do 2021. u parlamentu su prijavljena 34 nova slučaja seksualnog ili psihičkog uznemiravanja. Samo u osam slučajeva izrečena je kazna. U parlamentu radi oko 2000 asistenata zastupnika, razmjeri zlostavljanja su puno veći, piše Politico, no prijava je malo.

O tome koliko je razvijena svijest o važnosti seksualnog uznemiravanja, govori i to da je samo 281 od 705 eurozastupnika dobrovoljno prošao obuku protiv uznemiravanja. Evelyn Regner, potpredsjednica Parlamenta, smatra da bi baš svi europarlamentarci morali proći obuku, no to još nije usvojeno.

Predsjednica Europarlamenta Roberta Metsola najavila je ove godine sankcije protiv dvije zastupnice, Luksemburžanke Monice Semedo i Španjolke Mónice Silvane González, zbog psihičkog uznemiravanja. González je u siječnju kažnjena s 10.000 eura zbog psihičkog uznemiravanja jedne od svojih asistentica. Od početka rada ovog saziva parlamenta 2019. one su prve koje bi trebale biti kažnjene zbog maltretiranja zaposlenika. Pod istragom ih je barem još dvoje, Belgijanka Assita Kanko i Španjolac José Ramón Bauzá.

Svi znaju da je situacija u kojoj zastupnici maltretiraju svoje osoblje izmakla kontroli, kaže jedna od zaposlenica koja priprema svoju tužbu. Jedan je od maltretiranja izgubio 10 kilograma, dijagnosticiran mu je PTSP. Problem je u velikoj disproporciji moći između zastupnika i njihovog mladog osoblja. Zastupnik obično ima tri akreditirana asistenta, u Bruxellesu i Strasbourgu ima oko 2000 asistenata. Hoće li im se ugovor obnoviti, to gotovo u potpunosti ovisi o zastupniku za kojeg rade. Za mnoge je to prilika iz snova. I idealna za zlostavljače. Jedan od izvora Politica kaže da se suočavao sa seksualnim uznemiravanjem, recimo lupanjem po stražnjici i preskakanja napredovanja jer bi odbio izvjesne ponude, ali da su mu puno teže padale psihološke smicalice.

Prema navodima predsjednice parlamenta, asistentica zastupnice Mónice Silvane González bila je izložena “osobnom i profesionalnom poniženju”, zastupnica joj se obraćala nepristojnim riječima, uključujući “jebote”; morala je koristiti vlastitu kreditnu karticu kako bi platila do 700 eura troškova svoje šefice, dolaziti kod nje kući usprkos Covid-ograničenjima i obavljati za nju privatne poslove, poput popravka kućnog interneta i struje i upisa djeteta u školu. Druga kažnjena, Luksemburžanka Monica Semedo, zaprijetila je da će tužiti parlament kako bi poništio njezinu kaznu.

Problem je što cijeli proces prijavljivanja i procesuiranja predugo traje. Bivša asistentica Monice Semedo kaže da je to pravo mučenje: sve moraš ponovo proživjeti, a onda se godinama ništa ne događa. Kaže da su joj u svim službama Parlamenta rekli da joj je najbolje da jednostavno dade otkaz. Neki su to i učinili. Na kraju o tužbama odlučuje tijelo u kojem sjedi troje eurozastupnika.

“Oni ne štite žrtve. Oni ne štite svjedoke. To je jebeni odbor sastavljen od zastupnika, koji žele sebe zaštititi”, rekao je za Politico jedan od svjedoka. Zastupnica Zelenih Gwendoline Delbos-Corfield kaže da nije dobro da zastupnici odlučuju sami o sebi: Zeleni traže da se sve istrage zaključe u roku od šest mjeseci. Prema sadašnjim pravilima, na kraju glavnu riječ ima predsjednica Europarlamenta Metsola. Kazne se kreću od blage opomene i novčane kazne do zabrane parlamentarnog djelovanja.

No problem je i sa samom prirodom zlostavljanja: “Svaki put se suočavamo s istim problemom: imamo dojam da je žrtva u pravu, a u isto vrijeme osim njezine riječi nemamo gotovo ništa.” Zato su kazne blage, pa se zlostavljani često odluče šutjeti ili otići. Jedan pomoćnik koji je odlučio ne podnijeti tužbu kaže da su u većini slučajeva ljudi oko problematičnog zastupnika potpuno svjesni što se događa, ali ne poduzimaju ništa.

“Sve dok je sustav namješten, ne vidim razloga da se podvrgavate sramnom saslušanju i da završite tako da vas uhode odvjetnici i budete dodatno poniženi glasinama. Moj savjet bi bio: brinite se o sebi, vjerujte u ono što znate da je ispravno i ostavite svog eurozastupnika”, poručuje jedna od osoba s kojom je Politico razgovarao.

AUTOR: Snježana Pavić