ĐURO KOZAR: Bugarski zaokret?

Nekadašnja novinarka i zastupnica u Europskom parlamentu Ilijana Yotova pobijedila je u drugom krugu predsjedničkih izbora u Bugarskoj i izjavom da se zalaže za dijalog s Rusijom i protivi pomoći Ukrajini iznenadila širu javnost, a posebno analitičare koji su to protumačili kao mogući geopolitički zaokret ove države. Istaknula je da želi da njena država bude jaka u jakoj Europi, ali da Bugarska ima svoju vanjsku politiku i glas kada treba da se zauzme za ono što je najvažnije – nacionalni interes. Narodski rečeno, stara ljubav zaborava nema, pa tako ni Bugara prema Rusima, budući da je Bugarska 1955. bila jedna od osnivača Varšavskog pakta, s bivšim Sovjetskim savezom na čelu, koji je bio suprotstavljen NATO-u. U vrijeme hladnog rata ova zemlja je, pod vodstvom Komunističke partije, osobito tijekom dugogodišnje vladavine Todora Živkova, slovila za najvjernijeg i najstabilnijeg saveznika Sovjetskog saveza u Istočnom bloku. Njene trupe, zajedno sa sovjetskim, ušle su u Čehoslovačku 1968. i demonstrirale potpunu odanost Moskvi aktivnim sudjelovanjem u operaciji gušenja Praškog proljeća. Padom komunističkog režima potkraj 1989. godine i uspostavom višestranačja, Bugarska drastično mijenja svoj vanjskopolitički smjer, a raspadom Varšavskog pakta 1991. okrenula se euroatlantskim integracijama, 2004. ušla u NATO, ali veze s Rusijom nikad se nisu potpuno prekinule.

U govoru nakon izbora predsjednica Yotova je predložila sigurnosni sastanak svih šest crnomorskih zemalja (Turska, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina, Rusija i Gruzija) na kojem bi se potpisao moratorij na neprijateljstva, što bi, po tvrdnjama pojedinih geopolitičara, bio dobar znak za obnovu vojno-ekonomskih odnosa Bugarske s Rusijom. Naime, ruska invazija na Ukrajinu dramatično je prekinula lance snabdijevanja rezervnim dijelovima i održavanje bugarske borbene tehnike koja ovisi od ruskog vojno-industrijskog kompleksa. Sofija se decenijama oslanjala na sovjetske lovce MiG-29 i jurišnike Su-25, a održavanje ovih zrakoplova postalo je praktično nemoguće nakon 2022. godine zbog sankcija Europske unije prema Rusiji. Bugarsko nebo i dalje štite sovjetski raketni sistemi S-300, kao i stariji sistemi S-200, Kub i Osa, a oklopne postrojbe primarno se koriste ruskim tenkovima T-72 i borbenim vozilima pješaštva iz serija BMP i BTR.

Kao članica NATO-a, Bugarska je trebalo da troši najmanje dva posto svog BDP-a na obranu, ali je izdvajala manje, tako da raniji pokušaji da modernizira oružane snage nisu uspjeli, što je njihovu vojsku ostavilo sa zastarjelim naoružanjem iz sovjetske ere. Posljednjih godina samo su realizirana dva velika ugovora o naoružanju, a jedan je 2019. bio za nabavku 16 američkih mlaznjaka F-16, koji su koštali više od pet milijardi tadašnjih leva, s tim što je osam isporučeno 2025, dok se još osam očekuje iduće godine. Drugi ugovor potpisan 2020. godine odnosi se na dva višenamjenska modularna patrolna broda (MMPV) koji se mogu suprotstaviti prijetnjama iz zraka, mora, kopna i ispod mora, a koje u Bugarskoj zajednički grade njemačko brodogradilište Luerssen i bugarski podizvođač Delfin.

Bugarskoj, dakle, treba mnogo nove opreme za moderniziranje oružanih snaga: uglavnom oklopnih vozila, radarskih sistema za ratno zrakoplovstvo i mornaricu, novih topovskih sistema kompatibilnih s NATO-standardima, sistema protivzračne obrane i bespilotnih letjelica. Većinu oružja na listi želja spomenuo je početkom rujna bugarski ministar obrane Todor Tagarev, govoreći na otvaranju akademske godine na vojnoj akademiji u Sofiji. Očekuje se da će kupovina raketnih baterija obalne obrane koštati oko 50 miliona eura, budući da je Bugarska 1. siječnja 2026. godine službeno uvela euro kao svoju nacionalnu valutu i postala 21. članica eurozone, zamijenivši dotadašnji lev. Ove rakete već su kupljene za dva nova patrolna broda, čime je bugarska vojska dobila veću kompatibilnost između svojih brodova i obalnog topništva.

Godinama je ova vojska na vrhu svog popisa imala nabavku oklopnih vozila za transport pješaštva, jer takva vozila predstavljaju jednu od ključnih komponenti suvremenih kopnenih vojski. Za razliku od gusjeničara (poput tenkova), ova vozila koriste točkove, što im pruža povoljne taktičke i strateške prednosti u suvremenim sukobima. Oklopna vozila točkaši (posebno ona s 8×8 pogonom) imaju važnu ulogu u ratu u Ukrajini kao brza sredstva za transport, izviđanje, podršku pješaštvu i evakuaciju, uz jasne prednosti i ograničenja u odnosu na gusjeničare.

Vrijeme će pokazati da li će Bugarska ostvariti primjetan politički zaokret i približavanje pragmatičnijem dijalogu s Rusijom, što je kulminiralo na predsjedničkim izborima u studenome 2026. godine ili će sve to biti neizravno. Unatoč snažnijoj proruskoj retorici vladajućih struktura, zemlja ostaje formalno usidrena u Europskoj uniji i NATO-u. Inače, ovaj vojni savez ozbiljno se oslanja na Bugarsku, kao na ključni stub sigurnosti i odvraćanja na svom jugoistočnom krilu. Posljednjih sedmica i mjeseci strateška važnost ove zemlje dodatno je porasla uslijed eskalacije napada bespilotnim letjelicama na trgovačke brodove u Crnom moru, u blizini bugarske i rumunjske obale.

Izvor: Oslobođenje