9 najstarijih građevina u povijesti i njihove priče

Tijekom neolitičkog razdoblja, od oko 9.000. godine prije Krista do 3.000. godine prije Krista, svijet je bio potpuno drugačiji. S razvojem poljoprivrede, nomadska društva počela su se naseljavati, zamjenjujući privremene kampove trajnim domovima i zgradama izrađenim od ogromnih kamenja. Ove građevine predstavljaju najstarije strukture na svijetu.

Drevni ljudi urezivali su svoje strahove, nade i snove u kamen: ostavili su nam i tajanstvene piktograme i zapanjujuće jasne reljefe životinja. Podigli su prve megalite na svijetu, masivne kamene spomenike koji su bdjeli nad vjerskim obredima i pokopima.

Gradili su domove, labirinte, otvorene hramove, podzemne grobnice i uzvišene platforme za ceremonije i žrtvovanja. Svaka građevina je jedinstvena, baš kao i narodi koji su ih izgradili. Ove drevne strukture nalaze se širom svijeta, od Turske i Malte do Francuske i Perua.

Krenimo na putovanje kroz neke od najstarijih građevina na svijetu.

Najstarije građevine na svijetu: Megalitski hramovi na Malti

Megalitski hramovi na Malti, stari između 3.500. i 2.500. godine prije Krista, među najstarijim su građevinama na svijetu. Kao što ime sugerira, radi se o skupini kamenih hramova starijih od Stonehengea i egipatskih piramida. Izuzetno očuvani, ponovno su otkriveni i obnovljeni u 19. stoljeću zahvaljujući europskim i malteškim arheolozima.

Iako se ne zna puno o graditeljima, nalazi unutar hramova, poput žrtvovanja stoke, sugeriraju da su ove kamene strukture izgradili lokalni farmeri. Nekoliko hramova je rašireno po otoku, a mnogi su na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Najvažniji među njima je kompleks dvaju hramova u Ggantiji.

Prema UNESCO-u, megalitski hramovi na Malti jedne su od najstarijih slobodnostojećih kamenih građevina na svijetu. Vjeruje se da su drevni Maltežani cijenili i arhitektonsku vještinu i umjetničku kreativnost, što se jasno vidi u ovim strukturama.

U smislu inovacija, hramovi pokazuju građevinske metode i dizajn koji su bili ispred svog vremena. Konkavna pročelja ispred eliptičnih dvorišta i znakovi korbeliranih krovišta nisu bili uobičajeni tijekom trećeg tisućljeća, ali su ovdje bili prisutni.

Ove građevine napravljene su od lokalnog kamena, koraljnog vapnenca za vanjske dijelove i mekšeg globigerinskog vapnenca za dekorativne unutarnje elemente. Ovaj drugi materijal ukazuje na izvanrednu umjetničku vještinu i zanatstvo.

Unutarnji paneli ukrašeni su bušenim rupama, te motivima drveća, biljaka, životinja i spirala. Artefakti pronađeni unutar hramova, zajedno s njihovim svrhovitim rasporedom i dizajnom, sugeriraju da su to bila važna mjesta s mogućim ritualnim značenjem i aktivnostima.

Knap of Howar, Škotska

Knap of Howar smješten je na škotskom otoku Papa Westray i predstavlja neolitičko poljoprivredno naselje koje datira iz 3.500. godine prije Krista. Sastoji se od dvije susjedne, zaobljeno pravokutne zgrade debelih zidova s vrlo niskim vratima. Smatra se da je to najstarija očuvana kamena kuća u sjevernoj Europi.

Prema Historic Environmentu, dvije zgrade u Knap of Howaru datiraju iz istog razdoblja kao i komorne grobnice u Orkneyju, poput Midhowea. Ove građevine nisu samo jedne od najstarijih neolitičkih naselja u ovom dijelu kontinenta, već su i najbolje očuvane i najjasnije prepoznate kao neolitičke.

Obje zgrade stoje jedna pored druge i obje su duguljastog oblika. Prva zgrada je nešto veća od druge, ali oba ulaza su očuvana, a visina obje građevine iznosi oko 1,60 metara. Kratki prolaz povezuje dvije strukture.

Iskopavanja su otkrila kamene alate, poput mlinova i bušilica, koji su pronađeni i na drugim lokalitetima u Orkneyju iz kasnijih razdoblja. Također su pronađeni dokazi o djelomično poljoprivrednom gospodarstvu, uključujući uzgoj pšenice i ječma te pripitomljavanje životinja.

Ritualne ceremonije su se vjerojatno također održavale u Knap of Howaru, što pokazuju nalazi roga i glave buzdovana izrađene od kitove kosti.

Najstarije građevine na Zemlji: Newgrange, Irska

Newgrange se nalazi u istočnoj Irskoj i mnogi vjeruju da je to religijsko mjesto s poviješću dugom 5.000 godina. Iako je svrha ove građevine obavijena misterijom, pretpostavlja se da je imala religijsku funkciju s obzirom na način na koji izlazeće sunce osvjetljava unutrašnjost tijekom zimske solsticije.

Prema World Heritage Irelandu, promjer povijesne gomile iznosi oko 80 metara, a okružena je s 97 kamenja. Najupadljiviji kamen je Ulazni kamen, čiji dekorativni elementi odmah privlače pažnju.

Procjenjuje se da ravni vrh gomile teži oko 200.000 tona. Gomila je izgrađena od kamenja koje je oblikovala rijeka Boyne, a pokriva površinu od skoro 5 tisuća kvadratnih metara, što je izvanredno dostignuće za to vrijeme. Iskopavanja su pokazala da su za potporni zid na prednjoj strani gomile korišteni bijeli kvarc i okrugli granitni obluci.

Gomila zapravo prekriva jednu grobnicu koja se sastoji od dugog, uskog prolaza i jedne križno oblikovane komore. Ova komora ima krov izgrađen od preklapajućih slojeva velikih stijena s kapom koja se nalazi 6 metara iznad poda. Nakon pet tisućljeća, krov je još uvijek vodootporan.

Također su pronađeni dokazi izuzetne umjetničke vještine i sposobnosti. Kamen broj 52 koji okružuje gomilu, kao i Ulazni kamen, neki su od najfinijih primjera skulptura u europskoj neolitičkoj umjetnosti. Trospiralni dizajn unutar komore poznat je širom svijeta.

Hulbjerg Jættestue, Danska

Hulbjerg Jættestue, mjesto pokopa u Danskoj, datira iz oko 3.000. godine prije Krista. Prilikom otkrića, unutar grobnice pronađeno je 40 tijela, među kojima je jedno pokazivalo rane primjere stomatoloških zahvata.

Prema Agenciji za baštinu Danske, tijela u Hulbjergovoj grobnici s prolazom pokapana su u različitim razdobljima neolitičkog doba. Većina pokopanih bili su djeca i odrasli iz ranih dana kulture ljevkastih vrčeva, koja je bila na vrhuncu prije 4.800 do 6.000 godina.

Kosti i lubanje bile su odvojene, a lubanje su pokazivale jasne znakove dentalnih zahvata. Istraživači vjeruju da su ovo neki od najranijih dokaza o stomatološkim zahvatima, s pronađenim kremenskim svrdlom koje je vjerojatno korišteno za bušenje apscesa tijekom operacija korijenskog kanala.

Jedna od otkrivenih lubanja trajno je izložena u Muzeju Langeland u Danskoj.

Osim kostiju i lubanja, istraživači su unutar grobne komore pronašli brojne naoštrene sjekire i dlijeta izrađena od kremena, kao i bodeže, vrhove strijela, te ukrašene jantarne perle i keramiku.

Monte d’Accoddi, Italija

Monte d’Accoddi, smješten na Sardiniji u Italiji, arheolozi datiraju između 2.700 i 2.000 godina prije Krista. Lokalitet, otkriven 1954. godine, vjerojatno je nekada imao oltar, hram ili stepenastu piramidu.

Prema Mariji Graziji Melis s Odjela za humanističke znanosti i antikvitete na Sveučilištu Sassari, Monte d’Accoddi prikazuje najvažnije primjere tradicije i inovacije tijekom prijelaza iz neolitika u eneolitik.

Iako su prethodna datiranja smještala ovo svetište između 2.700 i 2.000 godina prije Krista, Melis tvrdi da su nova radiokarbonska datiranja omogućila znanstvenicima da pretpostave kako je gomila vjerojatno izgrađena između 4.000 i 3.000 godina prije Krista.

Njeno istraživanje pokazalo je da je područje bilo naseljeno prije nego što je gradnja dovršena, te da se svetište redovito koristilo tijekom bakrenog doba. Ova teorija potkrijepljena je novim radiokarbonskim datiranjem keramičkih artefakata otkrivenih na lokalitetu.

Jedno od najznačajnijih otkrića bila je zbirka od 35 fragmenata keramike i oslikani rub vaze izrađene od kamena. Fragmenti su uključivali ručke, baze, rubove i stranice različitih vaza s kratkim i dugim cilindričnim vratovima.

Çatalhöyük, Turska

Çatalhöyük, neolitičko naselje starih kuća, datira iz 7.400. godine prije Krista. Iako je svrha svake prostorije u kompleksu predmet rasprave, arheolozi su prilično sigurni da su sve bile stambene zgrade — svaki kutak bio je dom.

Bez ulica ili puteva koji bi razdvajali nastambe, ljudi su živjeli u bliskoj zajednici, što ukazuje na duboko kooperativno društvo. Tijela su pronađena zakopana ispod ognjišta i kreveta, sugerirajući da su ljudi iz Çatalhöyüka štovali svoje mrtve i držali ih blizu.

Prema UNESCO-u, ovo svjetsko naslijeđe prostire se na 470 tisuća kvadratnih metara i sastoji se od dviju uzvisina na južnoj anatolskoj visoravni. Viša uzvisina na istočnoj strani sadrži zidne slike, skulpture, reljefe i druge dokaze neolitičkog naselja.

Çatalhöyük je izvanredan primjer prijelaza između naseljenih sela i urbanizacije složenijih gradova koji su uslijedili. Nedostatak ulica i sveprisutni krovni ulazi u zgrade snažni su dokazi ove faze.

Zid Jerihona, Zapadna obala

Zid Jerihona, poznat iz priče o Bitki kod Jerihona, zapravo nije srušen — barem ne ovaj zid. Zid koji su Izraelci navodno srušili u Knjizi o Jošui bio je konstrukcija iz brončanog doba.

Pravi neolitički Zid Jerihona mnogo je stariji, datira možda čak iz 8.000. godine prije Krista, kada je kraj ledenog doba omogućio nomadima da se trajno nasele. Arheolozi vjeruju da je zid izgrađen kako bi zaštitio rastući grad s 2.000 stanovnika od poplava. Možda je to najstariji gradski zid ikad otkriven.

Arheolog Ran Barkai vjeruje da je zid izgrađen kako bi izazvao strahopoštovanje i potaknuo ljude na zajednički život.

“Vjerujemo da je ova kula bila jedan od mehanizama za motiviranje ljudi da sudjeluju u zajedničkom načinu života,” rekao je.

Kamena kula visoka preko 8 metara prvi put je otkrivena od strane arheologa 1952. godine, a tada je procijenjeno da je struktura stara više od 11.000 godina. Koristeći naprednu računalnu tehnologiju, znanstvenici su otkrili da je kula vjerojatno korištena za obilježavanje ljetnog solsticija i poticanje ljudi da napuste nomadski način života i nasele se u regiji.

“Kula je izgrađena velikim građevinskim naporom,” rekao je Barkai. “Ljudi su radili vrlo dugo i vrlo naporno. Nije bila poput drugih stambenih zgrada u Jerihonu.”

“Kula je znak borbe za moć na početku neolitičkog razdoblja i činjenice da je određena osoba ili grupa iskoristila prvobitne strahove stanovnika i uvjerila ih da je izgrade.”

Göbekli Tepe, Turska

Göbekli Tepe, što na turskom znači “Brdo s trbuščićem”, sadrži najstarije megalite na svijetu, konstrukcije od ogromnog kamenja spojenih bez betona ili morta. Masivni kameni stupovi formiraju krugove oko središnje točke, a sve su ih drevni stanovnici lokaliteta ukopali u stjenovito tlo oko 9.000. godine prije Krista.

Göbekli Tepe je stariji od Stonehengea za 6.000 godina i još je tajanstveniji. Kamenje je ukrašeno neodgonetljivim piktogramima i reljefima životinja, s posebnim naglaskom na lešinare.

Otkriće su u 1960-ima napravili arheolozi sa Sveučilišta u Chicagu i Istanbulu, no struktura je tada bila pogrešno protumačena kao napušteno srednjovjekovno groblje.

Prema Smithsonianu, njemački arheolog Klaus Schmidt proveo je vlastitu arheološku istragu 1994. godine i prvi put u povijesti temeljito procijenio lokalitet. Tek sredinom 1990-ih povijesna je zajednica bila prisiljena preispitati svoje vremenske okvire o ranim civilizacijama.

Nitko ne zna čemu je struktura služila, ali nedavno otkriće lubanja s misterioznim rupama navodi neke, uključujući arheologa Klausa Schmidta, da vjeruju kako je hram možda bio dom vrste kulta smrti.

Cairn of Barnenez, Francuska

Cairn of Barnenez, koji datira iz 4.800. godine prije Krista, jedan je od najstarijih preživjelih primjera neolitičke umjetnosti i arhitekture. Skoro je bio uništen sredinom 1950-ih, kada je lokalitet korišten kao kamenolom za popločavanje, no skrivene komore unutar tumulusa otkrivene su na vrijeme.

Jedanaest komora smješteno je duž prolazne grobnice — tako nazvane zbog jednog dugog prolaza koji presijeca brdo — gdje su arheolozi otkrili neke od najzanimljivijih primjera megalitske umjetnosti: kamene crteže lukova, sjekira, zmija i nekoliko neodgonetljivih ponavljajućih simbola. Pronađene su i sjekire, kremeni alati i vrhovi strijela.

Prema Encyclopedia.com, izgradnja Cairna izvedena je u nekoliko različitih faza. S pogledom na uvalu Morlaix u Plouézochu, struktura ima oblik trapeza, s jedanaest prolaza koji teku paralelno jedan s drugim.

Mnogi ortostati unutar komora i prolaza ukrašeni su gravurama koje prikazuju sjekire, lukove, božice i rogove. Zanimljivo je da je kamenje s ovim gravurama prvotno korišteno drugdje, a zatim je postavljeno uspravno prije nego što su premješteni i ponovno korišteni u grobnici Barnenez.

Najstarije građevine na svijetu koje i dalje traju

Neolitičko doba označilo je početak arhitekture kakvu danas poznajemo — a činjenica da su mnoge od tih građevina preživjele do danas svjedoči o genijalnosti prošlih vremena.

Bilo je to teško razdoblje, puno novih pitanja za čovječanstvo. Jedna od misterija koja i dalje zbunjuje arheologe i antropologe jest zašto su se neolitički ljudi iznenada počeli baviti poljoprivredom i gradnjom?

Godinama su istraživači ukazivali na promjenu klime. Kraj posljednjeg ledenog doba omogućio je poljoprivredu, a poljoprivreda je značila izgradnju stalnih naselja.

Danas neki antropolozi ističu drugi faktor: promjenu u ljudskoj svijesti. Nije slučajno, kažu, da je neolitičko doba svjedočilo nevjerojatnoj novoj umjetnosti. Lončarstvo, skulpture i rezbarije koje su ukrašavale novoformirana naselja bila su jednako važna njihovim stanovnicima kao i sami zidovi.

Neolitičko doba svjedočilo je rođenju civilizacije u svim njezinim aspektima: arhitekturi, zajednicama i duhu.