ZNAJU LI AMERIKANCI ŠTO JE POTREBNO ZA MIR U BiH: BiH je vrlo komplicirana zemlja, njihov “recept” može dovesti do sukoba ili stabilnosti

Bošnjački tjednik STAV, izrazito sklon politici SDA, donosi razmišljanje američkog profesora Daniela Serwera o aktualnoj situaciji u BiH i okruženju.

Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković

Čovjek bi se mogao složiti s mišljenjem profesora Serwera, koje prezentira spomenuti tjednik, o politici srpskog predsjednika Vučića i čudnog tolerantnog odnosa zapadnih političara, napose Amerikanaca, prema njemu.

Šutnja zapadnih političara glede velikosrpske politike u odnosu na Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu, koja bi mogla ugroziti mir na prostorima bivše države, je svakako vrlo zanimljiva.

Kontinuirani pokušaji Srbije da preko svojih igrača destabilizira Crnu Goru, kao i prijetnje Dodika o odcjepljenju od BiH, ne nailaze, nažalost, na ozbiljniju osudu od strane zapadne politike.

Upravo to daje ponekad dojam da iza svega stoje neke čudne zakulisne igre. Istina, kad je Kosovo u pitanju, tu su Amerikanci puno jasniji. Nešto o tome govore i zadnje izjave američkog veleposlanika na Kosovu, koji indirektno poručuje srpskoj politici da je svaki govor protiv samostalnosti te države besmislen, jer iza nje stoji američka politika.

Za razliku od Crne Gore i BiH, Kosovo može biti mirno, jer se na njemu nalazi jedna od najvećih američkih vojnih baza u Europi. Upravo je zbog toga teško povjerovati da bi se Vučić upustio u sukob s Amerikancima.

A što je s Crnom Gorom? Tko će tamo uspostaviti red i mir ukoliko dođe do međunacionalnih sukoba? A oni nisu za isključiti uzevši u obzir buđenje nacionalnog ponosa kod mladih Crnogoraca i sve jače srbovanje onih koji su bliži Srbiji nego vlastitoj državi. Ili što će biti s BiH ukoliko dođe do nemira?

Priče o tome kako će mir garantirati prisustvo šačica vojnika SFORA, i to iz država s različitim pogledom na previranja u BiH, je slaba utjeha.

Upravo je to razlog da zapadna politika, ukoliko ima dobre namjere prema sva tri konstitutivna naroda u BiH, potiče na ozbiljan dijalog, pa ako treba i kroz određeni pritisak.

Za mir u BiH potreban je temeljiti razgovor i dogovor sva tri konstitutivna naroda, uključujući sve njihove političke opcije. Kad je taj dogovor u pitanju, teško se složiti s gospodinom Serwerom, kako prenosi STAV, da je SDA bila i ostala garant mira, demokracije i integriteta zemlje.

SDA je izrazito bošnjačka muslimanska stranka koja uglavnom zastupa interese bošnjačkoga naroda, prije svega muslimana. To i nije ništa loše, kao što nije ništa negativno ukoliko se shvati da hrvatska i srpska politika imaju pravo zauzimati se za očuvanje prava svojih naroda.

Loše je tada kad se od strane bilo koje nacionalne politike čini sve kako bi se obespravilo druga dva konstitutivna naroda.

Dodikova sustavna priča o odcjepljenju Republike Srpske, čini nesigurnim Hrvate i Bošnjake, što za posljedicu ima slab povratak prognanih, ali i sve jače srpsko iseljavanje u Srbiju, i to iz straha od mogućih sukoba i osvete.

Jastrebovi bliski SDA čine također sve kako bi se stanje u državi pogoršalo. Zadnja izjava jednog od njih kako su Bošnjaci pravi stanovnici BiH a drugi gosti, je vrlo provokativna i zabrinjavajuća.

Nažalost to nisu pojedinačna razmišljanja, nego uvjerenje onih koji misle kako se BiH može urediti kao Hrvatsku ili Srbiju, suverenu državu jednog naroda i nacionalnih manjina, a za neke i uz dominaciju islama kao religije.

Mnogi europski i američki političari i analitičari koji poistovjećuju državnu naciju u vlastitim zemljama s konstitutivnim etničkim grupama u BiH, kako to čini gospodin Serwer, ohrabruju bošnjačke vjerske i sekularizirane unitariste, iritirajući istovremeno druga dva konstitutivna naroda.

Serwerova tvrdnja kako je SDA faktor očuvanja suvereniteta i demokracije u BiH ide u tom pravcu, što ukazuje na njegovu neupućenost ili lobističku usmjerenost. Pa ipak čovjek se u jednom mora složiti s njim. Pokušaj američke politike isključenja SDA iz političkog života u BiH, je opasna stvar.

Hrvatima, Srbima i Bošnjacima treba sporazum na široj razini, a ne u uskom krugu političara koje protežiraju Amerikanci. Svaki pokušaj odabira bošnjačkih političara, gurajući SDA u stranu, koji će surađivati s hrvatskom i srpskom politikom u BiH, krije u sebi veliku opasnost.

Bošnjački narod u BiH je podijeljen na dvije opcije, onu sekularnu i drugu odanu islamu kao religiji. Upravo zbog toga isključivanje SDA iz politike onemogućava bilo kakav dogovor koji bi zadovoljio sve tri strane.

To se ponajbolje pokazalo glede promjene Izbornog zakona koji bi omogućio Hrvatima biranje vlastitih predstavnika, pa i člana državnog Predsjedništva. Sekularna bošnjačka opcija, podržana od onih koji su napustili SDA, nema kapaciteta podržati to rješenje, jer bi na sljedećim izborima izgubila vlast.

Isto važi i za SDA. Da je SDA podržala promjene Izbornog zakona u korist hrvatskog naroda, bila bi potisnuta na političku marginu. Amerikanci, kao i drugi zapadni političari, trebaju napokon shvatiti da mir u BiH neće biti dugotrajan ukoliko se bilo koju stranku potiskuje iz političkog života.

Umjesto toga, kao i straha od islamske države, treba poraditi više na ozbiljnim reformama koje će garantirati jednakopravnost svim konstitutivnim narodima, te na taj način osigurati dugotrajni mir i prosperitet države.

Isključenje SDA iz političkog života može izazvati vrlo negativne reakcije muslimana Bošnjaka, što bi uz srpsko sustavno provociranje idejom odcjepljenja od BiH, moglo dovesti i do novih sukoba, prvotno između sekularne i muslimanske političke opcije, a kasnije i međunacionalnih. Amerikanci trebaju napokon shvatiti da su ponekad pričajući o potrebi mira, dovodili do sukoba. Irak je nekada stenjao pod diktaturom Sadama, a danas čitav zapadni svijet živi u strahu od islamskog terorizma.

Uzrok za to leži dobrim dijelom u rušenju ne samo Sadama nego i u razvlašćivanju iračkih sunita koji su padom Sadama morali prepustiti vlast većinskim šijitima. Islam u svijetu proživljava određenu negativnu samosvijest, nažalost, zahvaljujući dobrim dijelom krivoj zapadnoj politici, napose onoj glede palestinskog pitanja, ali i lošem iskustvu muslimana sa zapadnim povijesnim i sadašnjim kolonijalizmom. BiH ne trebaju ponovni sukobi, nego mir i suživot tri konstitutivna naroda.

Takav mir, pa i onaj ekonomski prosperitet u BiH, moguće je postići samo kroz dogovor sva tri naroda, i to uključujući sve političke opcije, pa i SDA. Zapad bi takav dogovor trebao i morao poticati, i to bez obzira kako će izgledati. Nametnuti mir, s tim svijet ima dovoljno iskustva, prelazi bilo kada u nemir.

Zar nam o tome ne govore nešto Afganistan i Irak, pa i sama Sirija. Uostalom, današnje loše stanje u Iranu, u kojem je vjerska diktatura zamijenila političku, treba potražiti u onoj slijepoj zapadnoj politici, koja je dugo vremena podržavala diktatora Rezu Pahlavija, ne shvaćajući da će izmučeni narod okrenuti u drugom ekstremnom smjeru, to jest prihvatiti Homeinija kao spasitelja.

Posljedice te ignorantske politike ne snosi zapadni političari, nego iranski narod, koji danas stenje pod drugim vidom diktature.

Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković