Salzburg, St. Gilgen, St. Wolfgang, Hallstatt i Bad Ischl destinacije su kojima smo odlučili prošetati tokom dvodnevne posjete Austriji. Putovanje je nazvano Velika austrijska bajka, a miks legendi i priča koje su ga pratile upotpunio je doživljaj prostora i vremena u kojem su nastale.
“Sa putovanja se nikada ne vraćamo isti. Kofer je možda teži za nekoliko suvenira, ali je duša bogatija za čitav jedan novi svijet”, rekao je neko u autobusu dok smo se vozili autoputem prema prvoj destinaciji. Tako je i bilo, iz minute u minutu upijali smo nevjerovatne ljepote austrijske tradicije i kulture.
Mozart
Natkriven tamnim oblacima i okupan kišom, Salzburg nije izgubio ni trun od svoje ljepote. Tvrđavom od soli, kako bi se zvao taj grad da mu ime prevedemo, sa oduševljenjem na licima šetali su turisti od jedne do druge znamenitosti i vjerovatno poput nas svakim korakom bili bliže sudbinama ljudi koji su na tom prostoru ostavili svoj trag.
Prvo topot kopita, a potom i dva konja upregnuta kočijom, kao da su zavrtjeli kazaljke i odveli nas do nekadašnjih rudnika soli, prvih Mozartovih koncerata, ali i prve okrugle čokolade, danas poznate kao Mozartkugel. Da originalne Mozart kugle trebamo probati, bio je među brojnim savjetima koje smo dobili, a tamo smo, u carstvu kugli, upoznali Nadinu. I baš kao što bi to bilo u svakoj bajci, povela nas je u 1890. godinu i poslastičarnicu majstora Paula Fürsta.
– Originalne Mozart kugle imaju srebreno plavi omot i na njima treba da piše Fürsta, ime porodice koja je vlasnik proizvodnje, pokazala nam je kuglice i pojasnila da se svaka od njih još uvijek pravi ručno, te da je u to vrijeme bilo jako neobično da je čokolada oblog oblika.
Od Sarajke koja studira i radi u Salzburgu saznali smo i da je čokoladnu kuglicu od najfinijeg zelenog pistacija i marcipana, obavijenu slojem tamnog nugata, u čast slavnom kompozitoru osmislio Paul Fürst, da se proizvodi isključivo u Salzburgu, te da je još u vlasništvu iste porodice, sada već pete generacije. Spoj slatkog ukusa i lika na omotu čokolade odveo nas je još dublje, a odjeci kopita i truckanje kočije zaustavili ispred jarko žute fasade u čuvenoj ulici Getreidegasse. Vodič nam je ispričao da je to rodna kuća Wolfganga Amadeusa Mozarta, poznata i kao Hagenauer Haus.
– Na trećem spratu ove zgrade, 27. januara 1756. godine, rođeno je jedno od najvećih muzičkih čuda u historiji. Upravo u tim sobama, skriveni od ulične buke, četverogodišnji mališan je počeo stvarati svoje prve tonove, a već sa šest godina iz svog domišljatog kutka krenuo je na turneje, osvajajući kraljevske dvorove širom Europe, kazao nam je domaćin puta i pojasnio da se iza tih žutih zidova čuvaju prave dragocjenosti, od dječije violine i originalnih nota, do porodičnih pisama, koja svjedoče o toplini, ali i odricanjima porodice Mozart.
Ljubav protiv zaborava
Da su životi oduvijek bili isprepleteni srećom i tugom, svjedoče i ljepota dvorca sa očaravajućim vrtovima, kao i priča zbog koje je nastao. Dvorac Mirabell spomenik je zabranjene ljubavi i pored pokušaja da joj se izbriše svaki trag gostima iz svih dijelova svijeta i dan-danas govori da se nekada davno Wolf Dietrich von Raitenau, moćni i bogati princ-nadbiskup Salzburga, borio za ljubav, suprotstavljajući se društvenim normama koje su mu to branile.
– Ona je bila Salome Alt, prelijepa kćerka uglednog i bogatog gradskog trgovca, a on princ-nadbiskup. Kada su se sreli, buknula je ljubav koja je prkosila svim društvenim, vjerskim i političkim normama tog vremena. U želji da svojoj voljenoj pruži oazu mira, daleko od stroge javnosti i crkvenih osuda, Wolf Dietrich je 1606. godine izvan gradskih zidina sagradio dvorac i nazvao ga Altenau, po njenom prezimenu. Živjeli su u skladnoj, ali nepriznatoj zajednici, a Salome mu je rodila petnaestoro djece. Uputili su i molbu Rimu da im se dozvoli brak, ali je crkva to odbila, kazao nam je prolaznik sa adresom u Salzburgu i prepričao da je ta sreća okončana spletkama zbog kojih je Wolf Dietrich svrgnut s vlasti, uhapšen i zatvoren u tvrđavi Hohensalzburg, gdje je i dočekao svoj kraj u potpunoj izolaciji.
Salome Alt je protjerana, a dvorac preimenovan u Mirabell, kako bi se izbrisao svaki trag njenog imena.
Uprkos svemu, priča o toj ljubavi i danas živi, radosno je zaključio prolaznik i rukom pokazao tvrđavu u daljini, u kojoj je ostao zarobljen junak te priče.
Tvrđava Hohensalzburg i danas sa visine motri na grad. Sagrađena je u 11. vijeku, a prema legendi, nikada nije bila osvojena silom oružja. Njene debele kamene zidine, kule i labirinti skrivaju priče o kneževima-nadbiskupima, koji su s visina vladali gradom, čuvajući bogatstvo stečeno trgovinom “bijelim zlatom”. Tu se tajne Salzburga produbljuju i otkrivaju da i sam naziv grada ima svoju priču.
Tvrđava od soli u davna vremena bila je poznata po brojnim rudnicima iz kojih se izvlačila so, smatrana tada “bijelim zlatom”.
Mračna strana bijelog zlata
– Tužna strana istine o bogatstvu vremena u kojima su sagrađene raskošne barokne palate, katedrala i moćna tvrđava Hohensalzburg, smještena je u bolnim činjenicama koje pamti historija. Duboko ispod zemlje, težak teret iskopavanja soli nosili su žene i djeca. Mališani su, zbog svoje sitne građe, bili primorani da se uvlače u najuže pukotine, dok su žene izvlačile rudu, kazao nam je vodič i naveo da su arhivska iskopavanja otkrila brojne grobnice nastale zatrpavanjem nesretnih rudara usljed odrona, prodora podzemnih voda i urušavanja tunela.
Rudnici soli preuređeni su danas u atrakcije za turiste, gdje se posjetioci oblače u tradicionalna rudarska odijela, spuštaju drvenim toboganima duboko u utrobu zemlje i plove podzemnim slanim jezerima.
Iako pamte bolnu i mračnu istinu, tuneli nose i poruku da je život stvoren za plovidbu i radost, a ne ropstvo.
Iz grada koji nosi i zaštitu UNESCO-a, putovanje smo nastavili prema selima koja kao da su ostala zaleđena u vremenu. Naredne destinacije bili su St. Gilgen, St. Wolfgang, Hallstatt i Bad Ischl.
Prvu stanicu vidjeli smo već nakon dvadesetak minuta vožnje. Kapljice kiše od prethodnog dana presijavale su se na krovovima kućica izgrađenih u prepoznatljivom tradicionalnom alpskom i bidermajer stilu, sa raskošnim drvenim balkonima okićenim cvijećem, oslikanim fasadama i kamenim detaljima. St. Gilgen mogao bi stati na dlan, a najbolji pogled doživjet ćete ako se provozate žičarom Zwölferhorn, koja polazi na samom ulazu u grad, i sa vidikovca iznad spustite pogled i obuhvatite cijelo jezero Wolfgangsee u jednoj sjajnoj panorami.
St. Gilgen s ponosom nosi nadimak “Mozartovo selo na jezeru”, a svoju slavu je stekao i zbog čvrste povezanosti sa porodicom slavnog kompozitora. Čitav svijet zna da je u njemu rođena Mozartova majka, te da je tamo živjela i njegova sestra Nannerl.
Sela i tajne
Svega nekoliko kilometara dalje, sa druge strane obale, dočekao nas je St. Wolfgang. Ovo živopisno mjesto poznato je po čuvenom historijskom hotelu “Bijeli konj”, ali i po tajanstvenoj legendi o nastanku gradske crkve. Predanje kaže da je sveti Wolfgang bacio sjekiru s vrha planine i obećao da će sagraditi crkvu tačno na mjestu gdje ona padne. Kako bi savladao prepreke pri gradnji, sklopio je savez s đavolom, obećavši mu prvu dušu koja uđe u novu crkvu. Legenda kaže da je svetac nadmudrio đavola tako što je kroz vrata prvo pustito stoku!
Zbog te dirljive priče i neprocjenjivog, ručno rezbarenog Pacherovog oltara, St. Wolfgang je vijekovima ostao jedno od najvažnijih hodočasničkih središta u ovom dijelu Evrope.
Nastavljajući put prema utrobi planinskog masiva Dachstein stigli smo do Hallstatta, dragulja s UNESCO-ove liste. Smješten na samoj litici iznad mračnog i dubokog jezera, Hallstatt je poznat kao jedno od najfotografisanijih mjesta na svijetu. Njegova posebnost leži u činjenici da se ovdje nalazi najstariji rudnik soli na svijetu, star preko 7.000 godina. Zbog drvenih kućica naslonjenih jedna na drugu i mistične atmosfere planina koje se ogledaju u vodi, Hallstatt izgleda poput razglednice iz nekog drugog vremena.
Bajkovitu turneju završili smo u Bad Ischlu, carskom banjskom gradu koji je poznat kao mjesto zaruka cara Franza Josepha i princeze Sisi. Putovanje smo zaokružili čuvenim kolačima po kojima je Bad Ischl nadaleko poznat, uživajući u ukusima ishlera i slatkih poslastica u kultnoj poslastičarnici Zauner, baš onako kako su to nekada činili austrougarski plemići.
Bogatiji za nove razglednice, priče, legende, ali i sa drugačijim pogledom na život vratili smo se stvarnosti.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!