Ako se ništa ne promijeni, čovječanstvo se kreće u smjeru koji vodi u provaliju iz koje nema povratka. Ne dođe li do usklađenosti riječi o potrebi mira s djelima, svijet bi se mogao vratiti u ona stara vremena u kojima je živio prije nekoliko tisuća godina.
Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković
Razorna moć atomskog oružja s kojim se u zadnje vrijeme, srećom još uvijek samo verbalno, poigravaju velike sile, može dovesti do toga. Nešto o tome govori i anegdota o slavnom fizičaru Einsteinu. Kad su ga jedno zgodom upitali kako bi mogao izgledati Treći svjetski rat, rekao je da ne zna. Zatim je nadodao, kako zna da će se Četvrti svjetski rat voditi toljagama.
Sapienti sat (mudrome dosta)!
Jesu li toga svjesni svjetski političari? Bojim se da nisu, jer je u politici, kako onoj istočnoj tako i zapadnoj, i previše prosječnih i narcisoidnih umova o kojima ovisi sudbina svijeta. Da nije tako ne bi došlo do rata u Ukrajini, niti bi se Izrael ovako brutalno ponašao u Gazi, bez obzira na grozan teroristički čin Hamasa. U dvadeset i prvom stoljeću ne bi smjelo vladati anakrono osvetničko pravilo „oko za oko zub za zub„ , ili što je još gore, tko meni izbije oko ja ću njemu oba.
Nažalost, i danas , u vrijeme velike priče o miru, ljudskim pravima i jednakosti svih, još uvijek vrijedi sila jačega. Da nije tako, ne bi se Rusi upustili u rat protiv Ukrajine, nanoseći ukrajinskom narodu, ali i ruskom, toliku patnju. Posljedice tog rata će oba naroda nositi desetljećima, a možda i čitav svijet. Koliko krivice u tom zlu ima i ona zapadna politika, teško je dati odgovor, jer o tom groznom ratu u Ukrajini postoje mnoge spekulacije. Nema sumnje da su Rusi agresor, ili bolje rečeno stara komunističko ekspanzionistička ideologija na čelu s Putinom. Pa ipak s pravom se može postaviti pitanje da li su se mudro ponašali oni zapadni političari koji danas poput Pilata peru ruke. Sve ako je zapadna politika imala i dobre namjere glede Ukrajine, ali nedovoljno promišljene, snosi odgovornost.
Nesposobni političari
Vrijeme igra važnu ulogu u životu modernog čovjeka, uostalom ono ga upozorava da i on sam ima svoj početak i kraj, pa ipak nije uvijek pametno žuriti s rješenjima problema. Kao što se svakom pojedincu može preporučiti da ne rješava probleme i dileme na prečac, u žurbi, može se i politici. Nažalost, nesposobni političari, puni sebe, ne razmišljaju tako. Pod stresom ubrzanog vremena, pokušavaju na brzinu riješiti i ono za što treba duže vremena.
Možda se puno toga glede rata u Ukrajini ne bi dogodilo da se igralo na vrijeme, pa i ono koje bi s političke scene odnijelo bolesne ideologe poput Putina, koji očito ne shvaća, kao što nije shvaćao niti Milošević, da svaki narod ima pravo na svoju slobodu. O posljedicama rata na prostoru bivše države, koju je prouzročila bolesna velikosrpska ideologija, znamo dovoljno, a o onim Putinove agresije na Ukrajinu ćemo tek saznati. Bit će vjerojatno daleko veće, nego to prosječan čovjek može slutiti. Ne radi se samo o tolikim mrtvima, koji su imali pravo na život, nego i o ranjenima, onima za koje će s društvo morati brinuti. A kako će to učiniti s razorenom zemljom i uništenom ekonomijom? Hoće li se zapadna politika sjećati Ukrajine kad prestane rat?
Nažalost, iskustvo povijesti kaže da se ljudi i narodi prvo brinu o sebi a onda ponekad i za one druge. Urušavanje zapadne ekonomije zbog korone, rata u Ukrajini i Gazi, bi moglo dovesti do zaborava da tamo negdje u Ukrajini pati narod zbog ruske agresije, a možda i zbog propusta zapadne politike. Problem leži i u tome što će se Europa morati suočiti i s posljedicama rata u Gazi.
Radikalno shvaćanje islama
Bijes muslimana svijeta, pa i onih pridošlih u Europu, će s vremenom rasti zbog nezainteresiranosti, bolje rečeno kukavičluka, europskih političara da oštrije osude ono što Izrael čini Palestincima. To da je malo među muslimanima svijeta onih koji su osudili zločin Hamasa nad židovskim civilima, ne može opravdati europsku šutnju o onome što Izrael čini u Gazi.
Svaka nepravedna patnja, bilo ona židovska ili palestinska, nosi u sebi vapaj do neba. Utoliko se može reći da je nezainteresiranost i šutnja u odnosu na patnju drugih, bez obzira na vjeru i naciju, također grijeh, grijeh propusta da se zaustavi bol i razaranje. Mnogi muslimani svijeta su s pravom ogorčeni zbog povijesnih ponašanja kolonijalnih sila iz Europe. Kad se tomu nadoda i sve jače radikalno shvaćanje islama, kao i nezainteresiranost zapadnih političara za ono što se događa u Gazi, može se očekivati i jače islamisitčke ispade u Europi. Te bi ispade mnogi čak pojačati i oni židovski intelektualci širom Europe, koji se s pravom rado sjećaju vlastitih žrtava iz Drugog svjetskog rata, a šute o onome što danas Izrael čini u Gazi.
Vrijeme je za buđenje za onu istinsku demokraciju i poštenje. O tome bi mogli i trebali razmisliti i hrvatski političari koji o nekim nepravdama, s pravom, puno govore, a o drugim kukavički šute.
Fenix-magazin/SIM/Dr. fra Luka Marković
