Godišnje 97 dana pred ekranom, gdje je BiH na evropskoj digitalnoj mapi

Prosječan stanovnik Bosne i Hercegovine dnevno provede 6,4 sata gledajući u ekran – telefona, računara ili tableta. Preračunato na godinu, to je oko 2.336 sati, odnosno više od 97 punih dana.

Ako se računa samo budni dio dana od 16 sati, ekran “pojede” 40 posto vremena koje provedemo budni.

Podatak dolazi s infografike koju je objavila stranica Geo Mapped, a koja Evropu boji od tamnozelene do tamnosmeđe – od zemalja u kojima se najmanje gleda u ekrane do onih u kojima se gleda najviše. Mapa, na prvi pogled, priča jednostavnu priču: što dalje idete na istok i jugoistok kontinenta, to se duže gleda u ekran.

Evropa u dvije boje

Na dnu tabele, s najmanje vremena pred ekranom, nalaze se Island (4,3 sata dnevno), Austrija (4,5), Švicarska (4,6), Finska (4,7), Švedska (4,8) i Irska (4,9). To su jedine zemlje na mapi ispod granice od pet sati.

Na vrhu je Rusija s čak 8,6 sati dnevno – tačno dvostruko više od Islanda. Slijede Portugal (7,5), Rumunija i Turska (po 7,2), Bjelorusija (7,0) i Bugarska (6,9).

Veliki zapadnoevropski blok drži se u uskom rasponu od pet do šest sati: Danska 5,2, Francuska, Italija i Belgija po 5,4, Njemačka 5,5, Velika Britanija i Holandija po 5,6, Španija 5,7. 
Grčka je, sa 5,5 sati, jedina balkanska zemlja u tom društvu.

Najzanimljiviji su, međutim, prelazi preko granica. Između Portugala (7,5) i Španije (5,7) razlika je 1,8 sati dnevno – iako je riječ o susjedima sličnog načina života i klime. Isto toliko dijeli Austriju (4,5) i Mađarsku (6,3). Poljaci (6,7) dnevno pred ekranom provedu 1,2 sata više od Nijemaca (5,5). Portugal je zato i najveći izuzetak na mapi: jedina je zemlja zapadne Evrope koja se po ovom pokazatelju svrstava uz Rusiju i Tursku.

BiH i region: Slovenija jedina “zelena”

U regionu jugoistočne Evrope slika je prilično ujednačena – i ujednačeno visoka. Najviše vremena pred ekranom provode građani Kosova (6,8 sati) i Albanije (6,7). BiH je sa 6,4 sata treća, a slijede je Sjeverna Makedonija i Mađarska (po 6,3), Srbija i Crna Gora (po 6,2) te Hrvatska (6,0). Slovenija je sa 5,6 sati jedina zemlja bivše Jugoslavije koja je po ovom pokazatelju bliža Zapadu nego Balkanu.

Ako se BiH uporedi s Austrijom, zemljom u kojoj živi i radi velika bh. dijaspora, razlika od 1,9 sati dnevno na godišnjem nivou iznosi oko 690 sati – gotovo 29 punih dana više pred ekranom.

Šta znači 6,4 sata u bh. kontekstu? Prema izvještaju Digital 2026 koji objavljuju DataReportal i Kepios, u BiH je krajem 2025. bilo 2,72 miliona korisnika interneta, odnosno 86,7 posto stanovništva. To istovremeno znači da oko 416.000 ljudi, ili 13,3 posto populacije, i dalje uopće ne koristi internet. Prosjek od 6,4 sata, dakle, nose oni koji su na mreži – i nose ga intenzivno.

Isti izvještaj bilježi 2,2 miliona korisničkih identiteta na društvenim mrežama (70,2 posto stanovništva), uz rast od 140.000 u godinu dana. YouTube doseže 2,2 miliona ljudi, Facebook 1,55 miliona, Instagram 1,3 miliona, a TikTok 1,08 miliona punoljetnih korisnika, što je 41 posto odraslih. Instagram je za godinu dana porastao za čak 18 posto. Zanimljivo je i da je TikTok u BiH platforma s izraženom muškom publikom: 56,6 posto njegovih odraslih korisnika su muškarci.

U tim brojkama krije se i jedan bh. paradoks. BiH je demografski jedna od najstarijih zemalja u regionu – medijalna starost stanovništva je 45,7 godina, a gotovo svaka četvrta osoba (22,9 posto) ima 65 i više godina. Internet je, uz to, spor: medijalna brzina mobilnog interneta krajem 2025. bila je 27,75 Mbps, a fiksnog 34,35 Mbps, što je na začelju Evrope. Ipak, zemlja je na mapi u gornjoj trećini po vremenu provedenom pred ekranom. Mogućih objašnjenja ima nekoliko – od ograničenih i skupih alternativa za slobodno vrijeme, preko visoke nezaposlenosti mladih, do komunikacije s rodbinom u dijaspori, koja se gotovo u potpunosti odvija preko poruka i video-poziva – ali za pouzdan odgovor bila bi potrebna domaća istraživanja kakva se u BiH rijetko rade.

Region: telefoni, klađenje i navike starije od interneta

Podaci drugih istraživanja potvrđuju da region ne zaostaje kada je riječ o digitalnoj potrošnji. Prema podacima koje je objavio portal Exploding Topics, građani Srbije na pametnom telefonu dnevno provedu tri sata i 40 minuta, isto kao Rumuni i duže od Portugalaca. Hrvati su na tri sata i 21 minutu, Poljaci na tri sata i 18 minuta.

Hrvatska i Srbija ujedno su visoko na listi Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU) po razvijenosti digitalne infrastrukture: Hrvatska s ocjenom 93,9 dijeli vrh s Norveškom, a Srbija je na 90,3. Manje laskav je podatak istraživačke kuće GWI o online klađenju – na mjesečnom nivou kladi se 15,5 posto korisnika interneta u Hrvatskoj i 14,4 posto u Srbiji, što obje zemlje stavlja među dvadeset najizraženijih na svijetu.

Navika dugog sjedenja pred ekranom u regionu, uostalom, starija je od pametnih telefona. Prema istraživanju iz 2009. koje se često citira, građani Srbije tada su televiziju gledali u prosjeku šest sati dnevno, što je bio najviši prosjek u Evropi. Ekran se, kako izgleda, samo smanjio i preselio u džep.

Svijet: Prosjek je stao na šest i po sati

Najšire korištena globalna mjera je ona istraživačke kuće GWI, koju objedinjuje DataReportal. Prema njoj, prosječan korisnik interneta u dobi od 16 do 64 godine online provede oko šest sati i 38 minuta dnevno. Ta brojka se posljednjih godina gotovo ne mijenja – 2022. iznosila je šest sati i 36 minuta, 2023. šest sati i 40 minuta – što analitičari tumače kao znak da je dnevni “budžet pažnje” jednostavno popunjen.

Na globalnoj ljestvici prednjači Južnoafrička Republika s više od devet i po sati dnevno, dok je Japan na dnu s nešto više od četiri sata. Evropa je uglavnom ispod svjetskog prosjeka.

Društvene mreže uzimaju sve veći dio tog vremena. Kada se uz klasične mreže saberu i video-platforme poput YouTubea i TikToka, prosječan korisnik na njima provede više od dva i po sata dnevno. Najizraženije je to kod mladih žena: one u dobi od 16 do 24 godine na društvenim i video-feedovima dnevno provedu više od tri sata i 40 minuta.

Djeca: Tri sata dnevno još prije šest godina

Za djecu u BiH najsveobuhvatniji podaci stari su šest godina. Istraživanje UNICEF-a i Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) iz 2020. pokazalo je da djeca uzrasta do 18 godina radnim danom provedu gotovo tri sata pred ekranom, a vikendom više od tri i po sata, računajući telefon, internet, televiziju i video-igre. Istraživanje je rađeno prije nego što je TikTok postao masovna platforma, pa je razumno pretpostaviti da su današnje brojke više.

U Hrvatskoj su još 2017. predškolci radnim danom pred ekranom provodili u prosjeku 2,4 sata, a vikendom tri sata, pokazalo je nacionalno istraživanje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Svjetska zdravstvena organizacija, podsjećanja radi, preporučuje da djeca mlađa od godinu dana uopće ne koriste ekrane, a ona mlađa od pet godina najviše jedan sat dnevno.

U Crnoj Gori je UNICEF upozorio da oko 40 posto roditelja ne ograničava ni vrijeme ni sadržaj koje djeca prate, a polovina s djecom uopće ne razgovara o onome što gledaju.

Zabrane: Region između preporuka i zakona

Evropa se posljednje dvije godine ubrzano okreće zabranama, i to na dva fronta: mobiteli u školama i društvene mreže za djecu.

Hrvatska je u martu 2026. izmjenama pravilnika zabranila upotrebu mobitela u svim prostorijama osnovnih škola, i tokom nastave i na odmorima; učenici ih moraju držati u torbi ili ormariću. U srednjim školama zabrana vrijedi tokom nastave, a škole same odlučuju hoće li ići dalje. U Srbiji je pripremljen nacrt zakona o zabrani mobilnih telefona u osnovnim i srednjim školama, o kojem su tokom ljeta vođene konsultacije s prosvjetnim radnicima, ali jedinstvena zabrana još nije na snazi.

U BiH, gdje je obrazovanje u nadležnosti entiteta i kantona, jedinstvenog pravila nema. Kantonalni odbor Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja u Kantonu Sarajevo još je u januaru 2025. tražio od resornog ministarstva da se upotreba mobitela tokom nastave zabrani sistemski i jednako za sve škole, uz izuzetke iz zdravstvenih i obrazovnih razloga. 
Inicijativu je podržala i Ljekarska komora Kantona Sarajevo.

Na evropskom nivou najdalje je otišla Turska, koja se na mapi nalazi među rekorderima sa 7,2 sata: zakon koji platformama zabranjuje pružanje usluga djeci mlađoj od 15 godina stupa na snagu 1. novembra 2026. Grčka sličnu zabranu najavljuje od 1. januara 2027. Danska planira zabranu za mlađe od 15, uz mogućnost da roditelji odobre pristup djeci od 13 godina, Austrija je u martu dogovorila granicu od 14 godina, a Španija predlaže 16. Slovenija, regionalni “izuzetak” na mapi, također priprema zakon s granicom od 15 godina. Prema analizi berlinskog think-tanka Interface, u maju 2026. čak 23 od 27 članica EU razmatralo je neki oblik dobne granice za društvene mreže.

Put nije bez prepreka. Francuski parlament u julu je izglasao zabranu društvenih mreža za mlađe od 15 godina, ali ju je Ustavno vijeće 14. augusta srušilo uz obrazloženje da nesrazmjerno zadire u slobodu izražavanja i privatnost – jer bi svaka osoba, pa i odrasla, morala dokazivati svoju dob. Predsjednik Emmanuel Macron zatražio je od vlade da zakon prepravi.

Odakle tolika žurba? Holandija, koja je mobitele iz učionica izbacila ranije, nakon godinu dana provela je evaluaciju i zaključila da su učenici bolje usredsređeni, da se poboljšala komunikacija među vršnjacima, a dio njih i školski uspjeh.

Oprez s brojkama

Mape poput ove odlično putuju društvenim mrežama, ali ih treba čitati s oprezom. Geo Mapped na infografici ne navodi izvor ni metodologiju, a vrijednosti se ne poklapaju u potpunosti s najcitiranijim globalnim izvorom. Prema GWI-ju i DataReportalu, Hrvati online provode šest sati i 46 minuta dnevno, a ne šest sati; Poljaci šest sati i 17 minuta, Grci između pet i po i šest sati. GWI-jeve ankete, uz to, ne obuhvataju BiH, Kosovo, Crnu Goru ni Sjevernu Makedoniju zasebno, pa su vrijednosti za te zemlje na mapi gotovo sigurno procjene.

Postoji i metodološki problem koji važi za sve izvore: većina podataka temelji se na tome koliko ljudi sami procijene da provode pred ekranom, a mjerenja direktno na uređajima uglavnom pokazuju više vrijednosti, posebno za telefone. Mapu je zato najbolje čitati kao sliku trenda, a ne kao precizno mjerenje.

A trend je jasan: Evropa je podijeljena gotovo istom linijom kao i po mnogim drugim pokazateljima – prihodima, povjerenju u institucije, kvaliteti javnih usluga. BiH je na pogrešnoj strani i te linije. Pitanje koje mapa ne može odgovoriti, a domaće institucije bi morale, jeste šta se u tih 6,4 sata zapravo radi – i koliko od toga je izbor, a koliko nedostatak alternative. Medijska pismenost, prema dokumentu Vijeća Evrope o BiH, još se ne spominje u nastavnim planovima ni na jednom nivou obrazovanja.

Izvor: Oslobođenje