Rusija razvija vlastitu verziju Starlinka, satelitske mreže američkog poduzetnika Elona Muska koja omogućava brz pristup internetu gotovo bilo gdje u svijetu.
Sve do početka ove godine i Ukrajina i Rusija koristile su Starlink za komandovanje i koordinaciju snaga na terenu, ali i za upravljanje dronovima opremljenim eksplozivom koji su gađali ciljeve udaljene stotinama kilometara.
U februaru je Starlink ukinuo pristup terminalima u Ukrajini, osim onima koji se nalaze na listi odobrenoj od ukrajinskog Ministarstva odbrane. Ruske vojne operacije na bojištu odmah su osjetile posljedice.
Broj napada ruskih snaga se smanjio, a u izvještaju Pentagona gubitak satelitskih komunikacija povezan je s ukrajinskim osvajanjem stotina kvadratnih kilometara teritorije ranije ove godine.
Jedan istaknuti proratni Telegram kanal ocijenio je da gubitak Starlinka “vraća komunikacije i sistem komandovanja u ruskoj vojsci nekoliko godina unazad, na stare tehnologije koje su mnogi već zaboravili: žični internet, Wi-Fi i radioveze”.
Većina tradicionalnih vojnih komunikacijskih sistema prvenstveno je namijenjena glasovnoj komunikaciji, kaže Jakub Janovsky, analitičar organizacije Oryx koja prati gubitke vojne opreme. To ih čini neprikladnim za moderno ratište na kojem se stalno razmjenjuju velike količine podataka, poput videosnimaka s dronova.
“Upravo zbog toga su Starlink i slični sistemi praktično nezamjenjivi za vojsku”, rekao je Janovsky za Radio Slobodna Evropa.
Kako funkcionišu satelitske komunikacije i zašto trenutna ruska mreža nije dovoljna?
Što je satelit više u orbiti, to veće područje može pokrivati na Zemlji. Međutim, mana je veća latencija, odnosno vrijeme potrebno da podaci putuju između uređaja na Zemlji i satelita.
Kod satelitske televizije to nije veliki problem, ali za operatera drona koji mora donositi odluke u realnom vremenu spora veza može značiti promašen cilj.
Kako bi se osigurala niska latencija, sateliti za brzi internet lete relativno nisko. Većina satelita u ruskoj konstelaciji Rassvet-3, koju razvija ruska kompanija Bureau 1440, trenutno se nalazi na visini od oko 500 kilometara, iako je planirana visina 800 kilometara.
S druge strane, televizijski sateliti često se nalaze u geostacionarnoj orbiti, na oko 36.000 kilometara iznad Zemlje, gdje ostaju iznad iste tačke planete.
Sateliti u nižim orbitama ne prate brzinu Zemljine rotacije, pa se stalno kreću iznad različitih područja. Zbog toga svaki pojedinačni satelit može pružiti vezu samo ograničeno vrijeme iznad određenog područja. Da bi komunikacija bila neprekidna, potrebno je imati dovoljno satelita da je jedan ili više njih uvijek prisutan iznad željene lokacije.
To znači da postojeća ruska mreža trenutno može pružiti samo ograničene periode komunikacije ruskim snagama u Ukrajini. Terminali sistema Rassvet zasad nisu pronađeni na ruskim dronovima niti raketama.
Moskvo, imamo problem
Kompanija Bureau 1440 lansirala je prva tri satelita Rassvet-1 u junu 2023. godine i uspješno ih testirala u svemiru.
Sljedeća grupa od tri satelita Rassvet-2 lansirana je u maju 2024. godine i uspješno je testirala prijenos podataka između satelita i Zemlje.
Međutim, situacija nije tako glatka s prvom operativnom grupom od 16 satelita Rassvet-3. Njihovo lansiranje bilo je planirano za 2025. godinu, ali je odgođeno do marta ove godine.
Nakon što su raketom postavljeni na visinu od oko 300 kilometara, sateliti su vlastitim pogonom trebali doseći planiranih 800 kilometara.
Do sada nijedan nije stigao na tu visinu. Jedan satelit je počeo padati i izgorio je u atmosferi, 13 ih se nalazi na oko 510 kilometara, a dva na približno 360 kilometara.
Neki analitičari smatraju da je Bureau 1440 odlučio zadržati satelite na nižoj visini zbog problema s pogonskim sistemima. To smanjuje područje koje mogu pokrivati, ali ne znači da nisu upotrebljivi. I Starlink je tokom godina spuštao orbitalne visine dijela svojih satelita.
Druga grupa od 16 satelita, lansirana u julu, suočava se sa sličnim problemima. Trinaest ih se penje prema željenoj orbiti, dok su tri pala na visinu od 300 kilometara ili niže i možda nikada neće postati operativna.
Stručnjak za svemir Anatolij Zak smatra da je nivo neuspjeha kod Rassveta “veoma bolan” i “vjerovatno blizu neprihvatljivog”.
Veliki planovi, kratki rokovi
Bureau 1440 je Međunarodnoj telekomunikacijskoj uniji (ITU) prijavio dva moguća plana razvoja.
Prvi predviđa 292 satelita na visini od 800 kilometara, dok drugi plan uključuje ukupno 1.350 satelita Rassvet na visini od 600 kilometara.
Zak procjenjuje da kompanija vjerovatno neće uspjeti ostvariti cilj od 292 satelita do kraja 2027. godine, što je rok koji često navode ruski zvaničnici.
Prema Janovskom, u najoptimističnijem scenariju kompanija bi mogla imati dovoljno satelita za neprekidnu komunikaciju iznad Ukrajine do 2028. godine, dok bi kašnjenja mogla pomjeriti taj rok do 2030.
Još veći problem?
Zemaljski terminali mogli bi predstavljati još veći izazov.
Kompanija SpaceX proizvela je i prodala milione Starlink terminala, dok bi sistem Rassvet trebao početi s komercijalnim radom tek 2027. godine, a još nema javnih dokaza o masovnoj proizvodnji terminala.
Analitičari upozoravaju da bi upravo terminali mogli postati usko grlo razvoja sistema. Njihove napredne antene su skupe, a Rusiji nedostaje potrebna baza komponenti, zbog čega bi dio opreme mogao dolaziti iz Kine.
Budući da su sateliti Rassvet rjeđe raspoređeni i udaljeniji od Zemlje nego Starlinkovi, njihovi terminali mogli bi biti veći, teži i zahtijevati više energije, što ih čini manje pogodnim za dronove i otežava njihovu masovnu distribuciju vojsci.
Nova meta za Ukrajinu
Potpuno razvijena satelitska mreža zahtijeva i vlastitu zemaljsku infrastrukturu za upravljanje.
Ukrajina je više puta gađala ruski centar za satelitske komunikacije u Dubni, nadomak Moskve, a u augustu su ukrajinski dronovi krenuli prema kosmodromu Pleseck uoči planiranog lansiranja.
Prema riječima Zaka, Pleseck je bio meta i tokom ranijih lansiranja, uključujući lansiranje prve grupe satelita Rassvet-3 u martu.
Ukrajina je takođe napadala raketno-svemirski centar Progress, koji učestvuje u proizvodnji raketa Sojuz korištenih za lansiranje satelita Rassvet.
I sami sateliti zavise od širokog industrijskog lanca snabdijevanja. Neke ključne komponente proizvodi tek mali broj kompanija. Zak kao jednog od vjerovatnih dobavljača navodi kompaniju OKB Fakel iz Kalinjingrada, proizvođača pogonskih sistema za svemirske letjelice.
To znači da se Rusija suočava s izazovom koji daleko nadilazi samo lansiranje dovoljnog broja satelita. Rassvetu su potrebni i lansirni sistemi, zemaljske stanice, terminali, specijalizirane komponente i fabrike sposobne za masovnu proizvodnju.
Prekid rada čak i malog broja ključnih tačaka u tom lancu mogao bi značajno usporiti širenje mreže.
Janovsky smatra da bi tehnički bilo moguće gađati i postrojenja u kojima se sateliti sastavljaju. Rusija bi mogla odgovoriti premještanjem proizvodnje dalje od dometa ukrajinskih dronova, ali bi uspostavljanje novih proizvodnih linija zahtijevalo vrijeme.
U ratu u kojem je Starlink već pokazao koliko satelitske komunikacije mogu uticati na stanje na frontu, utrka za izgradnju ruske alternative sve više bi se mogla voditi ne samo u orbiti nego i na zemlji.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!