PAVLE MIJOVIĆ: Kada je Volodymir sreo Aleksandra

Ukrajinski predsjednik Volodymir Zelensky pohodio je Republiku Srbiju prvi put kao predsjednik – zadnji bilateralni predsjednički susret datira iz 2018. godine, kada je Petr Porošenko, odmilja zvan Kralj čokolade, kako su ga često etiketirali, boravio u Beogradu – i susreo se s Aleksandrom Vučićem. Rendez-vous javnog karaktera dva predsjednika, Zelenskog, bivšeg komičara i estradnjaka, i Vučića, kombinacije čiste pragme, često predimenzionirane retorike i političkog simbolizma, emitirao je neku neobičnu energiju, spoj međusobne skepse i nepovjerenja, koja je vješto premoštena tehničkim aspektom, tim nevinim i funkcionalnim vidim suradnje. Predsjednici, a kasnije i delegacije usmjerili su, stoga, diskurs prema praktičnoj suradnji, humanitarnoj pomoći, ekonomiji, trgovini i energetici, a pronašli su vremena reflektirati i o europskom putu dvije zemlje i, en passant, dodirnuti i aktualna regionalna i globalna pitanja.

Kada je Zelensky stigao u srpsku prijestolnicu, predsjednik Vučić, poznat po tome što generalno voli ugošćavati važne zvanice na jedan personaliziran način, objavio je na društvenim mrežama, uz dobrodošlicu i nekoliko slika dvojice predsjednika. Službeni fotograf, slučajno ili ne, birao je kadrove u kojima se Zelensky sa svojih službenih 1,67 m visine činio kao liliputanac u odnosu na Vučićevih 1,97 m. Uz ovu akcentiranu visinsku razliku, koju je moguće tumačiti i politički, zajednički kadrovi su izgledali poprilično usiljeno i umjetno. No, diplomacija služi upravo za to, dobro je to detektirao već Machiavelli, da se neprijateljstva izlože na kurtoazan način.

Odnosi Ukrajine i Srbije zasigurno nisu neprijateljski, niti približno, ali još od korijenskih oblika ukrajinske krize koje će rezultirati i ratom u toj zemlji, odnosi dvije zemlje reflektiraju širi geopolitički kontekst. Srbija je balansirala razumom, realpolitičkim razlozima, ali i osjećajima, slavenskoj i pravoslavnoj povezanosti s Rusijom koja egzistira u kolektivnom identitetu te države. Statistike iz 2022. godine su pokazivale kako gotovo dvije trećine Srba Rusiju doživljava na prijateljski način, 14% populacije njeguje isti stav prema Europskoj uniji, dok je sklonost Americi gotovo marginalna, 3,8%. Srbija se nije pridružila sankcijama Zapada protiv Rusije zbog rata, što je dobar dio ukrajinske i zapadne javnosti doživio negativno, ali je multilateralno Srbija, 2022. godine u Tirani, osudila agresiju Rusije protiv Ukrajine, a u UN-u i potpisala deklaraciju o teritorijalnom integritetu Ukrajine. I sada je predsjednik Vučić istakao kako “podržavamo Povelju Ujedinjenih nacija i teritorijalni integritet Ukrajine, kao što smo veoma zahvalni Ukrajini što podržava teritorijalni integritet Republike Srbije i nastavićemo da vodimo takvu principijelnu politiku”. U dobroj maniri quid pro quo političke izmjene, predsjednik Zelensky je potvrdio stav o nepriznavanju Kosova, motiviran ponajviše vlastitim nacionalnim interesima. Iako je Republika Kosovo naprosto realnost i suverena država, problem unilateralnog proglašavanja nezavisnosti i nepotpunog međunarodnog priznanja, Zelensky smatra, da se zaključiti, presedanom koji bi u ukrajinskom kontekstu doveo do gubitka oko 20% teritorija koji je Rusija anektirala.

AnalizaPolitico: Posjeta Zelenskog Vučiću je veliki diplomatski promašaj

Za mnoge paradoksalno, ali lako provjerljivo je da se u ovom slučaju podudaraju aktualna logika Zelenskog i ona Ruske Federacije, koja je unilateralno proglašavanje nezavisnosti jedne zemlje smatrala opasnim presedanom međunarodnih odnosa. Na temelju tog međunarodnog presedana kasnije će Rusija justificirati vlastite teritorijalne pretenzije prema teritoriju unutar ukrajinskih, međunarodno priznatih granica. Istovremeno, imajući na umu svu tragiku srpsko-kosovskih odnosa u recentnoj povijesti, predsjednik Zelensky, koji kontinuirano akcentira ukrajinsku patnju, nije smio zanemariti čitavu tragediju međunacionalnih odnosa na Kosovu i mogao je ponuditi nešto drugačiji pogled ili jednostavno biti posve iskren. No, nije bio, a kao posljedica, ukrajinska zastava je maknuta s javnog prostora u Prištini.

Poznati novinar Frankfurter Allgemeine Zeitunga i publicista Michael Martens pobrinuo se da konferencija za novinare u kojoj su kao protagonisti sudjelovali Zelensky i Vučić dosegne točku usijanja. Referirajući se na potrebu naoružavanja Ukrajine, Martens je, na nepreciznom engleskom i s nešto više treme u glasu od normalne, pitao ukrajinskog predsjednika: “Šta mi, Evropljani, možemo konkretno uraditi da vam pomognemo ubiti više Rusa, više ruskih vojnika”? Kasnije je Martnes na platformi X dijelom stilizirao pitanje, koje je u usmenoj formi bilo beskrajno sirovo i vulgarno, hladno germanski i bez iole empatije, izbacivši “mi” i “Ruse”, pravdajući se kako svijet ne treba gledati ružičastim naočalama, budući da su rat i ubijanje povezani, a on je na to htio ukazati. Ispalo je i više nego dvosmisleno, svjestan je i njegov izdavač koji je rekao da ne podržava stavove o ubijanju Rusa. “Nije naš urednički stav da treba ubiti što veći broj ruskih vojnika”, napisali su u komunikatu.

Martensova smislena eskapada je sigurno, ako nije već podigla tiraž FAZ-a, generirala više posjeta na njihov online portal, a Zelensky i Vučić su pres-konferenciju završili u pacifističnim tonovima. Volodymir se u Ukrajinu vratio gotovo slavodobitno, kao osoba koja je posjetila jednog suspektnog partnera s kojim robna razmjena napreduje, a Aleksandar je pokazao zapadnim skepticima kako Srbija i on vode autonomnu vanjsku politiku balansirajući između stoljetnih veza s Moskvom, vlastitih nacionalnih interesa i budućeg međunarodnog pozicioniranja Srbije.

Izvor: Oslobođenje