Thompson se ispuhuje. No ogroman broj ljudi i dalje uživa u mržnji i slobodnom ustaševanju

Uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona u Vukovaru čitali smo brojne bizarne vijesti, poput one o posjetiteljima koji su odlučili prespavati u unajmljenom apartmanu u Srbiji ili o vodstvu Socijaldemokratske partije koje se oportunistički usprotivilo protivljenju koncertu svoje vukovarske organizacije.

Prvu bizarnu vijest potvrdili su na terenu i novinari koji su ovih dana bili na granici između Hrvatske i Srbije. Skoro da čovjek zamisli kako se na sredini mosta iznad Dunava rukuju zemljaci Perković Thompson i Baja Mali Knindža kao onomad Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar Kitarović.

Šalu na stranu, Jutarnji list i Novosti ovog vikenda su analizirali razloge zbog kojih nastupi Perkovića Thompsona više ne pobuđuju pažnju kakvu su imali prije godinu dana, a nema više ni uličnih zabranitelja po ljetnim festivalima. Oni nude različite, donekle komplementarne odgovore.

Je li se Thompson ispuhao?

Žarko Puhovski u Jutarnjem zaključio je da je Andrej Plenković pacificirao desnicu — i onu izvan HDZ-a i onu unutar stranke — tako što se pridružio desničarskom valu prošlog ljeta. Zato sad, kad se ne osjeća ugroženo i kad je desnica pasivizirana, nema ni potrebe da se revolucija valja ulicom.

Boris Postnikov u Novostima je pobrojao sve otkazane predstave i koncerte ovog ljeta, od Jelene Karleuše u Vodicama preko Sergeja Trifunovića u Osijeku i Jelene Tucak u Sinju do sulude sudske kazne pjevačici etnomuzike Svetlani Spajić.

Zaključio je da više nema potrebe za uličnim terorom zabranitelja jer je njihova ideologija ušla u sustav koji preventivno otkazuje i sudski kažnjava. Tu je u pravu i to je zbilja zastrašujuće.

Oba članka spominju i to da je Thompson provalio u mainstream, društvo je normaliziralo njegovo ustaševanje, a to je pak čitavoj priči oduzelo subverzivni naboj.

Uvreda Hrvatske i Hrvata

No unatoč svemu navedenom, na koncerte Thompsona i dalje dolazi ogroman broj ljudi koji jednostavno uživaju u mrzilačkim stihovima i slobodnom ustaševanju. Toga je svjestan čak i Marijan Pavliček, radikalni desničar i gradonačelnik Vukovara, koji je uoči koncerta prozborio nešto o tome da se u njegovu gradu nitko ne bi trebao osjećati nesigurno.

S pozornice je iz Thompsona vjerojatno progovorila podsvijest kad je rekao da „nije mogao“ biti u Vukovaru 1991., iako mu nitko nije branio da bude; u dijelu javnosti to je izazvalo opravdan podsmijeh.

Pjevač je odradio čak i humanitarni doprinos gradu u kojem je nastupio, što mu inače nije običaj, ali u Vukovaru valjda to nije mogao izbjeći. Pjesmu Slike Bleiburga posvetio je svim nestalim u Domovinskom ratu.

Ta neobična posveta otkriva dublju kontradikciju između službenog državnog narativa o Hrvatskoj utemeljenoj u Domovinskom ratu i Thompsona, koji Hrvatsku kao državu i Hrvate kao narod uporno predstavlja jedino i isključivo kroz ustaše i NDH.

To je čista laž, a i uvreda Hrvatske i Hrvata u cjelini. Uostalom, jedini koji tvrde to isto su najgori srpski ultranacionalisti.

Ustaše i samo ustaše

No Thompsonu ni to nije dovoljno, pa on sve hrvatske žrtve rata — i Drugog svjetskog i Domovinskog — poistovjećuje s ustaškom vojskom u bijegu. To je zastrašujuće i na svaki način sramotno.

Hrvati nikad, pa ni danas kad su tome došli najbliže, nisu bili većinski skloni ustaštvu. Ni izbliza.

To Thompsona i njegove boli i to bi oni željeli promijeniti. Zdrava logika govori da on i njegovi podržavatelji zapravo ne vole svoj narod jer im smeta što nije onakav kakvim bi ga oni željeli vidjeti.

Svakome tko ima išta u glavi to je odavno jasno, ali njima očito nije i neće biti. Takvima je suvišno i spominjati da se ta ista zemlja u koju se zaklinju truje korupcijom i da postoji život izvan ustašluka, mržnje, Srba i Jugoslavije.

Preuzeto sa Telegram.hr