NEŠTO JE TRULO U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Zašto procesuiranje pripadnika Armije RBiH dolazi prije pravde za Biljane i Sarajevo?

Piše: Amina Čorbo-Zećo / Patria 

Ušli smo i u 2025. bez optužnice za ratni zločina nad civilima u Biljanima kod Ključa. Milanko Kajganić, glavni tužitelj Tužilaštva BiH od kako je imenovan govori kako optuženje samo što nije. Očekuje se svaki tren. I tako od 2022. od kako je imenovan govori porodicama žrtava i udruženjima.

Opet tužioci nisu na ovom slučaju povećavali normu. Učinili su to s optužnicom protiv Fikreta Prevljaka. On je prethodno došao iz Turske, odmah je uhapšen na aerodromu.

Nisu tužioci radili na normi ni za oko 10.000 mrtvih Sarajlija ubijenih od granatiranja i snajperisanja. Tu nema niti jedne optužnice.

Jednostavno, tužioci pronalaze razne izgovore u vezi s optužnicama za ratne zločine, ali kada se sve sumira ispada da određeni tužioci rade isključivo za srpsku stranu, a nikako za državu Bosnu i Hercegovinu.

Konkretno, kada je riječ o zločinu u Biljanima valja napomenuti da je napad na ovo selo izvršen 10. jula 1992. godine, a predvodile su ga 17. laka pješadijska brigada Vojske Republike srpske (VRs) u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije iz Sanice.

Ubijeno je oko 260 bošnjačkih civila, mještana sela Biljani. Među ubijenima bilo je i šestoro djece. Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Ćehić, dok je najmlađa žrtva bila četveromjesečna beba Amila Džaferagić.

Iako su svjedočenja preživjelih objelodanila kontekst masakra u Biljanima, Marko Samardžija i dalje ostaje jedina osoba osuđena za ovaj zločin! S druge strane naprimjer u Dobrovoljačkoj imamo više optuženih nego ubijenih!? Ali, za Tužilaštvo to je bio prioritetan slučaj, jednako kao i slučaj Jošanica, a evo sad i Prevljak.

Atifa Dudakovića već odavno mrcavere po Sudu, kao što su to radili i Ramizu Drekoviću. Valjda im Biljani nisu prioritet, gdje je ubijeno 260 ljudi!

Iz UDIK-a godinama apeluju na Tužilaštvo BiH i na sve druge nadležne institucije da ubrzaju proces podizanja optužnica kako bi se počinioci procesuirali, a žrtve konačno našle smiraj.

Ništa od toga nije urodilo plodom. Suprotno tome dobijamo optužnice protiv pripadnika Armije RBiH, komandanata, vojnog i policijskog vrha Republike BiH, kao i civilnog (Ejup Ganić i drugi), a tužioci nalaze izgovore.

Tako Detektor objavljuje izjavu Ivana Matešića, šefa Odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH.

“Treba biti pošten i kazati je li to sve može brže. I s naše i s ove druge strane. Je li može brže i od vlasti, jesu li se mogli stvoriti neki uvjeti, je li se može dozvoliti da se zaposli određeni broj tužitelja, da se završi ova priča. Sve to može”, rekao je Matešić.

A, treba biti pošten svakako, pa napisati da je poodavno podnesena prijava Uredu disciplinskog tužioca, što ne čudi s obzirom na sve ono što su mediji pisali o Matešiću i njegovom djelovanju u sudnici i izvan nje.

Podsjećamo, Matešić je već bio pred UDT-om gdje je procesuiran zbog fotografija sa bivšim premijerom Hrvatske Ivom Sanaderom, danas sinonimom korupcijskih afera u Hrvatskoj.

Fotografija je nastala 2018. godine u Rusiji, tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu.

Osim toga o načinima na koje tužilac Matešić “dolazi do istine” smo već pisali. Podsjećamo da je jedan od ključnih Matešićevih svjedoka u predmetu Križančevo selo potpisao izjavu kao javni dokument vezan za drugi predmet sličnog sadržaja, u kojem direktno optužuje tužioca Matešića da mu je obećao vratiti kredit te da ga je pritiskao da daje lažne izjave.

Ali, ni VSTV to nije interesantno, očito. Kao ni samom Matešiću, on bi zapošljavao tužioce, jer ne mogu stići sve (!?), a što može biti i istina, jer često montirane optužnice je kompliciranije uraditi, nego postupati zakonito.

Jer, Državni sud osudio je 46 osoba na ukupno 433 i po godine zatvora, dok je od početka godine optužbe za ratne zločine oslobođeno čak 35 osoba.

A, trend smanjenja optužnica onih prioritetnih, u koje svakako spadaju i Biljani su zabrinjavajući, dok je povećan broj optužnica za pripadnike Armije RBiH za uzbunu.

Nikada nismo do kraja saznali istinu o predmetima koje je ustupio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, sada već kultnu A listu, na kojoj nikako nisu predmeti koje tužioci Tužilaštva BiH rade.

Nejednak pristup pravdi ozbiljan je problem. Već je činjenica da u slučajevima u kojima su žrtve bošnjačkog naroda, Tužilaštvo BiH ne pokazuje istu ozbiljnost u istražnim radnjama i optužnicama kao što je slučaj s drugim zločinima.

Zato će nekad neko ipak morati odgovarati!