PRAVNI EKSPERT SIFET KUKURUZ OBJAŠNJAVA: ‘Nacrt Plana rasta kao agenda za konačno uništenje države BiH’

Nakon što Bosna i Hercegovina nije usaglasila i Evropskoj komisiji poslala Nacrt reformske agende, domaća politička scena je proključala. Ovo političko ključanje nije za nastali problem ponudilo ključ rješenja, ali je na površinu izbacilo opasne namjere onih koji ne žele postojanje BiH kao države. Kroz Plan rasta te namjere su konačno trebale biti i internacionalizirane, piše pravni ekspert Sifet Kukuruz za novinsku agenciju Patria.

Bez namjere i pretenzije upuštanja u razmatranje kompletnog sadržaja ovog dokumenta, za iznošenje konačnog suda o njegovoj ne/prihvatljivosti dovoljno je osvrnuti se samo na iskazani odnos prema Ustavnom sudu BiH kao najvažnijoj državnoj instituciji.

Činjenica da se u dokumentu navodi da su izbrisani dijelovi vezani za Ustavni sud BiH, odnosno popunjavanje suda sudijama iz manjeg bh. entiteta i implementaciju svih odluka ovog pravosudnog tijela na cijeloj državnoj teritoriji, kao i da je u dokument uvršten zakon koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim, dovoljan je razlog da se takav dokument ne podrži, i to bez bilo kakvog pravdanja. Zašto?

Zato što se kroz odnos prema Ustavnom sudu BiH ogleda i odnos prema sudbini, odnosno budućnosti države BiH.

Odnos prema Ustavnom sudu BiH pokazuje da je Plan rasta u stvari agenda za propast i konačno uništenje države BiH. Umanjivanjem značaja Ustavnog suda BiH i slabljenjem njegove ustavne pozicije pokazuje se da je ne/skriveni cilj Plana rasta u stvari eliminacija posljednje državne institucije za odbranu države BiH.

Ustavni sud je pretposljednja prepreka rušiteljima BiH

Ne može biti nikakve sumnje da je Ustavni sud BiH pretposljednja prepreka u odbrani države BiH, jer nakon Ustavnog suda, zadatak odbrane države BiH ne može preuzeti niti jedan drugi državni organ.

Nakon Ustavnog suda odbrana države BiH pada u zadatak još jedino onima koji su državu BiH branili svojim životima u periodu 1992-1995. godine.

Poražavajuća je činjenica da, izuzev Ustavnog suda BiH, ne postoji državna institucija koja je pokazala volju i spremnost da efikasno štiti interese države BiH i da osigura primjenu njene volje na cijelom državnom teritoriju.

Zato je uvrštavanje u Plan rasta zakona koji je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim direktan atak na državu BiH, to je jasna poruka da državna volja ne važi na cijelom državnom teritoriju, a u konačnici to je pristanak na uspostavu dva samostalna i pravno nezavisna ustavnopravna poretka na državom teriitoriju.

Nadalje, to praktično znači pristanak na uspostavu “države u državi”, jer dio državnog teritorija na kojem ne bi važile odluke Ustavnog suda BiH i de facto i de iure ne bi više bio pod suverenitetom države BiH.

Iskustvo je pokazalo da se u Predsjedništvu BiH kao državnom organu vrlo često donose odluke koje nisu u interesu države BiH. Ista ili vrlo slična situacija je i sa Parlamentarnom skupštinom i Vijećem ministara BiH. Jedino je Ustavni sud BiH do sada svojim odlukama uspijevao onemogućiti rušitelje države BiH da ostvare svoje planove.

I zato je Ustavni sud od egzistencijalne važnosti za državu BiH, i zato se radi očuvanja ustavne pozicije Ustavnog suda BiH treba i mora staviti sve na kocku.

BiH je izdata od vlastitih institucija

Poražavajuća je činjenica da je država BiH danas izdata od vlastitih institucija koje ne čine skoro ništa da se podrivanje njenog ustavno-pravnog poretka sankcioniše. Mnoge institucije se državnim mogu smatrati još samo nominalno, dok bi se neke, zbog svog ne/postupanja, mogle kvalificirati i antidržavnim.

U takvim okolnostima slabiti poziciju Ustavnog suda BiH je vrlo neozbiljno i neodgovorno. Prikrivati takve namjere narativom o gubitku 70 miliona eura je licemjerno. Štaviše, vrlo je opasno i kompromitirajuće narativ o evropskoj perspektivi BiH svesti isključivo na finansijske benefite koje evropski put BiH donosi.

BiH nije siromašna zemlja, ona ima brojne resurse i potencijale koji su sasvim dovoljni za njen ekonomski razvoj ukoliko je BiH stabilna i funkcionalna država, i ukoliko je uspostavljena vladavina prava i razvijena borba protiv korupcije.

Evropski fondovi za slabljenje države i jačanje entiteta

A u raspravi o Planu rasta u javnom političkom diskursu na domaćoj političkoj sceni o vladavini prava nije se mogla čuti niti jedna riječ. Bez vladavine prava i jačanja državnih institucija uzaludni su svi milioni i milijarde ovoga svijeta. Nacrt Plana rasta govori u prilog činjenici da su evropski milioni u stvari namijenjeni za slabljenje države BiH i istovremeno jačanje entiteta i ovaj proces bi svoj krajnji ishod imao u nestanku BiH kao države i pretvaranju entiteta u državu.

Integracija BiH u Evropsku uniju je proces koji je višestruko kompleksan, njegovu složenost određuju ne samo definirani evropski zahtjevi i standardi koje je potrebno na tom putu dostići, nego i kapacitiranost institucija BiH da te zahtjeve ispune, kao i percepcija ovog procesa od strane domaćih političara.

Na osnovu izjava i postupaka političara koje je domaća javnost posljednjih nekoliko dana mogla čuti i vidjeti, nije teško zaključiti da aktuelna vlast ovaj proces percipira isključivo ili primarno kroz pristupačnost evropskim fondovima i milionima eura koji će BiH biti na raspolaganju.

Tako se pokazuje da glavni prioritet aktuelne vlasti predstavljaju milioni eura, a ne evropski pravni standardi, o kojima se skoro i ne raspravlja. Štaviše, aktuelna vlast na evropskom putu usvaja zakone koji čak i ne ispunjavaju evropske pravne standarde i koje će u nekoj narednoj fazi biti potrebno “dodatno evropeizirati”.

U državi u kojoj nije uspostavljena vladavina prava i razvijena borba protiv korupcije teško je očekivati da će građani osjetiti konkretne koristi od miliona eura. Od netransparentnog utroška tih sredstava najveću korist bi imale političke stranke koje participiraju u vlasti, ali i razni evropski ekonomsko-finansijski lobiji i birokratski centri.

Politički animalizam i bosanski zoon politikon

Percepcija evropskog puta BiH od strane aktuelne vlasti isključivo ili primarno kroz finansijske benefite, pokazuje da je aktuelna politika u BiH animalno determinirana. Ovaj animalni determinizam u političkom promišljanju, postupanju i odlučivanju podrazumijeva potpunu servilnost koja je svojstvena životinjskom svijetu, u kojem je životinji važno da ima jesti i piti, pri čemu joj uopšte nije važno za koje svrhe i čije potrebe se hrani, kome će u budućnosti služiti, niti za kakve poslove se priprema.

Da je EU ozbiljna i iskrena u pogledu evropskog puta BiH zasigurno bi fokus bio stavljen na prethodnu izgradnju stabilne i funkcionalne države, uspostavu vladavine prava i jačanje borbe protiv korupcije. Bez uspostave ovih pretpostavki ne može biti nikakve garancije da će finansijska sredstva biti transparentno i efektivno utrošena za predviđene namjene.

Izdvajati i ulagati milione eura u sistem koji je ozbiljno kompromitovan isto je kao i sipati vodu u posudu čije dno propušta vodu, a takvo nešto mogu činiti samo oni koji od toga imaju ličnu korist ili određene političke benefite.

EU je suspektan konglomerat interesa

A da u navodnom Planu rasta ima mnogo toga suspektnog, što navodi na nužnost iskazivanja maksimalnog opreza, dovoljno je ukazati na činjenicu da u mnogim oblastima koje su obuhvaćene reformskom agendom svoje interese imaju različiti svjetski i evropski centri moći koji kroz ovaj dokument traže samo politički korektan način za eksploataciju resursa i prirodnih bogatstava BiH i za stavljanje pod kontrolu najprofitabilnijih javnih preduzeća.

Period 1992-1995. godina, ali i procesi koji se odvijaju u postdejtonskoj BiH, uče nas da se EU ne može i ne treba slijepo vjerovati.

Ne treba zaboraviti da bez licemjernog odnosa brojnih svjetskih i evropskih birokrata, rušitelji BiH već decenijama ne bi mogli biti prisutni na političkoj sceni. Štaviše, neke rušitelje BiH pojedine evropske birokrate su spremne promovirati u lidere evropskih integracija.