Nema istrage protiv sarajevskih policajaca prijavljenih za nasrtaj na djecu

Šestero djece izašlo je u novembru 2022. godine proslaviti dobru igru drugara koji je te večeri bio ponajbolji košarkaš u pobjedi svoje ekipe.

Nakon šetnje, ispred tržnog centra zaigrali su se skrivača. Njihovu bezbrižnu igru prekinuo je policijski auto koji se, pod rotacionim svjetlima, zaustavio ispred tržnog centra SCC i iz kojeg su istrčala četvorica policajaca s palicama u rukama i krenula prema djeci, piše Detektor.ba.

Jedan od njih nasrnuo je na jednog od dječaka i udario ga otvorenim dlanom u lijevu stranu lica. Drugi se s palicom u rukama ubrzano približavao drugoj dvojici.

“Čiko, ja ništa nisam uradio, ja sam samo dijete, igram se skrivača”, rekao je policajcu.

Jedan od dječaka iz grupe se prepao i krenuo da trči prema Skenderiji, gdje se sakrio u mrak i odakle je čuo jednog policajca kako govori: “Gdje je onaj mali?”

Za to vrijeme, preostalo dvoje djece stajalo je u mjestu.

“Nisu se mogli pomjeriti od straha”, kaže advokatica Alma Biberović, majka na osnovu čije prijave i razgovora je Detektor napravio rekonstrukciju događaja.

Četvorica policajaca jednostavno su, prema sjećanju djece, ušli u auto i otišli dalje – kroz crveno svjetlo na semaforu. Jedan dječak od šoka nije mogao otključati telefon i pozvati roditelje.

Biberović kaže da je pitala djecu zašto nisu zvali pomoć.

“I onda oni kažu: ‘Ali, mama, policija nas je napala.’ I onda shvatimo, ustvari, od koga će djeca tražiti pomoć kad je njih policija napala”, kaže Biberović.

Dječak koji je sa svojih 15 godina bio visok gotovo dva metra, izgledao je izbezumljeno te večeri kada je s modricom ispod oka ušao u kuću, kaže njegova majka Emina Lokvančić. Bilo joj je teško shvatiti šta se desilo.

“Boga mi, kaže: ‘Mama, mi smo se ganjali”, kaže ona i dodaje da joj je sin rekao da je prišao da pomogne drugaru koji je pao.

“Zaustavila se patrola, izletili policajci s pendrecima…’ Još da nisu povikali da su djeca, da se igraju, Bog zna šta bi s njima bilo. Meni je to bilo strašno”, kaže Lokvančić.

Djeci još uvijek ne može objasniti da zbog jednog događaja ne trebaju gubiti povjerenje u policiju.

Foto: Detektor/ Ilustracija

Policijski auto u blizini mjesta gdje se desio nasrtaj

Kada je te večeri otišla u policijsku stanicu prijaviti četvoricu policajaca, advokatica Biberović se sama razočarala u odnos policijskih službenika.

Zbog napada na djecu, protiv ukupno sedam policajaca podnijela je krivičnu prijavu za nasilničko ponašanje, zloupotrebu službene dužnosti i zlostavljanje u obavljanju službe.

Prijavila je četiri policajca koja su bila u patroli a čija imena nije znala, ali i Edina Buljubašića, šefa smjene u večeri napada, i još jednog policajca koji je te večeri bio u smjeni a čije ime ne zna, kao i dežurnog policijskog inspektora Gorana Radonjića.

Duže od godinu i po Tužilaštvo nije saslušalo svu djecu i roditelje, kaže Biberović i dodaje da nema informaciju u kojoj je fazi istraga. Jedan policijski izvor joj je potvrdio, a Detektoru su druga dva izvora upoznata sa slučajem nezvanično potvrdila, da policija internu istragu vodi protiv Semira Mekića, Mirze Musića, Dražena Stanića i Ajdina Lepare.

Detektor nije mogao zvanično potvrditi imena četiri policajca uprkos više upita upućenih policiji.
Interna disciplinska istraga protiv policajaca prekinuta je do završetka krivičnog postupka, potvrđeno je Detektoru iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. Ovo je čest postupak policija u Federaciji, gdje se, za razliku od prakse u Republici Srpskoj, čeka okončanje krivičnog postupka da bi se završio disciplinski.

Stanić je prema nezvaničnim informacijama Detektora u međuvremenu ušao u postupak za imenovanje u mlađeg inspektora, a Buljubašić je, prema saznanjima Biberović, penzionisan pa se protiv njega više ne može voditi disciplinski postupak.

Foto: Detektor

Alma Biberović

U noći napada, kada su se djeca vratila kući i ispričala roditeljima šta se desilo, prvo su ih odveli u hitnu pomoć, a potom na urgentni odjel sarajevskog kliničkog centra, gdje su ljekari kod jednog dječaka potvrdili tjelesne povrede. Biberović je u krivičnoj prijavi navela da su sva djeca iz grupe pretrpjela fizičko i psihičko zlostavljanje, zbog čega su “pod ljekarskim tretmanom”.

Ali kada je, u noći napada, u Policijskoj stanici Centar željela prijaviti policajce, kaže, njihove kolege nisu željele primiti tu prijavu. Biberović dodaje da joj je Buljubašić kao šef smjene rekao da nije bilo moguće da su to uradili policijski službenici jer se u patroli nikada ne nalaze četiri, nego dva policajca, kao i da nisu po pozivu slali patrolu na to područje.

Nakon toga, kako kaže Biberović, Buljubašić ih je uputio na unutrašnju kontrolu u Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo da podnesu žalbu na rad policijskih službenika, jer u stanici za to nisu nadležni. Biberović je bila svjesna da u Ministarstvu ne treba podnijeti prijavu, ali kaže da je morala tako uraditi.

“Dođem, kažu: ‘Ko vas je poslao?’ Kažem: ‘Poslao me kolega.’ Kaže: ‘Nemoguće.’ Uzme on telefon, čujem ja, zatvori vrata i galami na njih: ‘Jeste li normalni, šta radite!?’”, priča Biberović.

Nju su ponovo vratili u stanicu Centar da podnese prijavu.

Kada su se roditelji s djecom vratili u stanicu, Buljubašić ponovo nije htio zaprimiti krivičnu prijavu, kaže ova advokatica, nego im je rekao da će zvati inspektora koji je na vezi s tužiocem da razgovara s roditeljima. Biberović kaže kako je željela da ubrza proceduru i zato im je rekla da je advokatica, da bi dala do znanja da zna šta rade. Prijavu u stanici ni nakon toga nisu htjeli primiti i pokušali su roditelje i djecu umiriti riječima da će inspektor uskoro sići sa sprata i razgovarati s njima, kao i da razgovara s tužiocem, te da ne trebaju brinuti.

Ona se prisjeća kako su te noći u jednom momentu u prostoriju ušla dva policajca, koje su djeca prepoznala kao napadače.

“Kažem: ‘Evo to su dvojica policajaca’ – kaže: ‘Izađite napolje.’ Kažem ja: ‘Zašto da izađem napolje?’ – kaže: ‘Izađite napolje zato što ja tako kažem’”, navodi Biberović.

Govori da je predlagala da djeca odmah naprave prepoznavanje policajaca, da priznaju šta su uradili i riješe problem.

“Izlaze njih dvojica, puštaju oni njih da idu. Mi gledamo u njih, prolaze njih dvojica pored sve te naše djece – i odoše. A djeca se tresu. Sad oni prolaze ponovo, to je taj psihički strah, stres”, opisuje Biberović.

Još jednom te večeri iz Centra su ih poslali u Ministarstvo da tamo podnesu prijavu, a odatle ponovo nazad u stanicu.

Biberović kaže da su već bili jutarnji sati kada je sa sprata sišao dežurni inspektor Goran Radonjić. Ali ni on nije želio primiti prijavu, kaže Biberović, te joj je rekao da napusti prostoriju, a da umjesto nje dođu roditelji drugog dječaka.

Dodaje da je kao punomoćnik oštećenih željela da bude u prostoriji dok dječak daje izjavu, ali inspektor joj to nije dozvolio. Prvo joj je kazao da mora imati opečaćenu punomoć. Nakon što je ona rekla da će je pribaviti brzo, iz kancelarije koja je u blizini stanice – Radonjić je kazao da punomoć mora biti ovjerena u općini.

Detektor nije mogao dobiti komentar Buljubašića. Radonjić nije pristao na razgovor, prema odgovoru ureda za odnose sa javnošću policije u Sarajevu.

Nakon svega, Biberović i drugi roditelji odustali su od namjere da policajce prijave u stanici Centar. Desetak dana nakon napada, ona je Tužilaštvu Kantona Sarajevo podnijela krivičnu prijavu protiv sedam policajaca a kopiju dostavila Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.

U Ministarstvu su potvrdili za Detektor da su u Odjeljenju za unutrašnju kontrolu Jedinice za profesionalne standarde 29. novembra primili krivičnu prijavu. Odbor za žalbe Skupštine Kantona Sarajevo, tijelo koje, između ostalog, razmatra žalbe na rad policijskih službenika, odlučio je da provede unutrašnju istragu, potvrđeno je za Detektor.

Ali ova interna istraga trenutno je obustavljena dok tužioci ne završe svoj posao.

U Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) nisu pristali na razgovor za Detektor o prijavi protiv policajaca. U pisanom odgovoru su objasnili kako u slučaju prekida internog postupka ne teku rokovi za završetak unutrašnje istrage.

“Unutrašnja istraga se nastavlja nakon okončanja krivičnog postupka ili nakon okončanja krivične istrage, te ne postoji bojazan da će u konkretnom slučaju doći do zastare vođenja internog postupka”, navodi se u odgovoru MUP-a.

Četiri policajca protiv kojih je formiran disciplinski predmet odbili su zahtjev Detektora za razgovor. Nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo i profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu Muhamed Budimlić, koji je nedavno, nezadovoljan odnosom vlasti i policije prema stanju sigurnosti, podnio ostavku na mjesto u kantonalnoj komisiji za sigurnost, ističe da se u medijima nerijetko pojave izvještaji o neefikasnim postupcima protiv policijskih službenika.

“Nedostupnost podataka, pristrasnost tijela koja odlučuju, kako tužilaštva tako i policijskih internih tijela, koja imaju potpunu subjektivnost u postupanju, u kojoj se u velikoj mjeri solidarišu s kolegama jer im to sistem, u kojem nema efektivne i objektivne civilne kontrole i nadzora, omogućuje. Slučajevi se gotovo u pravilu okončavaju obustavama ili oslobađanjima od odgovornosti”, dodaje on.

Nedavno istraživanje Detektora o disciplinskim postupcima protiv policajaca otkrilo je kako su stotine postupaka otišle u zastaru zbog proceduralnih nedostataka, a slučajevi policijskog nasilja koji su uznemirili javnost u Bosni i Hercegovini prošli su nekažnjeno ili se dugotrajni postupci još uvijek vode.

Novinari Detektora tražili su od ministarstava unutrašnjih poslova uvide u dokumente o disciplinskim postupcima protiv policajaca u posljednjih pet godina, ali su kod većine naišli na zid šutnje. Sarajevsko ministarstvo nije dopustilo uvid u dokumente.

Foto: Detektor/ Ilustracija

Parada policije na ulicama Sarajeva

U Tužilaštvu Kantona Sarajevo također nisu pristali na razgovor za Detektor o ovom slučaju. Naveli su da je predmet još uvijek u fazi provjere navoda i da trenutno ne mogu saopćavati detalje.

Biberović kaže da su tužioci do sada saslušali samo jednog svjedoka i nije sigurna da li postoji snimak videonadzora SCC-a iz te noći koji bi se mogao koristiti kao dokaz.

Kako su za Detektor pojasnili u SCC-u, snimci videonadzora se mogu čuvati i duže od mjesec dana ukoliko je neko iskazao potrebu da ih pogleda, te ih mogu ustupiti na osnovu rješenja suda, ali nisu mogli reći da li je snimak ranije tražen ili ustupan.

“U konkretnom slučaju za koji se interesujete, na dan 12/13. novembar 2022. godine nemamo nikakve zapise u svojoj arhivi”, odgovorili su iz SCC-a, uz pojašnjenje da su krajem 2022. godine imali tehničke probleme zbog kojih je zamijenjen snimač na kojem su se do tada čuvali videozapisi.

Biberović kaže da je više puta slala urgenciju Kantonalnom tužilaštvu, ali da nikada nije dobila odgovor. Nakon godinu i po, ne vidi želju da se njena prijava riješi.

Ona kaže da su nakon napada primili dva poziva. Prvi je bio upućen njoj od jednog policijskog službenika kojeg ne poznaje, koji se izvinio u ime drugih kolega zbog svega što su prošli te večeri. Drugi poziv je bio upućen njenoj kumi od druge osobe, koja je tražila da ne podnosi prijavu protiv policajaca.

“Ako bih propustila da prijavim (…) dala bih djeci pogrešnu sliku da svako može da im uradi šta hoće. (…) Prijavu sam podnijela ne zbog moje djece, nego zbog sve one djece koja nemaju nekoga kao što su ova djeca imala mene. Zamislite šta se dešava s mnogim porodicama i s mnogom djecom koja nemaju zaštitu”, kaže Biberović.