MMKS nije odgovoran za postupke haškog osuđenika Darija Kordića, puštenog na bezuvjetnu prijevremenu slobodu. No, zato je sada za slobodu potrebno puno više – isprika i pokajanje, piše Deutsche Welle.
Može li se Dario Kordić, haški osuđenik zbog ratnog zločina nad Bošnjacima u selu Ahmići, koji je nedavno kazao: “Sve bih ponovio, svaka je sekunda vrijedila”, pozvati na izdržavanje ostatka zatvorske kazne? On je 2014. pušten na prijevremenu slobodu nakon što je odslužio njene dvije trećine.
Iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MMKS), sljednika Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), za DW potvrdili su kako im je poznato što je Kordić izjavio. No, u njihovom odgovoru jasno je dano do znanja da je odgovornost za daljnje korake na domaćim sudovima.
“Mehanizam je upoznat s izjavom Darija Kordića, koji je pred MKSJ-om, osuđen za zločine u BiH. Budući da je Kordiću 2014. odobreno prijevremeno puštanje na slobodu bez ikakvih uvjeta, Mehanizam više nema nadležnost nad njim”, za DW je izjavila glasnogovornica MMKS-a Helena Eggleston.
Schmidt pozvao na provjeru
“Pozivam Tužiteljstvo da otvori istragu u ovom predmetu, a mora se provjeriti i postoje li određene posljedice u pogledu presude MKSJ-a u slučaju Kordić”, bila je reakcija visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta nakon što je Kordićeva izjava uzburkala javnost u BiH. Schmidt je snažno kritizirao Kordićev istup te podsjetio na kažnjivost veličanja ratnih zločina.
“Komentari Darija Kordića bi se mogli shvatiti kao veličanje i glorifikacija njegovih djela. Veličanje ratnih zločina kažnjivo je zakonom”, rekao je Schmidt.
Slično su zatražili i iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida od predsjednice MMKS-a Graciele Gatti Santana.
“Molimo da razmotrite mogućnost da se Odluka od 14. svibnja i 6. lipnja 2014. revidira, da se Dario Kordić vrati na izdržavanje kazne od 1/3 za koju je prijevremeno oslobođen”, naveli u zahtjevu Udruženja koje potpisao predsjednik Murat Tahirović.
„Besramna priznanja da bi opet isto učinili“
Predsjednica MMKS-a, sutkinja Graciela Gatti Santana, izvješćujući Vijeće sigurnosti UN-a o radu MMKS-a, posebno se osvrnula na, kako je rekla, “zabrinjavajući trend poricanja genocida, veličanja ratnih zločinaca i pokušaja revizije povijesti”.
“Pa čak i provokativnih izjava osuđenih osoba koje besramno priznaju da bi sve opet isto učinili. U suočavanju s ovim izazovima, jedan od mojih ključnih prioriteta je učvrstiti, osigurati i učiniti dostupnijim neprocjenjivo naslijeđe ‘ad hoc’ sudova i Mehanizma”, kazala je predsjednica MMKS-a.
Reakcije i ‘nereakcije’
Kordić u javnosti često istupa tvrdeći kako je nevin osuđen i nevin robijao. Nakon što je objavljen snimak, reagirala su mnoga bošnjačka stradalnička udruženja, kao i međunarodna zajednica u BiH, a odvjetnik Mirnes Ajanović podnio je kaznenu prijavu Tužiteljstvu BiH zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon čega je Tužiteljstvo i formiralo predmet.
Iz HDZ-a BiH, stranke čiji su se vodeći dužnosnici fotografirali s Kordićem nakon njegovog puštanja na slobodu, a neki od njih mu nedavno i javno dali podršku nema komentara za DW, ali i ostale medije. Čini se da je podrška izostala. Kao i javna osuda.
Izuzetak je Hrvatsko narodno vijeće (HNV), prva hrvatska nevladina udruga u BiH, formirana u Sarajevu, iz kojeg su naglasili “užasnutost izjavama osuđenika za teške zločine poput onog koji se dogodio u Ahmićima 1993. kada je u masakru ubijeno 114 Bošnjaka”. Pozvali su na hitnu osudu od političkog i vjerskog vrha koji predstavlja Hrvate i katolike u BiH.
VEZANI TEKST:
Slika i prilika države! Dario Kordić za dnevno političke potrebe “čovjeka sa zelenim jajetom”
Pokajanje za uvjetnu slobodu
Za razliku od Kordića koji je na prijevremenu slobodu pušten bez uvjeta, mnogi haški osuđenici posljednjih godina na uvjetnoj su slobodi. Tek nakon što su, prema haškim standardima “pokazali značajnu razinu rehabilitacije i svjesnosti učinjenog”, priznali počinjeno i ispričali se žrtvama, ali i potpisali poseban Sporazum s MMKS-om.
“… prihvaćam presudu i osobnu odgovornost za djela ili propuste koji su doveli do počinjenja zločina zbog kojih sam osuđen. Prihvatio sam i kaznu koju služim”, napisao je u pismu-zamolbi za prijevremeno puštanje general HVO-a Milivoj Petković u kolovozu 2021. tadašnjem predsjedniku MMKS-a Carmelu Agiusu.
„Za počinjene zločine nema opravdanja ni izlike. Zbog toga osjećam iskreno kajanje i izražavam, i ovom prilikom, duboku sućut svim žrtvama, pripadnicima bošnjačkog naroda, njihovoj rodbini i prijateljima”, pokajnički je ton njegovog pisma.
Petković je u predmetu ‘Prlić i ostali’ osuđen na 20 godina zatvora, a na prijevremenoj uvjetnoj slobodi je od prosinca iste (2021.) godine.
„Žaljenje kao doprinos pomirenju”
Slično je u svom zahtjevu napisao i Bruno Stojić nekadašnji ministar obrane tzv. “Herceg-Bosne”, koji bi uskoro trebao biti pušten na prijevremenu slobodu.
“…shvatio sam pogreške i da moj odnos prema Bošnjacima kao najvećim žrtvama rata, pun uvažavanja i da teritorijalni integritet i neovisnost BiH moraju biti neupitni. Neupitno je i da BiH mora biti utemeljena na principima na kojima počiva EU, čiji će član, nadam se, i postati“, napisao je Stojić, koji je u istom predmetu također osuđen na 20 godina.
„Nadam se“, naveo je, „da će javno iskazano prihvaćanje odgovornosti i žaljenje biti doprinos toliko potrebnom pomirenju naroda u BiH i regiji”.
Haški osuđenici obvezali su se i da “neće stupati u kontakt sa žrtvama ili svjedocima, da o svom predmetu neće razgovarati putem društvenih mreža, s medijima, ali i da neće negirati zločine ili veličati osuđene osobe jer bi im prijevremeno puštanje na slobodu moglo biti poništeno”.
Ali nije uvijek bilo tako
Ipak, tek od 2018. od haških osuđenika naglašeno se traži dokaz pokajanja za učinjena nedjela, a ustaljenu praksu kojom im se bez posebnih uvjeta odobravalo puštanje na prijevremenu slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne, prekinuo je sudac MKSJ-a te potom predsjednik MMKS-a, Carmel Agius.
Neki od osuđenika, poput Amira Kubure ili Envera Hadžihasanovića koji su osuđeni na dvije i pol i tri i pol godine zbog propusta u sprječavanju zločina nad Srbima i Hrvatima, takvu obvezu nisu imali jer je sam sudski proces trajao u okvirima izrečenih kazni.
Momčilo Krajišnik (preminuo 2020.), nekadašnji čelnik bosanskih Srba, osuđen na 20 godina zbog zločina nad Hrvatima i Bošnjacima, naveo je: “Suosjećam s ljudima koji su protjerani sa svojih ognjišta i osjećam se nesretnim što su mnogi ljudi nesrpske nacionalnosti patili, ne samo u slučajevima za koje sam proglašen krivim, nego uopće“. 2013. pušten je na prijevremenu slobodu, a na Palama mu je priređen svečani doček.
Možda “najzanimljiviji” izlazak na slobodu iza haških rešetaka imao je predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj. On je 2018. osuđen na 10 godina zatvora zbog zločina nad Hrvatima u mjestu Hrtkovci u Hrvatskoj. Krajem 2014. privremeno je pušten na slobodu iz humanitarnih, zdravstvenih razloga, uz obvezu povratka. Međutim, unatoč konstataciji haškog Žalbenog vijeća da je njegovo puštanje bila pogrešna odluka i nalogu za njegov povratak, Šešelj se više nikada nije vratio u Haag. U Srbiji politički djeluje i nastavlja s nacionalističkom i zapaljivom retorikom. Bez pokajanja i suosjećanja sa žrtvama.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!
