Marinin sin je poslan u borbenu misiju u Ukrajini 20. jula 2025. godine. Tog dana joj je s fronta poslao fotografiju i poruku da je lakše ranjen kada je dron eksplodirao u njegovoj blizini.
Deset dana kasnije, oficir iz njegove jedinice uvjeravao ju je da je dobro i da će joj se javiti čim bude imao priliku, ispričala je Marina za Radio Slobodna Evropa (RSE), tražeći da njeno prezime ne bude objavljeno zbog straha od posljedica koje bi mogla snositi od ruske države.
Ali od tada nije čula svog sina. Kada je tog avgustovskog dana nazvala telefonsku liniju Ministarstva odbrane kako bi dobila informacije o njegovoj sudbini, saznala je da je od 23. jula proglašen osobom koja je samovoljno napustila vojnu službu.
Više od godinu dana kasnije, Marina strahuje da je njen sin mrtav. Također sumnja da je jedna od brojnih Ruskinja čiji su sinovi, muževi ili očevi proglašeni da su voljno napustili službu uprkos velikoj vjerovatnoći da su zapravo poginuli ili nestali u borbi.
Glavni motiv za takvu obmanu je novac: vojniku se obustavlja plata kada bude proglašen da je voljno napustio službu, a članovi porodice nemaju pravo na isplate koje su obećane porodicama poginulih ili nestalih, niti na pogodnosti poput povlaštenog upisa djece u obrazovne ustanove, od vrtića do univerziteta.
Marina, koja živi u Kemerovskoj oblasti u Sibiru, prošlog ljeta pokrenula je pravnu borbu kako bi status njenog sina bio promijenjen u nestalog ili poginulog u akciji. Kaže da je isti oficir koji ju je uvjeravao u julu 2025. godine tek nedavno počeo odgovarati na njene upite i rekao joj da nije bilo moguće evakuisati vojnike s bojišta na koje je njen sin poslan u borbenu misiju.
“Pa kako je onda mogao samovoljno napustiti to područje? Tamo se i danas vode žestoke borbe”, kaže ona za RSE.
Marina je promijenila dva advokata i potrošila oko 200.000 rubalja (2.500 dolara) na slučaj koji je konačno stigao pred sud.
“Mnoge supruge i djeca [vojnika] nemaju novca [da traže pravnu zaštitu]. Pišu žalbe jedinici i Ministarstvu odbrane, ali gotovo nikada ništa ne postignu.”
Larisa, stanovnica Rostovske oblasti, nije primila platu svog supruga otkako je prošlog decembra proglašen da je samovoljno otišao iz službe. Zauzeta brigom o bebi i starijem djetetu, kaže da nema ni vremena ni sredstava da se bori za promjenu njegovog statusa.
“U duši se nadam da je moj muž zarobljenik, ali razumijem da je vjerovatno mrtav. Njegovi saborci rekli su da je mjesto gdje se nalazio bilo u takvom haosu da gotovo nije imao nikakve šanse”, rekla je za RSE. “Komandant je priznao… da je moj muž bio u borbenoj misiji i da nije imao kuda pobjeći. Ali su ga ipak proglasili da je samovoljno otišao.”
Ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo je invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine s ciljem da potčini zemlju koja je nezavisna od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Visoke plate i druge isplate, poput naknada porodicama poginulih, bile su jedan od glavnih podsticaja muškarcima u Rusiji da potpišu ugovore za učešće u najsmrtonosnijem ratu u Evropi od 1945. godine. Međutim, ruska vojska sve teže održava brojno stanje kako se rat približava petoj godini, dok moskovske snage trpe velike gubitke i napreduju vrlo sporim tempom na frontu.
Jedan ruski aktivista za ljudska prava, čije ime nije objavljeno iz sigurnosnih razloga, rekao je da u oko 95 posto slučajeva koji su mu poznati, a u kojima je vojnik nestao, dokazi ukazuju da je vojnik vjerovatno teško ranjen, zarobljen od ukrajinskih snaga ili ubijen, a ne da je samovoljno napustio vojsku ili dezertirao.
Procijenio je da ruska država uštedi do 13 miliona rubalja (160.000 dolara) za svakog vojnika koji je lažno prijavljen kao da je samovoljno otišao. Time se komandantima također omogućava da izbjegnu proceduru proglašavanja vojnika nestalim u akciji: prikupljanje dokumentacije, ispitivanje saboraca, obavještavanje porodice i slično.
“Mnogo je jednostavnije proglasiti osobu da je samovoljno napustila i reći da je njeno mjesto boravka nepoznato”, rekao je aktivista, koji se bavi zaštitom prava vojnika i njihovih porodica, za RSE.
Žene čiji su muževi proglašeni nestalima rekle su za RSE da imaju pravo na mjesečne isplate u iznosu od oko 2.000 dolara.
Trenutno za smrt vojnika se dobije jednokratna isplata od ukupno 14,2 miliona rubalja (175.000 dolara) iz federalnog budžeta u Moskvi, uključujući bonus od pet miliona rubalja koji je odredio Putin, dok mnoge ruske regije isplaćuju dodatnih do tri miliona rubalja (37.000 dolara).
Putin se često javno predstavlja kao pokrovitelj Rusa koji se prijavljuju za učešće u kako Kremlj kaže specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini, predstavljajući ih kao primjer patriotizma. Međutim, iskušenja kroz koja prolaze porodice vojnika lažno proglašenih da su samovoljno otišli ukazuju na atmosferu ravnodušnosti i zanemarivanja.
Tačan broj takvih slučajeva teško je utvrditi jer ne postoji javno dostupna evidencija vojnika koji su proglašeni da su samovoljno otišli. Učesnici grupa na društvenim mrežama koje okupljaju porodice nestalih vojnika tvrde da je broj obavještenja o tim vojnicima naglo porastao krajem 2025. godine.
Takva obavještenja često sadrže fotografiju, ime vojnika, njegov pozivni znak, datum rođenja i datum kada mu je dodijeljen status samovoljno otišlog. U mnogima stoji “Supruga traži” ili “Sestra traži”, a učesnici razmjenjuju savjete kako pokušati promijeniti status, što je, prema riječima Marine, izuzetno teška borba protiv birokratije i drugih prepreka.
“Potrebno je prikupiti sve dokaze da je osoba otišla u borbenu misiju: poruke, snimke ekrana prepiske i svjedočenja saboraca. Zatim kontaktirati komandanta jedinice i vojni odsjek za registraciju i mobilizaciju, podnijeti zahtjev vojnoj policiji za potragu i žalbu vojnom tužilaštvu. Uz žalbu treba priložiti sve prikupljene dokaze”, rekla je. “Ponekad se na odgovor čeka sedam do osam mjeseci. Tužilaštvo često stane na stranu komande i saopći da nije utvrdilo nikakve nepravilnosti. Tada morate podnositi nove žalbe, tražiti nove dokaze i na kraju ići na sud.”
Marina kaže da je, kada je započela borbu za promjenu statusa svog sina, “znala da bi to moglo trajati godinama”.
“I upravo se to dešava: sada je ljeto 2026. godine”, rekla je. “Već drugu godinu ne čujem svog sina kako mi govori: ‘Mama, živ sam’, a on se i dalje vodi kao da je samovoljno napustio službu.”
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!
