Što je istraživanje otkrilo o opasnostima 3D printanja – Tehnologija i energija – ZNANOST

Ako imate 3D printer, morate se pobrinuti da bude u dobro prozračenom prostoru – i možda ga držite podalje od dječje sobe – jer općenito, 3D printeri ispuštaju sićušne, neprimjetne materijale koji bi mogli biti otrovni i trajno se ugraditi u tijelo.

Ovaj savjet dolazi zahvaljujući profesoru dr. Rodneyju Weberu, koji je nedavno nadgledao značajnu studiju o emisijama 3D printera koja je objavljena u Aerosol Science and Technology. Kao dio šire zbirke istraživanja koja su trajala četiri godine, studija je nastojala standardizirati način na koji mjerimo čestice koje ispuštaju 3D printeri, a kako bismo jednog dana mogli certificirati 3D printere i njihove komponente kao „zdravije” od drugih na tržištu.

Brojne su studije već potvrdile da kada 3D printeri tope plastične niti kako bi oblikovali predmete, ispuštaju nepoželjne stvari u zrak – čestice veličine samo 100 mikrona (što znači da su otprilike 1/10 promjera jedne bakterije ili 1/ 1000 širine ljudske vlasi). No, kako objašnjava Weber, teško je izmjeriti koliko je tih čestica prešlo u zrak jer je svaka studija proučavala različite kombinacije strojeva i filamenata, a emisije su mjerene u različitim uvjetima.

“Nije bilo standarda, tako da ne možete realno usporediti rezultate”, kaže Weber. Umjesto razvijanja još jedne metodologije, Weberov tim započeo je sa standardom koji smo već razvili za laserske printere – da, klasične printere koji se nalaze posvuda u uredima. To u osnovi uključuje stavljanje printera u hermetički zatvorenu komoru i uzimanje mjerenja dok se pumpa više zraka precizno kontroliranom brzinom.

Iz novog istraživanja, Weberov tim otkrio je nekoliko stvari. Kao prvo, ne postoji nešto poput 3D printera koji ne emitira zabrinjavajuće mikro čestice u zrak. Čak i industrijski modeli koji izgledaju zatvoreni, zajedno s ventilatorima i filtrima, ispuštaju mjerljive čestice.

“Otkrili smo da to pomaže malo, ali ne puno”, kaže Weber. “To je kao da ljudi u Kini nose maske za lice zbog zagađenja. Ne čini puno jer su čestice toliko male da prolaze kroz pukotine.”

Još jedno otkriće bilo je da, budući da su filamenti zapravo mješavine mnogih kemikalija, smatrajte ih plastičnim koktelima. Dizajnirane da zadovolje sve vrste materijalnih i estetskih svojstava, kemikalije koje su ispuštali jako su varirale od jedne marke ili modela do druge. Čak i ako je kemikalija samo sićušna komponenta filamenta, još uvijek se može otpustiti u zrak u značajnim količinama.

“Masa čestica proizvedenih u aerosolu je nekoliko redova veličina manja od one koju istisnete za 3D oblik”, kaže Weber. “Miješaju se u svašta.” A mjerenje potencijalnog utjecaja svih tih zasebnih kemikalija na ljudsko zdravlje teško je procijeniti.

Naposljetku, toplina pri kojoj se nit topila imala je veliki utjecaj na to koje su kemikalije postale aerosoli. Kao opće pravilo, što je 3D printer bio hladniji, to je kvaliteta zraka oko njega bila bolja. Nadamo se da je to vrsta uvida koju proizvođači mogu imati na umu kada dizajniraju 3D printere budućnosti.

Dakle, koliko bismo trebali biti zabrinuti u međuvremenu? Malo. “Ne bih rekao da je zastrašujuće jer ste cijelo vrijeme izloženi tim česticama iz emisija s ceste – poput dizelskih automobila. Nije da 3D printeri stvaraju jedine nanočestice na svijetu,” kaže Weber. “Samo što je neregulirano i ljudi o tome nisu puno razmišljali.”

“Da budem iskren, ne bih bio previše zabrinut sve dok imate dobru ventilaciju”, nastavlja on. “Na to se svodi. Ako imate hrpu 3D printera u jednoj prostoriji poput učionice, uđete i osjetite miris plastike, onda bih se zabrinuo zbog toga.”

Izvor: Fast Company