ERDIN KADUNIĆ: Merzov politički potop

Izbori u Berlinu i Meklenburgu-Zapadnom Pomorju pokazali su da nezadovoljstvo vladom Friedricha Merza raste na oba politička pola. Na sjeveroistoku profitira Alternativa za Njemačku, dok se glavni grad okrenuo ljevici. Najveći gubitnik je Kršćansko-demokratska unija, a izborna noć pretvorila se u glasanje o samom kancelaru.

Friedrich Merz izašao je pred javnost ubrzo nakon zatvaranja biračkih mjesta. Nekoliko dana ranije savezni kancelar otkazao je putovanje na Generalnu debatu Ujedinjenih nacija u New Yorku. U sjedištu Kršćansko-demokratske unije Njemačke (CDU) održao je kratku, na brzinu sazvanu konferenciju za medije. Nije objavio ostavku, nije ponudio promjenu političkog pravca, niti je preuzeo konkretnu političku odgovornost. U suštini je samo potvrdio da ostaje tamo gdje jeste – na čelu njemačke vlade i svoje stranke. Rezultat CDU-a u saveznoj pokrajini Meklenburg-Zapadno Pomorje nazvao je “katastrofom”.

Prema najnovijoj projekciji, Alternativa za Njemačku (AfD) sa 38,1 posto postala je najjača stranka u ovoj sjeveroistočnoj saveznoj pokrajini. Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) premijerke Manuele Schwesig ostala je iza nje sa 35,5 posto, dok je CDU pao na 4,9 posto. Prema ovoj projekciji, CDU se nalazi ispod izbornog praga i ne bi ušao u pokrajinski parlament. Bio bi to prvi put u historiji Savezne Republike Njemačke da CDU nije zastupljen u jednom pokrajinskom parlamentu, a ujedno najlošiji rezultat stranke na pokrajinskim izborima od osnivanja Savezne Republike.

AfD je u odnosu na prethodne izbore više nego udvostručio rezultat. Neće, barem zasad, sam formirati vladu jer ostale parlamentarne stranke odbijaju saradnju s njim. Međutim, činjenica da AfD vjerovatno neće vladati ne čini njegov rezultat manje dramatičnim. Stranka više nije samo glasna opozicija na rubovima sistema. U jednom dijelu istočne Njemačke postala je centralna politička snaga oko koje se, sviđalo se to drugima ili ne, formiraju sve ostale većine.

Analiza kretanja birača dodatno pokazuje dubinu promjene. AfD je pridobio približno 67.000 ranijih apstinenata i oko 45.000 bivših glasača SPD-a. To znači da njegov rast ne dolazi samo iz tradicionalnog desnog biračkog tijela. AfD mobilizira ljude koji su prestali vjerovati institucijama, ali prodire i u nekadašnje socijaldemokratske slojeve – među zaposlene, slabije plaćene, stanovnike manjih gradova i periferije koji se osjećaju ekonomski i politički napuštenima.

Berlin je dao drugačiji odgovor U Berlinu je nezadovoljstvo krenulo u suprotnom ideološkom pravcu. Ljevica je, prema najnovijoj projekciji, osvojila 25,1 posto glasova i jasno pretekla CDU sa 19,2 posto. SPD je pao na 12 posto, dok je AfD ojačao i dostigao 15,8 posto. Posebno je težak rezultat stranaka koje zajedno čine saveznu vladu. CDU i SPD izgubili su u Berlinu ukupno oko 15,4 procentna poena u odnosu na prethodne izbore. Rezultat u glavnom gradu zato nije samo problem jedne stranke niti lično pitanje Friedricha Merza. Berlinski birači kaznili su obje stranke vladajuće savezne koalicije i poslali jasnu poruku saveznoj vladi.

AfD, dakle, nije pobjednik izbora u Berlinu po broju glasova, ali jeste jedan od najvećih dobitnika. Pravi politički pobjednik glavnog grada je ljevica. Međutim, izborni uspjeh ljevice ne znači da će koalicijski pregovori biti jednostavni. Izborna anketa Infratest dimapa pokazala je da 47 posto ispitanika smatra da antisemitske pozicije imaju previše prostora unutar berlinske ljevice, dok se 32 posto s tim ne slaže. Takav stav dijeli 74 posto birača CDU-a, 55 posto birača Zelenih i 53 posto birača SPD-a. Među biračima same Ljevice slika je potpuno drugačija: 66 posto odbacuje tu ocjenu, a samo 19 posto je podržava.

Ovi podaci otkrivaju ozbiljan problem za moguće koalicijske pregovore. Pitanje odnosa prema antisemitizmu, Izraelu i ratu u Gazi moglo bi postati jedna od glavnih prepreka za formiranje nove berlinske vlade. Posebno će SPD i Zeleni biti pod pritiskom vlastitih birača da prije ulaska u koaliciju od ljevice zahtijevaju jasne političke i kadrovske garancije. Ljevica je, dakle, pobijedila na izborima, ali će tek morati dokazati da može okupiti većinu za upravljanje gradom.

SPD se ne može sakriti iza CDU-a Socijaldemokrati mogu pokušati svoj poraz prikriti historijskim slomom demokršćana. U Meklenburgu-Zapadnom Pomorju SPD ostaje dovoljno snažan da zadrži vlast, ali će mu biti potreban najmanje još jedan partner. U Berlinu ga je ljevica jasno pretekla. Zbog toga bi se pitanje političke odgovornosti moralo postaviti i rukovodstvu SPD-a. Stranka koja učestvuje u saveznoj vladi ne može se ponašati kao posmatrač Merzovog pada. Njemački birači ne kažnjavaju samo kancelara nego i njegovog koalicijskog partnera.

SPD u Meklenburgu-Zapadnom Pomorju svoj rezultat duguje prije svega ličnoj popularnosti Manuele Schwesig i strahu dijela birača od pobjede AfD-a. To nije dokaz oporavka njemačke socijaldemokratije. Naprotiv, činjenica da je AfD od SPD-a preuzeo desetine hiljada birača pokazuje koliko je duboka kriza stranke koja je nekada predstavljala radništvo i društvenu solidarnost.

Pismo podrške bez Merzovog imena Koliko je Merz oslabljen, bilo je vidljivo još prije izbora. Osam premijera saveznih pokrajina iz redova CDU-a objavilo je zajedničko pismo koje je javnosti predstavljeno kao podrška kancelaru. Međutim, njegovo ime u dokumentu nije navedeno nijednom. Spomenut je samo “savezni kancelar”.

Prema informacijama iz stranačkih krugova, izostavljanje imena nije bilo slučajno. Dio pokrajinskih lidera navodno je insistirao na tome da se Friedrich Merz izričito ne spominje. Cilj je bio zatvoriti redove CDU-a, ali bez vezivanja političke budućnosti stranke za sve nepopularnijeg kancelara. Merzov bliski saradnik Thorsten Frei takva je tumačenja nazvao cjepidlačenjem, tvrdeći da Njemačka ima samo jednog kancelara i da je jasno kome je poruka upućena. Ipak, podrška u kojoj se ne želi izgovoriti ime onoga kome je navodno namijenjena teško se može smatrati bezrezervnom.

Nakon izbornih poraza u Saskoj-Anhaltu, Berlinu i Meklenburgu-Zapadnom Pomorju više se ne može govoriti o izoliranim regionalnim neuspjesima. To je politički obračun sa CDU-om i Friedrichom Merzom. Pokrajinski izbori u Njemačkoj uvijek sadrže lokalne teme i ličnosti, ali kada ista stranka u nekoliko različitih pokrajina doživi sličan pad, poruka postaje savezna. Građani su glasali i o radu vlade u Berlinu, njenim reformama, socijalnoj politici i kancelaru.

Merz najavljuje još isti lijek Merz je uprkos tome poručio da neće odustati od reformskog kursa. Reformama je čak pripisao ulogu sredstva protiv “autoritarnog otrova” koji sve dublje prodire u društvo. Najavio je “čvrstinu, postojanost i strpljenje”, te potvrdio da ostaje predsjednik CDU-a i savezni kancelar.

CDU nakon izbornih poraza gotovo uvijek ponavlja isti obrazac: rezultat navodno nije glasanje protiv reformi savezne vlade, nego posljedica lokalnih okolnosti, nepopularnosti pokrajinskih kandidata ili polarizacije između drugih stranaka. Istovremeno se poručuje da Njemačkoj, upravo u vremenu velikih političkih, ekonomskih i društvenih previranja, nije potrebna promjena vodstva, nego stabilnost.

Takvo obrazloženje ima očiglednu političku svrhu. Ako izborni porazi nisu presuda politici vlade, onda nema potrebe mijenjati ni njen kurs ni njenog kancelara. Ako se svaka rasprava o odgovornosti predstavi kao prijetnja stabilnosti zemlje, onda se stabilnost pretvara u argument za ostanak na vlasti.

Međutim, nakon poraza u Saskoj-Anhaltu, Berlinu i Meklenburgu-Zapadnom Pomorju više nije uvjerljivo tvrditi da savezna politika nema veze s rezultatima. Kada birači u nekoliko različitih pokrajina uzastopno kažnjavaju stranke savezne vlade, lokalna objašnjenja više nisu dovoljna. Stabilnost ne može značiti da se izborni rezultati priznaju samo onda kada odgovaraju vlasti, a proglašavaju nevažnim kada pokazuju pad podrške.

Problem je u tome što birači očigledno više ne vjeruju da Merzove reforme predstavljaju lijek. Mnogi ih doživljavaju kao dio bolesti: kao politiku koja zahtijeva odricanje običnih ljudi, dok sigurnost, stabilnost i osjećaj pravednosti nastavljaju nestajati.

Ako kancelar na izborni slom odgovori najavom još većeg intenziteta iste politike, nije sigurno da je razumio poruku birača. Njegovo insistiranje na ostanku na obje funkcije ne predstavlja politički odgovor, nego pokušaj kupovine vremena.

Merz ima jednu važnu prednost: nakon ovog izbornog ciklusa do proljeća 2027. nema novih pokrajinskih izbora. Sljedeći veliki testovi dolaze u aprilu, između ostalog, u Saarlandu i Šlezvigu-Holštajnu. To mu daje nekoliko mjeseci predaha, ali ne rješava problem. Naprotiv, unutrašnji sukobi u CDU-u sada će se preseliti iza zatvorenih vrata.

U cijeloj priči postoji i važna pozitivna poruka. Prema procjenama, izlaznost u Meklenburgu-Zapadnom Pomorju iznosila je oko 79 posto, dok je u Berlinu potvrđena izlaznost od 75 posto. Građani nisu odgovorili povlačenjem iz politike, nego masovnim izlaskom na birališta.

Njemačka je glasala protiv Merza, ali nije glasala za jedan zajednički odgovor. Upravo u tome leži najveća opasnost za njegovu vladu. Kancelar još ima funkciju, stranačku infrastrukturu i nekoliko mjeseci bez novih izbora. Ono što više nema jeste uvjerljiv dokaz da iza njegove politike stoji zemlja kojom upravlja.

Izvor: Oslobođenje