Najnoviji slučaj u kojem je Sud Bosne i Hercegovine u krivičnom predmetu u kojem je utvrdio, kako su mediji prenijeli, da je funkcioner jedne od institucija BiH rukovodio tom institucijom lažnom diplomom visoke stručne spreme, nakon toga to lice ipak oslobodio od optužbe za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja, iznova postavlja pitanje kako do’akati, iliti stati ukraj, takvom pravosuđu, kako ga privesti k poznaniju prava, odnosno nadmudriti i savladati.
Kažem ovo zbog toga što kada neko, ma ko to bio, upotrijebi lažnu diplomu da bi prikazao da ima nešto što u stvarnosti nema, pa kada na osnovu toga bude postavljen za rukovodioca državne institucije i tokom rukovođenja još naredi stavljanje oznake tajnosti na tu diplomu, pri čemu je dovoljno mudar da ne naredi stavljanje oznake tajnosti samo na svoju diplomu, jer bi to bilo suviše providno, već naredi stavljanje iste oznake i na diplome ostalih zaposlenih u instituciji kojom rukovodi, to je klasična zloupotreba službenog položaja, iskorištavanjem svoje rukovodne funkcije, kojom se sebi pribavlja imovinska korist, a ne plata rukovodioca. Jer plata postoji samo kada se prima za posao za koji primalac plate ima zakonom propisanu stvarnu, a ne lažnu stručnu spremu, dok sva druga primanja stečena bez diplome nisu niti mogu biti plata, već imovinska korist, i to protivpravna.
Dakle, očigledna je zloupotreba službenog položaja u takvim slučajevima, ali se učinilac ne može pored tog krivičnog djela istovremeno optužiti i za krivično djelo falsifikovanja isprave (diplome), zato što je falsifikovanje kao djelo konzumirano krivičnim djelom zloupotrebe službenog položaja. To se u nauci krivičnog prava i sudskoj praksi zove prividni sticaj, i to u ovakvim slučajevima prividni sticaj po osnovu konsumpcije, u kojem jedno djelo (zloupotreba položaja) konzumira u sebi ono drugo (falsifikovanje isprave), pošto zloupotreba ne bi mogla biti izvršena bez falsifikovanja isprave. Stoga je ova potonja radnja konzumirana radnjom zloupotrebe.
Međutim, kada imamo pravosuđe kakvo imamo, i ako još takva oslobađajuća presuda bude potvrđena od više sudske instance i time, nažalost, postane sudska praksa, onda nema druge do da se u do’akavanju tome, za naredne ovakve slučajeve ne treba donositi poseban zakon, već se treba razmisliti o nečemu o čemu nije razmišljano do sada, barem ne javno.
Naime, kada neko od države stiče imovinsku korist, a ne platu, rukovodeći državnom institucijom iako nema propisanu stručnu spremu za to, onda on, ko god bio, jednostavno vara svoju državu, prema njoj postupa prevarno. A to je onda klasično krivično djelo prevare, koje je propisano članom 294. Krivičnog zakona Federacije BiH.
Prema toj odredbi, ovo krivično djelo čini svako ko s ciljem da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist dovede koga (što može biti i državu) lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje imovine nešto učini, kazniće se kaznom zatvora do tri godine, a ako šteta prelazi 30.000 KM, pri čemu je učinilac postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Kada se ovo što piše u zakonu primijeni na buduće slučajeve, to znači da kada neko upotrebom falsifikovane diplome postane državni funkcioner, on time svoju državu lažnim prikazivanjem ove činjenice dovodi i održava u zabludi, i to najprije da ga imenuje za njenog funkcionera, što država ne bi učinila da je znala za falsifikovanu diplomu, a zatim i da mu za takvo nezakonito obavljanje te funkcije isplaćuje protivpravnu imovinsku korist, a ne platu, čime je učinilac svojoj državi (njenom budžetu kao imovini) prouzrokovao imovinsku štetu.
To je, dakle, način kojim se država može (iz)boriti protiv kriminala ove vrste.
To što krivično djelo prevare nije propisano Krivičnim zakonom BiH, već entitetskim krivičnim zakonima, nije smetnja da kada je ovakva prevara izvršena u institucijama BiH u tim slučajevima Tužilaštvo BiH protiv učionioca podnese optužnicu Sudu BiH i da taj sud osudi učinioca za prevaru po entitetskom krivičnom zakonu, u zavisnosti od toga je li učinilac lažnu diplomu upotrijebio kao pravu da bi bio funkcioner državne institucije koja ima sjedište u Republici Srpskoj ili u Federaciji BiH.
Kažem sve ovo zbog toga što je Zakonom o Sudu BiH propisano (član 7) da je taj sud nadležan da sudi i za krivična djela propisana zakonima entiteta ako ta djela mogu izazvati štetne posljedice za BiH. Nesumnjivo je da ovakvi slučajevi izazivaju štetne posljedice po ugled BiH. Valjda makar to nije sporno.
NAPOMENA: Ovaj sadržaj je možda pod autorskim pravima. Sadržaje sa ove web stranice je dozvoljeno kopirati i prenositi, ali sa obavezom postavljanja linka na originalni post koji se preuzima. Nije dozvoljeno mijenjati sadržaj preuzetog teksta, što uključuje kako samu strukturu teksta i podnaslove tako i naslov teksta. Stavovi i izjave autora sadržaja nisu nužno i stajalište Uredništva Tuzla-X.com. Više informacija o navedenom naći ćete u odjeljku Uslovi korištenja. © 2023, Tuzla-X.com. Sva prava pridržana!