Milkica Milojević: U zdrav mozak

Čestiti Đaja je obećao i da će odmah, takoreći sutra, svakom borcu isplatiti 10.000 KM, a porodicama poginulih boraca po 20.000 KM.

Nazvao je to „grantom zahvalnosti“.

Draško Stanivuković je obećao da će biti premijer. I Jelena Trivić je obećala da će biti premijer. Njih dvoje su na ovim izborima saveznici. Dakle, ili takozvana opozicija ujedinjeno laže, ili će, ako oni pobijede, Republika Srpska, po prvi put u svojoj kratkoj ali živopisnoj istoriji, imati – dva premijera.

Milorad Dodik je obećao mir, stabilnost i jačanje institucija, šta god to na njegovom jeziku značilo. Obećao je i povećanje plata i penzija, izgradnju autoputeva, bolnica, škola, hidrocentrala… Eto, do sad nije bio na vlasti, pa nije imao priliku da usreći narod.

Milorad Dodik je i čvrsto obećao bolju budućnost – svom sinu.

Obećali su nam, razni pretendenti na vlast, i besplatan vrtić za svako dijete. Gdje vrtića nema, vele, praviće ih. Pravljenje djece nisu spominjali.

I 13. penziju su obećali.

I ukidanje PDV na lijekove su obećali oni koji, čak i ako pobijede na izborima, neće biti nadležni za krojenje PDV.

Ako ćemo pošteno, nije to ništa novo. Da sad ne smaramo detaljima, ali teško je zaboraviti da je Mladen Ivanić obećao 40.000 radnih mjesta u RS, a Radovan Karadžić pet hektara državne šume svakom borcu Vojske Republike Srpske.

Znamo kako je završio Karadžić i šta je bilo sa šumom. I sa Vojskom Republike Srpske.

Znamo i u šta se prometnula stranka Mladena Ivanića, kao što znamo da je tih 40.000 radnika zaista našlo posao: u Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. A i Ivanić se snašao: u Kini.

Eto, sve to znamo, a korumpirani udruženi poduhvat opstaje decenijama, kao groteskni perpetuum mobile. I ždere naše živote i budućnost naših potomaka.

Eto, sve to znamo, a bunimo se samo jalovim komentarima na društvenim mrežama, koji, ipak, pokazuju da u ovom društvu ima bistrih i duhovitih individua.

Prvog dana nove školske godine političari su se uredno naslikavali u učionicama, dijeleći djeci udžbenike i pernice. Nije im smetala vrućina. Niko od „nadležnih“ nije u tome prepoznao zloupotrebu djece u političke svrhe.

Onda su, nakon samo tri dana, promptno obustavili nastavu: zbog vrućine. Škole su zatvorene na prvi dan predizborne kampanje.

Šta ćete, sila boga ne moli: valja zauzeti školska dvorišta za predizborne mitinge, valja upregnuti učitelje i učiteljice da lijepe plakate…Nije radno mjesto džaba!

Kad je zahladilo, škole nisu otvorene. Ali su roditelji pozvani u škole da donesu brojeve bankovnih računa i još poneke podatke, pa da im uplate po 100 ili 150 KM po djetetu. Vlada časti. Našim parama.

Za ovaj novac mogli su u svaku učionicu uvesti klima-uređaje, pa da više ne moraju prekidati nastavu zbog vrućine. Upozorio je na to advokat i aktivista Dario Sandić. Neki su ga zbog toga nazvali „besposlenim advokatom“, a neki mu nalijepili etiketu „neprijatelja Srba i Republike Srpske“.

Eto.

Imala sam ovih dana nekog posla „sa državom“, sa gradskim vodovodom, opštinskom administracijom, građevincima… A uz to sam, logično, kao i svaki živi stvor, redovno kupovala namirnice.

Ljudi moji, koliko sam ljubaznih, profesionalnih, posvećenih… činovnika, inženjera, majstora, kasirki, čistačica, komunalaca, konobara … srela ovih dana. Kako je to fin i pristojan svijet! Ne velim, nisu oni antički filozofi, ne moraju to ni da budu, ali duboko sam uvjerena da su to pismeni i pametni ljudi. I da ih ima na hiljade.

Uvjerena sam da su baš ovakvi ljudi većina u Republici Srpskoj. I da jedino zahvaljujući njima, još uvijek, kako tako, funkcioniše svakodnevni život. Uprkos nastojanjima moćnika da sve razvale, opljačkaju i obesmisle.

I ne mogu da vjerujem da sav taj svijet ne konta da nas političari sluđuju besmislenim, budalastim obećanjima, da pljačkaju našu djecu, unuke i praunuke, da uništavaju naše rijeke, šume i polja, da nas kupuju našim parama, da nas prodaju kao roblje, da od nas prave ratne zločince, da nas uporno, decenijama, j… u zdrav mozak.

Pazite, narode, nije zdrav mozak neuništivo bogatstvo. Od tolikog nasilnog seksa svašta se zdravom mozgu može desiti.

Znači… pamet u glavu, dok je još glava na ramenima! 4. oktobar samo što nije. Telefone i tastature u šake i dobro osmotrite glasačke listiće. Ima tu i čestitog svijeta, nađe se…

Impuls