Prema svim dosadašnjim anketama, Milanović pobjeđuje u eventualnom drugom krugu Primorca s velikom prednošću. To da će se u drugom krugu birači s ljevice, SDP-a i Možemo, odlučiti za Zorana Milanovića, je jasno svima.
PIŠE: Dr. fra Luka Marković
Ono što predviđaju ankete, što također nije toliko iznenađujuće za ozbiljne analitičare, jest izjava birača desnih stranaka da će u drugom krugu dati veću podršku Milanoviću nego Primorcu, ili da uopće neće izaći na izbore. Ne iznenađuje niti činjenica da bi se, prema istim anketama, povelik broj birača HDZ-a u drugom krugu izbora opredijelio za Milanovića. Mnogi od njih nisu zaboravili Primorčev poziv svojim biračima, kad svojevremeno nije ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, da glasaju za Stipu Mesića a ne Hebranga, kandidata HDZ-a. Primorac je u očima dijela birača HDZ-a zabio sebi autogol kad se nedavno slikao sa Stipom Mesićem. Probudio je tim susretom kod njih stare sumnje. Teško je povjerovati da se taj susret dogodio slučajno, kako tvrdi Primorac. Prije bi se moglo reći da ga je netko nedobronamjeran nagovorio na to, ili da je sam naivno povjerovao kako bi mu ta fotografija mogla donijeti glasove birača ljevice.
Ljevica je uvijek lijevo orijentirana, pa čak i ona koja se jako uspješno skriva u redovima HDZ-a. To je vjerojatno bio i jedan od razloga da je svojevremeno Stipe Mesić u drugom krugu pobijedio iskrenog domoljuba Dražena Budišu. Utoliko ne treba isključiti niti mogućnost da je netko u HDZ-u, tko promatra svijet lijevim okom, izigrao Primorca. Možda se čak radi i o nekom vrlo utjecajnom članu, koji i ne želi njegov uspjeh u predsjedničkoj utrci. Uostalom, HDZ u nekoliko navrata nije previše izgarao za svoje kandidate (Mato Granić, Andrija Hebrang, Jadranka Kosor). Da jest, učinio bi sve da za njih pridobije glasove birača desnih stranaka. Nešto slično bi se moglo dogoditi i danas, pogotovo u drugom krugu, ukoliko suparnici budu Milanović i Primorac.
Iskreno domoljublje
A što je s onim drugim kandidatima i njihovim biračima? Prema anketama, za sada svatko stoji uz svoje kandidate, iako nitko od njih nema izglede izboriti se za drugi krug. Ono što je svakako zanimljivo, jest činjenica da na desnici pojedinci i dalje objavljuju svoju kandidaturu, uvjereni kako mogu pobijediti Milanovića. Ukoliko se taj besmisleni proces nastavi, moglo bi na desnici biti više „domoljubnih predsjedničkih kandidata“ nego birača. Što reći o toj hrvatskoj bolesti koja je zahvatila desnicu? Zaključiti se može samo jedno: Nije ljudima stalo do hrvatskih interesa nego do vlastite afirmacije, i to po načelu kako je važno biti kandidat, pa makar se dobilo samo nekoliko stotina glasova.
A što bi se trebalo dogoditi, kad bi hrvatska desnica doista bila onoliko domoljubna koliko se trsi da jest? Iskreno domoljublje bi trebao nadvladati oholost, a mudrost pobijediti isključivost. Kandidati bi trebali shvatiti da na olimpijske igre kod ozbiljnih naroda ne idu svi oni koji žele trčati, nego samo oni koji imaju kakve takve izglede ovjenčati se medaljom.
A kako stoji stvar s izborima za hrvatskoga predsjednika? Za sada je Milanović jedini kandidat, prema svim anketama, koji bi mogao stići prvi na cilj. Primorac zaostaje nekoliko stotina metara iza njega. Nije li vrijeme da kod „domoljubnih kandidata“ proradi razum i ljubav prema vlastitom narodu, te se povuku iz utrke, dajući priliku onima koji imaju kakve takve izglede protiv Milanovića. Tko bi mogao biti taj kandidat? Vjerojatno onaj koji trenutno ima bolje izglede u drugom krugu protiv Milanovića nego Primorac, onaj tko bi mogao pridobiti birače s desnice, ili možda ona za koju bi, kako kažu ankete, glasovalo podosta birača Mosta, Domovinskog pokreta, HDZ-a i drugih političkih opcija na desnici. Još uvijek nije kasno da Milanović u drugom krugu dobije ozbiljnog protivnika. Sve ovisi o tome da li će „domoljubna desnica“ postati i racionalna.
Vrijeme je za predsjednicu
Uostalom, vrijeme je da Hrvatska dobije predsjednicu ili predsjednika koji nisu opterećeni komunističkom prošlošću, ali niti onom naivnom, navodno, domoljubnom koja hrvatskom narodu nanosi više štete nego koristi. Ukoliko svi kandidati ustraju u svojoj želji da se za njih barem čuje, Milanović će ostati predsjednik Hrvatske. Ništa strašno. Ne može on ni spasiti niti uništiti Hrvatsku. Pa ipak više od njega pomoći joj može netko tko je svjestan da je hrvatskom narodu dosta svađe među političarima, jalovih prepucavanja oko beskorisnih stvari, dok one važne teme ostaju po strani. Jedna od tih gorućih tema jesu i migracije, o čemu se u zadnje vrijeme govori u hrvatskim medijima.
Hrvatska ovisi dobrim dijelom o turizmu. Unesu li pojedini migranti onaj nered u hrvatsko društvo koji su donijeli u njemačko, englesko i francusko, nastat će veliki problemi. To bi dovelo zasigurno do loše turističke sezone. A s ekonomskim problemima dolaze tek oni pravi politički. Upravo je to razlog za izbor one osobe koja će u politički diskurs unijeti malo više kulture i mudrosti, jer nisu svi problemi isti. A problema ima i bit će ih još i više. Rat u Ukrajini, Libanonu i Gazi, nekontrolirana migracijska kretanja, ali i nepredvidivost Trumpa, upozoravaju na to da je u Hrvatskoj vrijeme za političare koji će o nadolazećim problemima razgovarati državnički, tiho u četiri oka, a ne natjecati se u tome tko će koga više poniziti i povrijediti.
Budući da postoji mala vjerojatnost, kako upozoravaju ankete, da bi Primorac u drugom krugu mogao pobijedi Milanovića, vrijeme je da se desnica okupi oko one osobe koja bi za sada u drugom krugu predsjedničkih izbora imala najveće izglede protiv Milanovića. To je, prema svim anketama, gospođa Marija Selak Raspudić. Za nju bi, tako ankete, glasali birači desnih stranaka, ali i dobar dio HDZ-ovih. Mnogo toga ovisi o tome da li će kod kandidata desnice ljubav prema vlastitom narodu pobijediti egocentričnost, i to onu koja lebdi u zraku, bez ikakvog realnog uporišta.
Fenix-magazin/SIM/Dr. fra Luka Marković
