NIJE HRVATSKA ZATROVANA USTAŠTVOM NEGO SRBIJA ČETNIŠTVOM: Da beogradska politika u “Srboslaviji” nije bila šovinističko rasistička, nikada Pavelić ne bi u Hrvatskoj došao na vlast

Pojedini kritičari predbacuju Domovinskom pokretu da je koalicijom s HDZ-OM izdao svoje birače.

Za Fenix-magazin piše: Dr. fra Luka Marković

Možda i jest izdao očekivanja onih koji misle da se sve može promijeniti preko noći, pa čak i ono što ne bi trebalo bezuvjetno mijenjati? Koalicija nije nikakva izdaja nego pokušaj korekcije onoga što je u politici HDZ-A trebalo nužno korigirati.

Zasigurno u redovima Vlade na čelu Plenkovića je bilo dosta pozitivnih stvari, ali i promašaja.

Neki od promašaja su učinjeni vjerojatno s ciljem da se izbjegnu sukobi s čelnicima Europske unije, koji su uvijek kritičniji prema manjima narodima nego prema onim većim.

U tom kontekstu se može shvatiti preveliko taktiziranje glede migrantske politike i suradnje s Miloradom Pupovcem.

Današnja politika Europske unije, bolje rečeno čelnika država EU, je puno kritičnija prema migracijama nego je to bila prije nekoliko godina.

Shvaćanje da s migrantima ne dolaze samo ljudi koji traže bolji život, nego i oni koji bi željeli mijenjati europsko društvo, pretvoriti ga u društvo diskriminacije žena i onih koji drugačije misle i žive, otvorio je oči zapadnim političarima.

Nova koalicija u Hrvatskoj neće morati čak niti poduzimati sama neke nove korake glede oštrije migracijske politike, jer će sugestije u tom smjeru dolaziti iz same Bruxellesa.

Rast rigidne desnice u Europi, koja je produkt nekontroliranih migracija i sve radikalnijeg islama, učinilo je svoje. Europa se nalazi na raskrsnici.

Ne poduzme li zaustavljanje nekontroliranih migracija, pogotovo iz konzervativnih islamskih zemalja, suočit će se s nesagledivim političkim posljedicama.

Mogući su čak i sukobi između radikalnih muslimana i domaćih rigidnih desničara.

Da stanje i nije najbolje, pokazat će skori izbori za Europski parlament. Prema svim predviđanjima rigidna desnica će biti puno jača nego je to bila prošlih godina. S obzirom na ono što ta desnica zastupa,

Domovinski pokret je, bez obzira koliko se trudili pojedini jugonostalgičari u Hrvatskoj ocrniti ga, stranka centra.

Govor Domovinskog pokreta o opasnosti koja dolazi s nekontroliranim migracijama, pogotovo onim iz islamskih konzervativnih zemalja, je preblag u odnosu na ono što u zadnje vrijeme zastupaju čak i pojedini europski ljevičari.

Griješe također i oni koji predbacuju HDZ-U zbog, navodno, desničarskog Domovinskog pokreta, ali i oni koji optužuju Domovinski pokret za izdaju zbog te koalicije.

Politika je umijeće mogućega.

U Njemačkoj koaliraju često i oni koji u predizbornim govorima isključuju takvu mogućnost. Iako se svi odriču AFD-A, na lokalnoj razini koaliraju pojedine stranke s njima.

Uostalom, donedavno je bilo nezamislivo da CDU koalira sa Zelenima. Danas je to normalna stvar.

Slične koalicije se naziru u Nizozemskoj, pa i u nekim drugim europskim državama.

Kad su u pitanju interesi države, niti jedna stranka ne može uvijek birati istomišljenike, nego prihvatiti volju naroda.

S obzirom na ono što zastupaju pojedine ljevičarske stranke u Hrvatskoj, ili one čistunaca koji samo kritiziraju a ne žele prihvatiti odgovornost za državu, koalicija između HDZ-A i Domovinskog pokreta je ispravna. U njoj će, barem se s pravom može očekivati, da HDZ naučiti ispravljati prijašnje pogrješke, a Domovinski pokret odustajati od nekih stvari koje bi Hrvatskoj donijele više štete nego koristi.

U tom kontekstu se može govoriti i pravu na pobačaj, kao i o Istanbulskoj konvenciji. Gospođa Selak Raspudić je to dobro definirala.

Zabrana pobačaja ne bi koristila puno. Uostalom, tko garantira da bi na referendumu takav zahtjev prošao. Pojedini katolički krugovi u Irskoj su mislili da većina naroda to želi, pa su doživjeli fijasko.

Ono što je važno s obzirom na rađanje, koje je preduvjet opstanka svakog naroda, ali i njegove moralne odgovornosti, jest savjetovanje bračnih partnera i financijska potpora države da se lakše odluče za rađanje.

Nešto slično se može reći i za Istanbulsku konvenciju. Iz nje treba izvući ono što je najbolje, a to je zaštita žena od nasilja. Ostale stvari su manje važne, jer ne obavezuju niti jednu državu da se njih mora pridržavati.

Ponadati se da će koalicija HDZ-A i Domovinskog pokreta osloboditi prve od prevelikog dodvoravanja Bruxellesu, a druge od utjecaja konzervativnih katoličkih krugova, kao što je Opus Dei.

Hrvatska je većinski katolička zemlja i treba učiniti sve da se katolici, kao i pripadnici drugih religija, u njoj dobro osjećaju. Ali Hrvatska je također i dio sekularnog europskog svijeta, i ne treba pokušavati od nje praviti teokratsku državu.

Više referendumskog odlučivanja o važnim pitanjima, kao što je slučaj u Švicarskoj, otvorio bi oči mnogima da progledaju, kako jugonostalgičarima tako i euroskepticima.

A što se Pupovca tiče, to su druge i duge priče.

Čovjek se obrušio na Domovinski pokret, proglašavajući ga rigidnom desnicom. Bilo bi ga nekako lakše opravdati da je bilo kada rekao jednu oštru riječ protiv četništva u Srbiji. Tamo je četništvo rehabilitirano, a ideja „srpskog sveta“ jača nego ikada.

Porfirije je u Zagrebu slovio za finog obrazovanog i tolerantnog gospodin, a po odlasku u Srbiju pretvorio se u opasnog ideologa „srpskog sveta“.

Kad je srpska ideologija u pitanju, treba uvijek biti oprezan. Na skupu mudrih ljudi, prema staroj latinskoj priči, šutio je jedan čovjek čitavo vrijeme. Svi su mislili da je filozof, mudar čovjek, jer ništa ne govori. A kad je progovorio, shvatili su o kom se radi.

U duhu te mudre priče, Pupovcu bi bio bolje da je prešutio komentar na koaliciju HDZ-A i Domovinskog pokreta. Ovako je samo rekao puno toga o samome sebi.

Uostalom, s kojim pravom misli da samo on treba govoriti o srpskom narodu? Zašto to ne bi imali pravo i oni Srbi koji su branili Hrvatsku ili oni koji zabitim selima daleko loše prolaze od urbanih Srba.

Uostalom, vrlo malen broj Srba u Hrvatskoj je glasao za njegovu stranku. Bit će da imaju neki razlog. Za Pupovca bi bilo dobro da nauči nešto od Pribičevića, koji je nasjeo politici Beograda pa se pokajao.

Da beogradska politika u staroj Jugoslaviji (Srboslaviji) nije bila šovinističko rasistička, nikada jedan bolesnik poput Ante Pavelića ne bi u Hrvatskoj došao na vlast.

Fenix-magazin/MMD/Dr. fra Luka Marković