‘SB’ INTERVJU / PROF. DAVOR BOBAN, VODEĆI STRUČNJAK ZA RUSIJU I POSTSOVJETSKI PROSTOR: Likvidacije Putinovih neistomišljenika nisu od jučer; Zbog ovoga je Bosna i Hercegovina u opasnosti…

Prof. dr. sc. Davor Boban, s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, jedan od vodećih stručnjaka za Rusiju i postsovjetski prostor, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o namjerama predsjednika Rusije Vladimira Putina, ruskom utjecaju u regionu i mogućim opasnostima po Bosnu i Hercegovinu kada je u pitanju izbijanje novih sukoba.

Pala je Avdiivka, pod sumnjivim okolnostima umro je Putinov najžešći kritičar Navaljni. S obzirom da slovite za izvrsnog poznavatelja stanja u Rusiji, ali i Ukrajini, mislite li da se agresija na Ukrajinu može okončati pregovorima ili će Putin ići „do kraja“?

-Mogući su razni scenariji jer se još uvijek ne čini da je Rusija vojno iscrpljena da više ne može voditi rat. Ako bi Putin išao „do kraja“, pitanje je što u tom slučaju za njega znači kraj. Malo je vjerojatno da bi Rusija mogla ostvariti potpunu vojnu pobjedu s kapitulacijom Ukrajine, ali teško i da će Putin pristati na to barem nešto ne dobije kako bi završio rat. Očito je da želi i teritorij, a ne samo da svrgne ukrajinsku vlast i spriječi ulazak Ukrajine u NATO.

PROFESOR DAVOR BOBAN

Rusija pod Putinom trpi sankcije kakve nisu viđene od Drugog svjetskog rata, ali i dalje ustraje u agresiji na Ukrajinu. Postoji li uopće politička opcija u Rusiji koja bi mogla na izborima ugroziti Putina ili će on vladati do smrti?

-Ruska oporba postupno je gušena u zadnja dva desetljeća. U parlamentu ne postoji relevantna politička stranka koja bi se uspjela suprotstaviti Putinu i Jedinstvenoj Rusiji što čini oporbu izvanparlamentarnom i slabo organiziranom snagom. Putin tako uspijeva stabilizirati svoju vlast, ali ne i konsolidirati je jer ako se borba za vlast ne može voditi kroz poštene i slobodne izbore, a deliberacija i neslaganje među političkim akterima iskazivati u parlamentu i u javnosti, onda raste opasnost od javnih prosvjeda usmjerenih na rušenje autoritarne vlasti. Ne može se predvidjeti dokad će Putin vladati, ali mislim da će nastojati biti na vlasti još mnogo godina, možda i do svoje smrti.

VLADIMIR PUTIN I JEVGENIJ PRIGOŽIN

Prevrat je pokušao, barem se tako mislilo, vođa zloglasne plaćeničke grupe Wagner, koja je ratovala na strani agresora i u BiH. No, nedugo nakon neuspjelog pokušaja puča, Prigožin je nastradao u avionskoj nesreći. Zanimljivo je kako se Putin obračunava s neistomišljenicima, od novičoka, do avionskih nesreća ili „slučajnih“ ispadanja kroz prozore…

-Neke analize Putinovog ponašanja i od ranije pokazale su da on ne trpi nelojalnost te je kažnjava. No ne stradavaju samo nelojalni pojedinci nego i politički protivnici. Osim gušenja oporbe, ubojstva političara i novinara događala su se i prije izbijanja rata u Ukrajini. Najpoznatije je ubojstvo ruskog oporbenog političara Borisa Njemcova 2015. za koje je osuđeno nekoliko Čečena, iako se sumnja u upletenost ruskih vlasti u to, a sada postoji opravdana sumnja da je ubijen i Navaljni. Nakon izbijanja rata, zabilježeno je niz sumnjivih smrti istaknutih pojedinaca, poput njihovog pada s prozora.

ZLOGLASNI “NOĆNI VUKOVI” PARADIRALI SU ULICAMA BOSNE I HERCEGOVINE

Na sat vemena od Zagreba, u bh. entitetu Republika Srpska paradiraju Putinovi „Noćni vukovi“, a u tom entitetu uskoro počinje emitiranje zabranjenog ruskog kanala Russia Today. Dodik je odlikovao Putina, a jedini je političar iz Europe, ne računamo li Lukašenka, koji svako malo putuje u Moskvu. Koliko je opasan ruski utjecaj na Balkanu i trebaju li građani BiH biti zabrinuti zbog eventualnih novih ratnih sukoba?

-Jugoistočna Europa i nakon završetka ratova iz 1990-ih ostala je potencijalno opasno područje kontinenta. To je u sigurnosnom pogledu meki trbuh Europe u kojem su neke od tih država još uvijek nestabilne, ratne rane iz 1990-ih u njima nisu zarasle, a liberalna demokracija u njima još uvijek nije uspostavljena i konsolidirana. Uz to je Rusija u nekima od njih ostvarivala politički utjecaj kakav bi teško mogla ostvarivati u drugim zemljama izvan postsovjetskog prostora. Osim Srbije i Republike Srpske, Rusija je imala jak politički i ekonomski utjecaj i u Bugarskoj pa ju je prije njezina ulaska u EU ruski veleposlanik u EU nazvao ruskim trojanskim konjem u toj organizaciji.

ilustracija

No, tijekom godina u toj je zemlji jačao utjecaj EU-a, a samim time slabio ruski. Jedan od pokazatelja toga je i promijenjena uloga Bugarske u ruskoj plinskoj trgovini s Europom koja se odvija preko bugarskog teritorija, a ta je promjena naročito izražena u posljednje dvije godine. Što se tiče BiH, u njoj ne postoji temeljni konsenzus njezina tri konstitutivna naroda (one „četvrte“ ionako nitko ništa ne pita) o tome kako ta država treba izgledati. Zbog toga je ona slaba i u njoj je onda teško graditi liberalnu demokraciju koja jamči politička prava i građanske slobode pojedincima, skupinama i zajednicama, jaku vladavinu prava i učinkovite državne institucije i organe. Posljedica toga je da vanjski destabilizirajući utjecaj može biti jači nego kad ti problemi ne bi postojali.

PUTIN JE ODLIKOVAO VUČIĆA

Srbija je jedina država u Europi koja je odbila uvesti sankcije Rusiji, a u nedavnom izvješću parlamenta EU predloženo je i da joj se uskrati pristup EU fondovima vrijednim 6 milijardi eura ukoliko ne uskladi politiku prema Moskvi. Hoće li takva eventualna odluka onemogućiti Vučiću da u isto vrijeme sjedi u dvije stolice, europskoj i ruskoj?

-U procesu pristupanja neke zemlje EU-u ona mora prihvatiti kriterije te organizacije za članstvo: U pristupnim pregovorima koristi se mehanizam političke uvjetovanosti koji djeluje poput „mrkve i batine“, dakle nagrada za napredak u pregovorima i u reformama je članstvo, a za stagniranje ili nazadovanje u prihvaćanju standarda EU-a članstvo je sve dalje. Dosadašnje iskustvo različitih zemalja u pristupanju EU-u navelo je neke analitičare da zaključe da će vlasti zemlje kandidatkinje prihvatiti kriterije EU-a da to njima samima ne šteti. Tu dakle nije u pitanju samo interes zemlje, nego i njezinih vladajućih elita. Pitanje je stoga kako trenutne vlasti u Srbiji procjenjuju koliko im se isplati da prihvate zahtjeve EU-a u transformaciji svoga političkog sustava prema liberalnoj demokraciji te prihvaćanje vanjske politike EU-a. U ovom slučaju to znači uvođenje sankcija prema Rusiji. Srbijanske vlasti dosad su izbjegavale uvođenje sankcija, vjerojatno i zbog pada popularnosti koju bi zbog toga imali kod jednog dijela svog biračkog tijela, ali ako Bruxelles pooštri svoj stav prema Srbiji, možda će procijeniti da imaju veću štetu od toga od trenutne politike koju vode.

(M.I.)