Kardiolog Amir Dujsić: Kad vrućina povuče okidač, smrt dolazi tiho

Podne. Asfalt diše kao živo biće. Grad je stao. Ostali su samo klima-uređaji, rolete i tišina koja nije mir, nego zasjeda. Meteorolozi najavljuju još gore. U takav dan ne ide se kod kardiologa iz radoznalosti. Ide se zato što srce, za razliku od nas, ne zna lagati.

Dr. Amir Dujsić, osnivač Kardiološkog centra “Dr. Dujsić”, dočekuje me u ordinaciji u kojoj je, simbolično, dvadeset i dva stepena.

Doktore, vani je četrdeset. Šta se u ovom trenutku dešava sa srcem prosječnog čovjeka na ulici?

– Više toga odjednom, i to je ono što ljudi ne razumiju. Na vrućini se krvni sudovi šire da bi tijelo izbacilo toplotu, pritisak pada, a srce to nadoknađuje tako što radi brže i jače. Kod zdravog, mladog čovjeka to prođe neprimijećeno. Kod srčanog bolesnika, kod starije osobe, kod nekoga ko je dehidrirao. To je dodatni teret na motor koji već radi na granici. Ne bih htio dramatizovati, svako srce je priča za sebe, ali grubo rečeno: vrućina je za srce ono što je uzbrdica za slab motor.
Da li ljudi umiru od vrućine, ili od srca?

– Iskreno – teško je to razdvojiti, i statistike tu nisu savršene. U smrtovnici će pisati infarkt, moždani udar, zatajenje srca. Rijetko će pisati “vrućina”. Ali vrućina je često ta koja povuče okidač. Kad danima traje toplotni val, u ambulantama vidimo više aritmija, više dekompenzacija, više infarkta. To nije samo moj utisak, to pokazuju i istraživanja u Evropi. Koliko je tačno tih smrti kod nas – ne znam, i sumnjam da iko precizno zna. To je, ako ćemo pravo, dio problema.

Šta se dešava s krvlju kad čovjek dehidrira?

– Postaje gušća. To zvuči banalno, ali posljedice nisu banalne. Gušća krv teže prolazi kroz sudove, sklonija je stvaranju ugrušaka, a ugrušak na pogrešnom mjestu je infarkt ili moždani udar. Uz to gubite elektrolite — natrij, kalij, magnezij — a srce je električni organ. Poremetite mu elektrolite, poremetili ste mu struju. Otud aritmije, preskakanja, lupanja koje ljudi ljeti često osjete i obično ignorišu. Nekad je to bezazleno. Nekad nije. Problem je što se to golim okom ne razlikuje.
Lijekovi. Diuretici, beta-blokatori, lijekovi za pritisak. Ljeti — ista doza?

– E, to je pitanje koje bih volio da mi postavi svaki pacijent, a postavi ga rijetko koji. Diuretik izbacuje tečnost — vrućina izbacuje tečnost. Zajedno, to zna biti previše. Lijekovi za pritisak koji su zimi bili taman, ljeti znaju oboriti čovjeka: vrtoglavica, malaksalost, pad kad ustane. Ali — i ovo moram naglasiti — niko ne smije sam sebi mijenjati terapiju. Vidio sam ljude koji ljeti “na svoju ruku” prekinu lijekove, pa u septembru dođu s pritiskom 200. Doza se prilagođava, da, ali kod ljekara, uz mjerenje. Ne na balkonu, po osjećaju.
Ko je najugroženiji?

– Klasičan odgovor: stariji od šezdeset pet, srčani bolesnici, dijabetičari, bubrežni bolesnici, gojazni. Ali dodao bih dvije grupe koje se ne spominju dovoljno. Prva: radnici. Građevinari, poljoprivrednici, ljudi na asfaltu i na krovu, koji nemaju luksuz da “izbjegavaju napor od jedanaest do pet”, jer im od tog napora zavisi plata. Druga: mladi i zdravi koji misle da su besmrtni, pa u najgoru žegu trče, kopaju, piju, pa se onda bacaju u hladnu rijeku. Vrućina ne čita ličnu kartu.
Spomenuli ste hladnu rijeku. Narod kaže – osvježenje.

– Narod svašta kaže. Nagli skok pregrijanog tijela u hladnu vodu je šok za organizam: sudovi se naglo skupe, pritisak skoči, srce dobije udarac koji nije tražilo. Kod mlađih uglavnom prođe. Kod ljudi s bolešću srca — koji za nju često i ne znaju — to zna završiti aritmijom, pa i zastojem, i to u vodi, gdje je svaka sekunda pitanje života. Ne kažem: ne kupajte se. Kažem: uđite postepeno. Nakvasite vrat, ruke, pa tijelo. To je razlika od pola minute. Nekome — razlika između kupanja i utapanja.
Kafa i rakija na četrdeset stepeni?

– Znam da ovo neće biti popularno. Alkohol dehidrira, širi sudove, opterećuje srce, a uz to čovjeku ubije procjenu — pa na vrućini radi ono što trijezan ne bi. Rakija “za pritisak” je mit koji ne mogu iskorijeniti trideset godina. Kafa je blaža priča: ko je navikao, jedna-dvije neće nauditi, mada ni ona ne hidrira. Ali litar kafe, pola litre piva i ni čaše vode do podne — to ljeti viđam svakodnevno. Onda mi taj isti čovjek kaže da mu srce “nešto preskače”. Pa preskače, kako neće.

Da budem direktan, doktore. Vi ovo pričate trideset godina. Kafa, cigara, rakija, podne na njivi — Bosanac navike ne mijenja. Kome vi to, zapravo, govorite? Nije li ovo razgovor gluhih?
(Pauza. Prvi put ne odgovara odmah.)
– Ima dana kad se i sam to zapitam, neću vas lagati. Ali ne bih pristao na tu rezignaciju, iz prostog razloga: vidim promjenu, samo je spora. Prije dvadeset godina niko me nije pitao za holesterol; danas pitaju. Ljudi dolaze na preglede prije nego što ih zaboli — ne svi, ne većina, ali više nego ikad. Medicina ne radi s narodom kakav bi trebao biti, nego s narodom kakav jeste. Ako od sto ljudi koji ovo pročitaju, pet ponese flašu vode na njivu, a jedan ode izmjeriti pritisak — nije razgovor gluhih. Malo je, priznajem. Ali ja sam kardiolog: navikao sam da se borim za svaki otkucaj.
Kako čovjek da razlikuje toplotni udar od srčanog?

– Teško, i zato ne insistiram da razlikuje. Toplotni udar tipično ide s visokom temperaturom tijela, vrelom kožom, smetenošću. Infarkt ide s bolom ili stezanjem u grudima, širenjem u ruku ili vilicu, hladnim znojem, mučninom. Ali slika zna biti izmiješana, pogotovo kod starijih i dijabetičara, kod kojih infarkt zna proći gotovo bez bola. Zato moje pravilo za narod glasi: ne dijagnosticiraj sam. Bol u grudima, gubitak svijesti, smetenost na vrućini — hlad, rashlađivanje, tečnost ako je čovjek pri svijesti, i hitna pomoć. Odmah. Neka ispadne lažna uzbuna. Lažna uzbuna je najjeftinija stvar u medicini.
Klima-uređaj. Spas ili zamka?

– Uglavnom spas, uz jednu ogradu. Za srčanog bolesnika rashlađen prostor ljeti nije luksuz nego terapija — to govorim ozbiljno. Zamka je razlika temperatura: iz auta na osamnaest u ulicu na četrdeset, deset puta dnevno. Ti nagli prelazi su stres za krvne sudove. Preporuka je da razlika ne bude veća od sedam-osam stepeni. I da mlaz ne puše direktno u čovjeka, ali to je već druga ambulanta, ne moja.
Meteorolozi kažu: ovo je tek početak. Ljeta će biti sve gora. Postaje li klima kardiološka dijagnoza?

– Na neki način — da, mada se mi ljekari nerado miješamo u velike riječi. Ja mogu govoriti samo o onome što vidim: toplotni valovi su duži, češći, noći se ne hlade, a upravo tropske noći — kad organizam nema kada da se oporavi — najviše pune kardiološke ambulante. Zdravstveni sistem se na to, po mom sudu, ne priprema dovoljno; mi i dalje ljeto tretiramo kao sezonu godišnjih odmora, a ono postaje sezona pikova. Ali neću čekati državu da se organizuje. Zato i dajem ovakve intervjue. Prevencija je jedina grana medicine koju čovjek može sam sebi prepisati. Voda, hlad, pamet — to je recept bez recepta.
Za kraj: tri stvari koje čovjek treba uraditi sutra ujutro, prije nego što izađe na ovu žegu.

– Prvo: popiti čašu vode prije kafe — i nositi vodu sa sobom, pa pijuckati i kad nije žedan, jer žeđ ljeti kasni. Drugo: teže poslove i kretanje pomjeriti prije deset i poslije sedamnaest sati; ono između prepustiti hladu. Treće — i ovo je najvažnije, mada zvuči najobičnije: ko ima srčanu bolest ili pije terapiju, neka ovih dana izmjeri pritisak i puls, i neka se javi svom ljekaru ako nešto odskače. Srce se ljeti ne javlja glasno. Ono šapće. Treba ga čuti prije nego što zašuti.

Izvor: Oslobođenje