Šef Misije OEBS u BiH: Stabilnost zemlje je upitna ako nema napretka

Ljudi govore da u Bosni i Hercegovini postoji stabilnost, što je tačno, ali mislim da ne možemo uzeti zdravo za gotovo ideju održivosti stabilnosti ako ljudi nemaju osjećaj napretka i poboljšanja.

Ovo je rekao, između ostalog, Rik Holcapl (Rick Holtzapple), šef Misije Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) u Bosni i Hercegovini, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa.

Holcapl je dodao da je osjećaj napretka postojao u deceniji nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, ali se tada i završio, te da je sada osjećaj stagnacije najveći politički rizik za BiH.

Takođe, dodao je da promjene u Srbiji mogu pozitivnim primjerom da doprinesu i BiH, iako se radi o odvojenim državama.

Holcapl je karijerni diplomata Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država, a na poziciji šefa Misije OEBS u BiH se nalazi nešto više od godinu dana.

Promjene u Srbiji i uticaj na BiH

RSE: Da počnemo sa regionalnom vijesti broj jedan. Ovih dana smo vidjeli politički potres u susjednoj Srbiji. Studentska lista je pobijedila na izborima, prekinula dugogodišnju vladavinu Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke. Kako će se ovo odraziti na region i konkretnije na samu BiH?

Rik Holcapl: Na početku želim da budem jasan da moj mandat i Misija na čijem sam čelu obuhvataju samo BiH, tako da nisam direktno uključen u analiziranje ili angažovanje u politici Republike Srbije.

Međutim, mislim da bi jedna od onih stvari koje bi bile korisne za region bilo određeno novo promišljanje o tome kako se angažovati u politici, te kako raditi i na definisanju onoga što javnost želi od svojih izabranih lidera i svojih vlada, kao i na tome kako te vlade mogu da ostvare ta očekivanja.

Ako postoji nova dinamika u tom smislu u Srbiji, nadao bih se i očekivao da bi ona ovdje imala potencijalno određeni uticaj.

Međutim, smatram da su to odvojene države, svaka sa svojim problemima. Mislim da se ovdje radi više o uticaju kroz potencijalnu snagu primjera nego što se nužno radi o konkretnoj promjeni u smislu politika djelovanja ili konkretnih odnosa koji ovdje postoje. Takođe smatram da je još prilično rano da bismo znali kako bi neki od tih odnosa mogli da izgledaju.

Po mom mišljenju, uvijek je korisno da susjedne vlade ohrabruju one političare sa kojima imaju bliskije odnose ovdje u BiH da imaju što je moguće konstruktivniji stav o funkcionisanju vlasti unutar BiH.

RSE: Znamo da su i vlast i opozicija u Republici Srpskoj bili naročito bliski Aleksandru Vučiću, podržavali su ga u predizbornoj kampanji. Da li očekujete da će vlasti u Banjaluci nešto da mijenjaju u svom pristupu prema njima?

Holcapl: Mislim da je to zapravo pitanje za gospodina Dodika, njegove kolege u SNSD-u, i njegove druge kolege u novoj Vladi ovdje u RS. Kao što ste spomenuli, sasvim sigurno postoje značajni odnosi između Banjaluke i Beograda, ali bih, takođe, konstatovao važnost dobrosusjedskih odnosa, ne samo sa Banjalukom nego, što se tiče Beograda i nove Vlade u Republici Srbiji, i sa cijelom državom BiH.

Mislim da će biti vrlo zanimljivo vidjeti, mada je još veoma rano, kakva će tačno biti njihova priroda, ne samo zbog nedavnih događaja u Srbiji i odluka koje tek treba donijeti o sastavu tamošnje vlasti, nego zbog toga što još uvijek čekamo i jasne pokazatelje u smislu formiranja vlasti na svim nivoima u BiH nakon izbora koji su održani 4. oktobra.

Politička retorika i ruski uticaj u BiH

RSE: OEBS je više puta upozoravao na poteze i političku retoriku kojima se dovodi u pitanje ustavni poredak BiH. Šta danas vidite kao najveću prijetnju stabilnosti u BiH i koliko sama Misija OEBS-a može da doprinese i da utiče na smirivanje političkih tenzija?

Holcapl: Po mom mišljenju, najveći politički rizik u BiH leži u osjećaju stagnacije koji postoji u velikom dijelu države, te u velikom dijelu javnosti. Osjećaj da se situacija nije poboljšala, u najmanju ruku u posljednjih nekoliko godina, iako je možda postojao osjećaj određene evolucije i poboljšanja u funkcionalnosti institucija i načinu vladavine u prvih nekoliko godina, u prvih desetak godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma.

U posljednjih 10-15 godina, bilo je umnogome teško vidjeti koja su to pozitivna dešavanja u smislu jačanja djelotvornosti i sposobnosti institucija vlasti da zaista rade svoj posao, da donose odluke, da usvajaju zakone. Mislim da veliki dio javnosti to vidi u nekim od izazova kada su u pitanju očekivanja EU od vlasti i politike u Bosni i Hercegovini, tu nesposobnost političara unutar Bosne i Hercegovine da donose odluke koje se od njih traže.

Takođe, čujem da ljudi govore da, u određenom smislu, ovdje postoji stabilnost, što je tačno, ali mislim da ne možemo uzeti zdravo za gotovo ideju održivosti stabilnosti ako ljudi nemaju osjećaj napretka i poboljšanja.

RSE: Koliko je BiH danas izložena uticaju Rusije? Na koji način se taj uticaj odražava na političke procese u zemlji i na njen evropski put? Znamo da su mnogi političari, naročito predvođeni gospodinom Dodikom, dosta bliski sa Rusijom.

Holcapl: Moj posao i posao Misije OEBS-a u BiH na čijem sam čelu je da sarađujemo sa domaćim političkim akterima, tako što pokušavamo da pružimo pomoć i podršku domaćim institucijama vlasti da funkcionišu djelotvornije, da budu u mogućnosti da odgovore na potrebe i želje svog biračkog tijela. Nismo nužno toliko angažovani na pokušaju analiziranja ili procjenjivanja odnosa koje različite grupe u državi imaju sa inostranstvom.

Zapravo smo zainteresovani za to koliko domaće političke snage pokušavaju da ispune očekivanja i da predstave jasan politički program javnosti, da bi javnost imala predstavu o tome u kom pravcu oni pokušavaju da vode državu.

Situacija u bh. medijima

RSE: U bh. javnom prostoru sve češće se mogu čuti poruke slične narativima koje Moskva koristi u vezi s Evropskom unijom, NATO-om i ratom u Ukrajini. Kako prepoznati koordinisane kampanje dezinformacija i šta domaće institucije mogu učiniti da spriječe njihov uticaj na građane i na demokratske procese u državi?

Holcapl: Kao i kod svih dezinformacija i pogrešnih informacija, ključno je poslati poruku o tome šta su zapravo činjenice i poslati javnosti što tačniju vijest. Iskreno, to je ono što je neophodno bez obzira na to da li se suprotstavljate obmanama domaćih ili međunarodnih faktora.

Jedan od razloga naše poprilične zabrinutosti u vezi sa statusom medijskog okruženja unutar BiH odnosi se na to koliko tačnih i pouzdanih izvora informacija javnost ima u BiH da bi razumjela kakve je odluke neophodno donijeti da bi se krenulo dalje na evropskom putu, ako je to ono što građanin ili birač u BiH želi.

Kakve vrste odluka treba donijeti? Koje su potencijalne prednosti? Koji su potencijalni troškovi? Mislim da je od ključne važnosti jačanje medijskog okruženja, da bi mediji mogli da pruže i raznovrsnije stavove i mišljenja, ali i da bi mogli bolje da procijene vjerodostojnost pruženih informacija.

Sada predstavlja pravi izazov imati informisanije stanovništvo koje može da procijeni kakvu vrstu informacija dobija. Istinski problem koji treba uzeti u obzir je širenje broja izvora informacija koji nisu nužno novinarski izvori, pri čemu se ne provjerava nužno njihova tačnost, niti se njihove priče detaljnije istražuju, već se njima češće manipuliše ili se one samo prenose na emotivniji način.

Međutim, to je, takođe, jedna od odgovornosti javnosti da pažljivije razmisli o tome odakle dobija informacije i na koji način procjenjuje njihovu tačnost.

RSE: OEBS godinama upozorava na pritiske na novinare, prijetnje i napade na medijske radnike. Koliko je danas teško osigurati slobodu medija u BiH i šta bi trebalo promijeniti da napadi na novinare budu efikasnije istraženi, a da odgovorni budu procesuirani?

Holcapl: To je i dalje ogroman izazov koji se sastoji od dva elementa. Jedan od njih je element prevencije, uz pokušaj uspostavljanja normi i očekivanja od javnih ličnosti, političkih lidera i drugih osoba, da su takvi napadi na novinare neprihvatljivi, da su prijetnje bezbjednosti novinara ili konkretni pritisci na njih da izvještavaju na određeni način neprimjereni i da zapravo treba da štete ugledu javnih zvaničnika ili političkih lidera koji se ophode na takav način, te da se pokuša smanjiti broj takvih incidenata postavljajući viši standard ponašanja i normi.

Sa druge strane postoji, kao što ste sugerisali ovim pitanjem, i pitanje kako odgovoriti na sve to? Kako pružiti zaštitu novinarima koji se sa tim suočavaju?

Jedan od naših uloženih napora je uspostavljanje mreže kontakt osoba za novinare u domaćim institucijama, naročito u policijskim stanicama i drugdje, tako da postoji imenovana kontakt osoba koja je upoznata sa problemima i pravnim odredbama u vezi sa slobodom medija i tretmanom novinara, koja bi bila dostupna novinarima koji se suočavaju sa takvim pritiscima ili prijetnjama, a to uključuje kontakt osobe u tužilaštvima i sudovima.

Realnost je da se pravosudni sistemi unutar BiH još uvijek bore, kao i mnogi pravosudni sistemi širom svijeta, sa tim da pravovremeno rješavaju predmete, da odgovore i pomognu u rješavanju problema sa kojima se novinari suočavaju. To je i dalje važno.

Mi i dalje podstičemo policijske agencije i pravosudne institucije da im to bude prioritet, zbog fundamentalne važnosti slobodnih medija i važnosti rada novinara bez straha, bez izloženosti prijetnjama ili pritiscima te vrste, da bi se održalo zdravo demokratsko društvo i dobro informisana javnost.

Obrazovanje i vladavina prava

RSE: Više od tri decenije nakon rata, djeca u BiH i dalje odrastaju i školuju se u obrazovnim sistemima podijeljenim po etničkim linijama, a praksa “dvije škole pod jednim krovom” i dalje postoji. Zašto dosadašnji napori nisu doveli do ozbiljnijih promjena i koliko takav sistem dugoročno ugrožava mogućnost izgradnje tolerantnijeg društva?

Holcapl: Dozvolite mi da počnem od kraja Vašeg pitanja. Od ključne je važnosti da obrazovanje koje djeca i učenici steknu u državi im pomogne da shvate, te da ih nauči kako da funkcionišu u društvu raznolikosti.

Realnost je da je BiH veoma raznoliko društvo sa mnogim religijama i brojnim zajednicama koje moraju da budu sposobne da sarađuju. Mislim da jedan od osnovnih dijelova obrazovanja mora biti da učenici ne samo uče o poštovanju sopstvenog identiteta, jezičkog nasljeđa i kulturnog porijekla, nego da, takođe, uče da poštuju raznolikost jezičkog nasljeđa, kulturnog porijekla i nacionalnih identiteta koji postoje unutar BiH.

Postizanje tog rezultata kod učenika predstavlja veći izazov zbog segregacije koja opstaje u mnogim dijelovima obrazovnog sistema. Postoji mnogo otpora promjenama strukture obrazovnog sistema, naročito na nivou osnovnih i srednjih škola.

Jedan od koraka koje preduzimamo je taj da barem imamo veći nivo dosljednosti i zajedničkih elemenata u kurikulumima. Zbog toga učenici, čak i u ovom nažalost segregiranom obrazovnom sistemu, imaju barem neka zajednička iskustva u smislu vrste obrazovanja koje stiču, a naročito da uče vještine kritičkog razmišljanja.

Da to ne bude samo puko memorisanje konkretnih činjenica ili istorijskih događaja, nego da uče o tome kako razumjeti istoriju, onakvu kakva je predstavljena kroz različite tačke gledišta, što je veoma uobičajena pojava ovdje u BiH.

Ako su učenici bolje osposobljeni da shvate “zašto u ovom okruženju čujem ovu verziju istorijskog događaja, a u drugom okruženju postoji drugačija verzija”, na koji način mogu ocijeniti te razlike?

Mislim da je od ključne važnosti učiti djecu u školi kako da procijene tu vrstu informacija. Time se vraćamo na neke od mojih ranijih odgovora o ovim vještinama koje će dati ogroman doprinos političkom zdravlju države u korist građana kada budu glasali, kada budu donosili političke odluke ili kada budu pozivali na odgovornost svoje javne zvaničnike i političare.

RSE: OEBS kao organizacija godinama u BiH upozorava na iste ili slične probleme u oblasti vladavine prava, ljudskih prava, izbora i obrazovanja. Zašto preporuke međunarodnih institucija poput OEBS-a često ostaju bez konkretnih rezultata i postoji li neki način da se osigura veća odgovornost domaćih vlasti za provođenje tih preporuka?

Holcapl: Političari, kao i svi ljudi, odgovaraju na podsticaje sistema unutar kojeg egzistiraju. Ono što nam je potrebno je politički sistem koji podstiče na bolju upravu, na djelotvornije funkcionisanje institucija vlasti, u kom birači mogu da pozovu na odgovornost svoje političare i političke lidere.

Jedan od razloga zašto smo uložili značajnu energiju u integritet izbora, a rekao bih da je to zapravo jedna oblast u kojoj je postignut konkretan napredak, čak i u posljednjih godinu dana, u smislu vjerodostojnosti izbornih rezultata, u smislu podizanja nivoa povjerenja birača da će njihov izbor biti legitiman i vjerodostojan, tj. da će birati i glasati oni koji na to imaju ustavno pravo, te da će ti glasovi biti tačno prebrojani.

Ako birači nemaju povjerenja da će njihovi glasovi biti tačno prebrojani, onda oni nemaju osjećaj da postoji bilo kakav način da pozovu političare na odgovornost. Nadam se da će to doprinijeti sistemu u kome, zapravo, politička promjena može biti moguća i u kome se može ispuniti želja birača za boljom budućnošću, većom stabilnošću, većom djelotvornošću, u kome oni mogu da vide da se svi resursi koje oni pružaju svojim vlastima koriste na djelotvorniji način.

Prioriteti i planovi

RSE: Vi ste na poziciji u BiH nešto više od godinu dana, koje ste sebi prioritete stavili u prvi plan, da li ste nešto od toga već ispunili?

Holcapl: Prošle godine smo se mnogo fokusirali na rad na integritetu izbora, u okviru naše podrške Centralnoj izbornoj komisiji BiH, ali nam je i dalje veliki prioritet šire pitanje institucionalne funkcionalnosti institucija vlasti.

Pokušavamo i putem antikorupcijskih mjera i napora da unaprijedimo i transparentnost i nepristrasnost pravosudnih i policijskih institucija da povećamo nivo povjerenja javnosti u djelotvornost njihovih institucija. Mislim da je to još uvijek važan element našeg rada, a ostaje još mnogo posla pred nama.

Smatram da postoje neki istinski izazovi u smislu toga da li svi akteri unutar političkog sistema zaista žele da vide institucije vlasti koje pravilno funkcionišu.

Međutim, mislim da je dio odgovornosti na građanima BiH da bi se njihov glas čuo. Ako izbori predstavljaju vjerodostojan način da se izrazi sopstveni stav i da se čuje glas, onda treba ozbiljno razmisliti o tome na koji način koristiti taj glas.

RSE: Dosta toga što ste naveli, OEBS pokušava već godinama. Neke stvari uspijeva, neke ne, jer postoji otpor domaćih političara. Koji su kratkoročni i dugoročni ciljevi kojim biste Vi lično i OEBS bili zadovoljni da postignete u idućih nekoliko godina u BiH?

Holcapl: Sasvim sigurno, dugoročni ciljevi se odnose na pokušaj jačanja institucija vlasti na svim nivoima da bi one bile odgovornije, nepristrasnije, manje korumpirane, transparentnije, da na bolji način odgovaraju na potrebe birača. Mislim da svi naši kratkoročni ciljevi jesu i moraju da budu u službi tih dugoročnih ciljeva.

Nadam se da ćemo u predstojećoj godini vidjeti kontinuirano sprovođenje nekih od antikorupcijskih procedura koje smo do sada vidjeli. Da ćemo vidjeti djelotvornije napore i u vezi sa prioritizacijom i transparentnom komunikacijom pravosuđa sa javnošću o tome na koji način se dodjeljuju i procesuiraju predmeti, te kako se sprovode odluke tužilaca i sudova.

Jedan od izazova sa kojima ćemo se suočiti u veoma bliskoj budućnosti je postizborni period, što se tiče kratkoročnih ciljeva. Ali mislim da još uvijek imamo mogućnost da nastavimo sa podrškom javnom obrazovanju, te u smislu planiranja sa političkim liderima na koji način da im pomognemo da postave prioritete u vezi sa tim koje su reforme najneophodnije.

Nesumnjivo će među njima biti neke od reformi kod kojih nismo imali uspjeha sa prethodnim vlastima, kao što su neke od pravosudnih reformi, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, te Zakon o Sudu BiH.

Zaista se nadam da će, kada se formiraju nove vlade, postojati veća spremnost da se istinski uključe u političke debate, u pregovore, u kompromis, da bi se postigli dogovori o zakonima koji će pomoći ostvarenju napretka.

Saradnja na tekstu: Milorad Milojević

Izvor: Radio Slobodna Evropa